Starosjedilačko intelektualno vlasništvo izraz je koji se koristi u nacionalnim i međunarodnim forumima za opisivanje intelektualnog vlasništva koje je u "kolektivnom vlasništvu" raznih starosjedilačkih naroda, te uključuje i zakonsko pravo na zaštitu takvog vlasništva. Ono uključuje narodna znanja njihovih grupa, te mnoge aspekte njihove kulturne baštine, uključujući one koji se čuvaju usmenom predajom. U Australiji se često koristi izraz Indigenous cultural and intellectual property (domorodačko kulturno i intelektualno vlasništvo), skraćeno ICIP .
Od kasnog 20. stoljeća uloženi su razni napori da se osigura neka vrsta pravne zaštite starosjedilačkog intelektualnog vlasništva u koloniziranim zemljama, uključujući brojne deklaracije koje su dane od strane raznih konvencija starosjedilačkih naroda. Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO od engl. World Intellectual Property Organization) osnovana je 1970. godine kako bi promicala i štitila intelektualno vlasništvo diljem svijeta u suradnji s državama i međunarodnim organizacijama. UN -ova Deklaracija o pravima domorodačkih naroda (UNDRIP), koju su 2007. godine potpisale 144 zemlje, uključuje nekoliko klauzula koje se specifično odnose na zaštitu intelektualnog vlasništva domorodačkih naroda.
Sporovi oko autohtone imovine uključuju nekoliko slučajeva koji se tiču naroda Māori s Novog Zelanda.
Pozadina Starosjedilačko intelektualno vlasništvo se kao koncept razvilo kao paralela pretežito zapadnim konceptima prava intelektualnog vlasništva, a promicala ga je Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO), kao dio širih napora Ujedinjenih naroda(UN) da učine svjetsku domorodačku nematerijalnu kulturnu baštinu cjenjenijom i bolje zaštićenom od primijećenog kontinuiranog zlostavljanja, pošto nije primjereno pokrivena pod zapadnim zakonom.DODSON, Stranica 12.
Znanje autohtonih naroda sastavni je dio domorodačke kulturne baštine. Znanja o zemlji, morima, mjestima i povezanim pjesmama, pričama, društvenim praksama i usmenim tradicijama važna su sredstva domorodačkih zajednica. Prenose se s koljena na koljeno i neprestano iznova tumače. Postojanje i prijenos ove nematerijalne kulturne baštine gradi zajednički identitet.
Prava starosjedilačkog intelektualnog vlasništva odnose se na zakonska prava na zaštitu takvog vlasništva, koje uključuje narodno znanje njihovih skupina, aspekte njihove kulturne baštine u vizualnim umjetnostima, književnost i izvedbenim umjetnostima, kao i znanost i tradicionalnu medicinu. Može uključivati znanje iz usmene predaje.Ann Marie Sullivan, Kulturna baština i novi mediji: Budućnost za prošlost, 15 J. MARSHALL REV. INTELL. PROP. L. 604 (2016)
Međunarodna tijela poput UN-a uključila su se u ovaj problem, izdajući preciznije deklaracije koje u intelektualno vlasništvo također uključuju kulturna dobra kao što su povijesna mjesta, artefakti, dizajn, jezik, ceremonije i izvedbene umjetnosti uz umjetnička djela i književnost.
Nacionalne države (države u kojima prevladava jedna nacija) su diljem svijeta iskusile poteškoće u usklađivanju lokalnih domorodačkih zakona i kulturnih normi s pretežno zapadnjačkim pravnim sustavom, te su u mnogim slučajevima pojedinačna i zajednička prava intelektualnog vlasništva domorodačkih naroda ostala većinski nezaštićena.
Fond za prava američkih domorodaca (Native American Rights Fund ili NARF) postavio je nekoliko ciljeva vezanih uz međunarodno pravo i intelektualno vlasništvo, uz koje članica odbora profesorica Rebecca Tsosie naglašava važnost kolektivnog držanja ovih vlasničkih prava, a ne pojedinačnog.Dugoročni cilj je zapravo imati pravni sustav (što bi sigurno mogao učiniti međunroni sporazum) koji priznaje dvije stvari. Prvo, priznanje da su domorodački narodi narodi s pravom na samoodređenje, koje uključuje prava upravljanja svom imovinom koja pripada domorodačkom narodu. I drugo, priznaje da su domorodački kulturni izričaji oblik intelektualnog vlasništva i da je tradicionalno znanje oblik intelektualnog vlasništva, ali da su to zajednički resursi – niti jedan pojedinac ne može prepustiti prava na te resurse. Plemenske nacije ih zapravo kolektivno posjeduju.
