mini|300x300px|Karta hipotetske unije između Moldavije i Rumunjske s prikazom najvećih gradova nastale države Ujedinjenje Moldavije i Rumunjske popularan je koncept u obje zemlje koji ima svoje početke u rumunjskoj revoluciji 1989. godine. Rumunjska revolucija 1989. i neovisnost Moldavije 1991. dodatno su pridonijeli razvoju pokreta za ujedinjenje dviju zemalja rumunjskog govornog područja. Pitanje ponovnog ujedinjenja stalno se pojavljuje u javnom prostoru dviju zemalja, često kao špekulacija, i kao cilj i kao opasnost. Iako je povijesno rumunjska potpora ujedinjenju bila visoka, istraživanje iz 2022. tijekom ruske invazije na Ukrajinu pokazalo je da samo 11 % stanovništva Rumunjske podržava trenutnu uniju, dok više od 42 % misli da nije pravi trenutak.
Većina u Moldaviji i dalje se tome protivi. Međutim, potpora ponovnom ujedinjenju u Moldaviji znatno je porasla, a ankete su postavljale pitanje "da se sljedeće nedjelje održi referendum o ujedinjenju Republike Moldavije i Rumunjske, biste li glasovali za ili protiv ujedinjenja?" raste s približno 20 % na 44 % potpore od 2015. do 2022. Podrška ujedinjenju s Rumunjskom znatno je niža u Pridnjestrovlju i Gagauziji nego u ostatku Moldavije.
Pojedinci koji zagovaraju ujedinjenje obično se nazivaju unionisti(). Pristaše unije ponekad svoje protivnike nazivaju moldovenistima (). Kada sebe nazivaju skupinom, protivnici ujedinjenja ponekad koriste izraz statalisti ().
Pozadina Kneževina Moldavija bila je vazalna država Osmanskog Carstva, a njeni istočni teritoriji između rijeka Prut i Dnjestar (otprilike polovica kneževine) pripojeni su Ruskom Carstvu 1812., u skladu s Bukureštanskim ugovorom. Rusi su ovu novu regiju nazvali Besarabijom, uzevši ime koje se prije odnosilo samo na južni dio regije (poznato i kao "Budžak ") i proširili ga na cijeli novopripojeni teritorij. Ime potječe od vlaške dinastije Basarab, koja je vladala južnim dijelom u srednjem vijeku. Tijekom ruske revolucije 1917., novoosnovani regionalni parlament (Sfatul Țării) proglasio je autonomiju Besarabije unutar Rusije. Godine 1918., nakon što je rumunjska vojska ušla u Besarabiju, improvizirani parlament odlučio je o neovisnosti, si kratko nakon toga odlučio o uvjetnoj uniji s Rumunjskom. Uvjeti, uključujući odredbe o autonomiji, naposljetku su odbačeni.Charles King, "The Moldovans: Romania, Russia, and the Politics of Culture", Hoover Press, 2000, pg. 35 Ovo ujedinjenje sada obilježavaju unionisti u Rumunjskoj i Moldaviji kao Dan ujedinjenja Besarabije s Rumunjskom 27. ožujka.
Godine 1940., tijekom Drugog svjetskog rata, Rumunjska je pristala na ultimatum i ustupila Moldaviju Sovjetskom Savezu, koji ju je organizirao u Moldavsku SSR. Sredinom 1941. Rumunjska se pridružila Silama osovine u invaziji na Sovjetski Savez, povrativši Besarabiju i sjevernu Bukovinu, kao i okupirajući teritorij istočno od Dnjestra koji je nazvan "Pridnjestrovlje". Do kraja Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez je ponovno osvojio sve izgubljene teritorije, ponovno uspostavivši tamo sovjetsku vlast. Sovjeti su snažno promicali moldavski etnički identitet, protivno drugim mišljenjima koja su sve govornike rumunjskog jezika smatrali dijelom jedne etničke skupine, iskorištavajući nepotpunu integraciju Besarabije u međuratnu Rumunjsku.King, The Moldovans...; Mackinlay, pg. 135
Službena sovjetska politika bila je da su rumunjski i moldavski dva različita jezika i, kako bi se naglasila ta razlika, moldavski je morao biti pisan novom ćirilicom (moldavska ćirilica) temeljenom na reformiranoj ruskoj ćirilici, a ne zastarjeloj rumunjskoj ćirilici abeceda koja se prestala koristiti u 19. st. u Staroj Kraljevini i 1917. u Besarabiji.Mackinlay, p. 140
Razvoj događaja nakon 1989. mini|Na prazniku Limba Noastră (31. kolovoza 1989.) U rujnu 1989., s liberalizacijom u Sovjetskom Savezu, parlament Moldavske SSR proglasio je moldavski službenim jezikom i potvrdio postojanje "moldavsko-rumunjskog jezičnog identiteta". published in Veștile nr.9/217, 1989
Dana 6. svibnja 1990., nakon nekoliko desetljeća stroge odvojenosti, Rumunjska i Moldavska SSR privremeno su ukinule ograničenja prelaska granice, a tisuće ljudi prešlo je rijeku Prut koja čini veći dio moldavsko-rumunjske granice. , , 8 May 1990.
