Iljušin IL-62 (NATO naziv Classic) je uskotrupni mlazni putnički avion koji je u tadašnjem Sovjetskom Savezu konstruirao biro „Iljušin“. Konstruiran kao nasljednik turbopropelerskog IL-18. S gotovo 200 sjedala, bio je najveći putnički zrakoplov kada je prvi put poletio 1963., sa potpuno ručnim kontrolama leta. Jedan je od četiri zrakoplova dugog doleta, a drugi konkurenti bili su Boeing 707, Douglas DC-8 i Vickers VC10. Aeroflot ga je počeo upotrebljavati 1967. godine i služio je kao zrakoplov dugog doleta nekoliko desetljeća. Posebnost zrakoplova je konfiguracija s četiri motora u repu, slična poslovnom Lockheed JetStaru i britanskom Vickersu VC10. IL-62 zamijenio je turbopropelerni Tu-114 na dugim rutama. Koristio ga je Sovjetski Savez i još 30 zemalja. Postoje i VIP verzije za prijevoz političara i drugih uglednika. IL-62 ima znatno veće operativne troškove od modernih zrakoplova, pa se polako izbacuje iz upotrebe. Njegovi nasljednici su IL-86 i IL-96.
Tehničke karakteristike
Osnovne karakteristike
• Posada: 5 • Kapacitet: 168÷186 putnika • Duljina: 53,12 m • Raspon krila: 43,20 m • Visina: 12,35 m • Površina krila: 279,55 m² • Masa praznog vozila: 71 600 kg • Maks. težina pri polijetanju: 165 000 kg • Zapremina goriva: 105 300 L
Letne karakteristike
• Najveća brzina: 900 km/h • Dolet: 10 000 km s 10 000 kg nosivosti • Najveća visina leta: 12 000 m • Brzina uspinjanja: 18 m/s • Motori: 4 × Solovjev D-30KU turboventilatorski motor 107,9 kN svaki
Il-62 Kategorija:Ruski putnički zrakoplovi Kategorija:Zrakoplovi iz 1963.