Tradicionalni kulturni izričaji " Tradicionalni kulturni izričaji " je fraza kojom WIPO označava "bilo koji oblik umjetničkog i književnog izričaja u kojem su utjelovljena tradicionalna kultura i znanja. Prenosi se s jedne generacije na drugu, a uključuju ručno izrađene tekstile, slike, priče, legende, ceremonije, glazbu, pjesme, ritmove i ples".
"Tradicionalni kulturni izričaji" mogu uključivati i dizajne i stilove, što znači da primjena tradicionalnih zapadnih međunarodnih zakona o autorskim pravima – koji se odnose samo na određeno djelo, a ne na stil – može biti problematična. Starosjedilačko običajno pravo često na takve koncepte gleda drukčije, te može primijeniti ograničenja za korištenje osnovnih stilova i koncepata.
Deklaracije Brojne zajednice američkih i kanadskih domorodaca izdale su plemenske deklaracije u proteklih 35 godina.
Uoči i tijekom UN-ove Međunarodne godine domorodačkih naroda svijeta (1993.), te tijekom sljedećeg UN-ovog Desetljeća domorodačkih naroda svijeta (1995. – 2004.), niz konferencija stručnjaka domorodačkog i ne-domorodačkog podrijetla održan je u različitim dijelovima svijeta, iz kojih je proizašao niz jedinstvenih deklaracija i izjava koje identificiraju, objašnjavaju, definiraju i dorađuju pojam "starosjedilačkog intelektualnog vlasništva", iako pravna težina većine tek treba biti ispitana.
Od 1970-ih, međuplemenske skupine u Sjevernoj Americi organiziraju demonstracije protiv ne-domorodačke upotrebe indijanskih kulturnih elemenata, kao što je prodaja proizvoda i usluga koje su navodno proizašle iz domorodačkog znanja.Hagan, Helene E. "The Plastic Medicine People Circle." Sonoma Free County Press. Accessed 31 January 2013: "Shequish...came to the attention of Native American people two years ago as an impostor who pretended to have Shumash ancestry... Shumash people took the decision to put a stop to Shequish Ohoho's activities in the Bay area as an 'Indian woman.' A group of real Indian women of San Francisco led a protest against Shequish and effectively terminated her money making seminars and ceremonies in this area."Sieg, Katrin, Ethnic Drag: Performing Race, Nation, Sexuality in West Germany; University of Michigan Press (20 August 2002) p.232
Tradicionalni krug starješina, listopad 1980
Prije nego što su ceremonije i ceremonijalno znanje potvrđeni kao zaštićeno intelektualno vlasništvo od strane Opće skupštine UN-a, manje koalicije domorodačkih kulturnih vođa sastale su se kako bi izdale deklaracije o zaštiti ceremonijalnog znanja.Yellowtail, Tom, et al; "Resolution of the 5th Annual Meeting of the Traditional Elders Circle" Northern Cheyenne Nation, Two Moons' Camp, Rosebud Creek, Montana; 5 October 1980Mesteth, Wilmer, et al (10 June 1993) "Declaration of War Against Exploiters of Lakota Spirituality." "At the Lakota Summit V, an international gathering of US and Canadian Lakota, Dakota and Nakota (LDN) Nations, about 500 representatives from 40 different tribes and bands of the LDN peoples unanimously passed a "Declaration of War Against Exploiters of Lakota Spirituality." The following declaration was unanimously passed."Taliman, Valerie (1993) "Article On The 'Lakota Declaration of War'." Godine 1980. duhovni vođe Sjevernih Šajena, Navaho naroda, Hopi plemena, Muskogee naroda, Chippewa - Cree grupe, Haudenosaunee (Iroquois plemenski savez) i Lakota (Teton) plemena sastali su se u rezervatu Sjeverni Cheyenne u Montani, i izdali Rezoluciju 5. godišnjeg sastanka kruga tradicionalnih starješina, rješavajući sljedeće:[Ne-domorodački] pojedinci okupljaju neindijance kao sljedbenike koji vjeruju da primaju upute od autohtonih ljudi. Mi, starješine i naši predstavnici koji sjedimo u Vijeću, upozoravamo ove neindijanske sljedbenike da, prema našem razumijevanju, ovo nije ispravan proces, da ovlasti za nošenje tih svetih predmeta daje narod...
Belém, srpanj 1988
Prvi kongres Međunarodnog društva za etnobiologiju koji uključuje znanstvenike, ekologe i domorodačke narode sastao se u Belému u Brazilu. Kolektivno su se identificirali kao etnobiolozi i objavili (među ostalim) deklaraciju pošto se "autohtone kulture diljem svijeta ometaju i uništavaju". Deklaracija iz Beléma je proglasila:[Trebalo bi] uspostaviti mehanizme po kojima se domorodački stručnjaci priznaju kao mjerodavna tijela i konzultiraju u svim programima koji utječu na njih, njihove resurse ili njihov okoliš....Moraju se razviti postupci kompenzacije domorodačkih naroda za korištenje njihovog znanja i bioloških resursa.
Kari-Oca deklaracija, svibanj 1992
mini| Sastanak članova domorodačke skupine Kari-Oca Deklaracija Kari-Oca i Povelja o zemlji domorodačkih naroda prvo su potvrđene u Brazilu u svibnju 1992., a zatim ponovno u Indoneziji u lipnju 2002. godine. Dokument su ratificirali domorodački narodi Amerike, Azije, Afrike, Australije, Europe i Pacifika koji su se u Kari-Oca selima ujedinili u jedan glas da zajednički izraze ozbiljnu zabrinutost oko načina na koji svijet iskorištava prirodne resurse o kojima ovise domorodački narodi.
U Povelji o zemlji domorodačkih naroda posebno se spominje uočena zlouporaba intelektualnog i kulturnog vlasništva domorodačkih naroda.Fourmile, Henrietta (1996) "Making things work: Aboriginal and Torres Strait Islander Involvement in Bioregional Planning" in Approaches to bioregional planning. Part 2. Background Papers to the conference; 30 October – 1 November 1995, Melbourne; Department of the Environment, Sport and Territories. Canberra. p.235 Pod naslovom „Kultura, znanost i intelektualno vlasništvo“, među ostalim se navodi:Fourmile pages 260–26199: Prisvajanje tradicionalnih lijekova i znanja domorodačkih naroda treba se smatrati zločinom protiv naroda...
102: Kao kreatori i nositelji civilizacija koje su dale i nastavljaju dijeliti znanje, iskustvo i vrijednosti s čovječanstvom, zahtijevamo da naše pravo na intelektualna i kulturna dobra bude zajamčeno i da mehanizmi za svako budu u korist naših naroda...
104: Mora biti uspostavljena i provođena zaštita, norme i mehanizam umjetničkog i obrtničkog stvaralaštva naših naroda kako bi se izbjegla pljačka, plagijat, neopravdano izlaganje i korištenje...
Lakota deklaracija, lipanj 1993
Na 5. Lakota okupljanju, međunarodnom skupu američkih i kanadskih naroda Lakote, Dakote i Nakote, oko 500 predstavnika iz 40 različitih plemena i skupina Lakota jednoglasno je proglasilo "Deklaraciju rata protiv onih koji iskorištavaju Lakota duhovnost". Predstavnici su potvrdili politiku nulte tolerancije na iskorištavanje ceremonijalnog znanja Lakote, Dakote i Nakote:Budući da smo sazvali niz sveobuhvatnih foruma o zloporabi i iskorištavanju Lakota duhovnosti koji su u tijeku:...6. Pozivamo tradicionalne ljude, plemenske vođe i upravna vijeća svih indijanskih nacija, kao i sve nacionalne indijanske organizacije, da nam se pridruže u pozivu na instantan prekid ovog neobuzdanog iskorištavanja naših respektivnih svetih tradicija izdavanjem izjava u kojima se takva zlostavljanja osuđuju, jer nisu samo Lakota, Dakota i Nakota ljudi čije duhovne prakse sustavno krše ne-Indijanci.
Mātaatua deklaracija, lipanj 1993