Čimbenici koji su ometali ujedinjenje bili su složeni, u rasponu od opreza političkih vođa u Moldaviji i Rumunjskoj, rata u Transnistriji i, što je možda još važnije, mentaliteta velikog dijela stanovništva u Moldaviji (i donekle u Rumunjskoj) koji bili ravnodušni ili su se protivili takvom projektu."Romania's relations with Moldova are more ambiguous. The instability of Ion Iliescu's pro-Moscow government in Bucharest has made both sides cautious in seeking ties with one another. In August 1990 Romania announced plans to help Moldova develop a national police force, and a month later the two signed a treaty of cooperation. Although each side has disavowed Romanian-Moldovan reunification, groups are lobbying for it in both republics." Martha Brill Olcott, "The Soviet (Dis)Union", Foreign Policy, No. 82. (Spring 1991), p. 130 U svom obraćanju rumunjskom parlamentu, u veljači 1991., prvi moldavski predsjednik Mircea Snegur govorio je o zajedničkom identitetu Moldavaca i Rumunja, govoreći o "Rumunjima s obje strane rijeke Prut ".Problems, Progress and Prospects in a Post-Soviet Borderland: The Republic of Moldova. Trevor Waters. "In an address to the Romanian parliament in February 1991 (on the first official visit to Romania by any leader from Soviet Moldova since its annexation), the then President Snegur strongly affirmed the common Moldovan-Romanian identity, noting, 'We have the same history and speak the same language,' and referred to 'Romanians on both sides of the River Prut'. In June 1991 the Romanian parliament vehemently denounced the Soviet annexation of Bessarabia and Northern Bucovina, describing the territories as 'sacred Romanian lands'." U lipnju 1991. Snegur je govorio o kretanju Moldavije prema ponovnom ujedinjenju s Rumunjskom, dodajući da Sovjetski Savez ne čini velike napore da to zaustavi."Moldavians seek to unite with Romania", The Independent, 4 June 1991, p. 12
Iako su mnogi moldavski intelektualci podupirali uniju i željeli "ponovno ujedinjenje s domovinom Rumunjskom",King, p.345 nije bilo velike potpore javnosti za to, s više od 70% Moldavaca koji su joj se protivili, prema anketi iz 1992. godine. Istodobno, Pridnjestrovlje, istočni dio Moldavije, naseljen Moldavcima, Rusima, Ukrajincima otprilike u podjednakom broju, iskoristilo je navodnu opasnost od ujedinjenja s Rumunjskom kao izgovor za vlastite težnje za ostankom uz Rusiju.According to recent polls, 70 percent of Moldovans reject unification with Romania as "undesirable", while only 7–10 percent support it as necessary (Daily Report, 30 December 1992, p. 3) John B. Dunlop, "Will a Large-Scale Migration of Russians to the Russian Republic Take Place over the Current Decade?", in International Migration Review, Vol. 27, No. 3. (Autumn 1993), pp. 605–629.
Dana 26. lipnja 1991., na zahtjev Larryja Presslera, Senat SAD-a usvojio je rezoluciju kojom se podržava ujedinjenje Moldavije i Sjeverne Bukovine s Rumunjskom.
Političke veze i unionizam Nakon proglašenja neovisnosti 27. kolovoza 1991., rumunjska zastava s dodanim moldavskim grbom i rumunjskom himnom postali su simboli nove neovisne Moldavije.Mackinlay, p. 139 Nakon rastućih napetosti između pro-sindikalne vladajuće Moldavske narodne fronte i predsjednika Snegura, posebice oko ujedinjenja,George Berkin, "Secession blues", National Review, 9 September 1991 predsjednik se približio moldavističkoj skupini Agraraca i imenovao njihovog kandidata Andreia Sanghelija za premijera. Kao rezultat toga, a posebno nakon pobjede Agraraca na izborima 1994., Moldavija se počela distancirati od Rumunjske. Državna zastava je malo izmijenjena, a himna je promijenjena u . Referendum u Moldaviji iz 1994. za neovisnu Moldaviju mnoge su javne osobe vidjele kao cilj implicitnog isključivanja unije s Rumunjskom. Nadalje, ustav koji je 1994. usvojio novi parlament kojim su dominirali moldavski agrari i socijalisti nazvao je službeni jezik "moldavskim", za razliku od ranije Deklaracije o neovisnosti koja ga je nazvala "rumunjskim". Pokušaj moldavskog predsjednika Mircee Snegura 1996. godine da promijeni naziv službenog jezika u "rumunjski" moldavski je parlament odbacio kao "promicanje rumunjskog ekspanzionizma".
U intervjuu, bivši rumunjski predsjednik Ion Iliescu, kojeg kritiziraju jer nije uspio ujediniti Rumunjsku s Moldavijom čim je potonja proglasila svoju neovisnost od Sovjetskog Saveza, objasnio je da je Rumunjska sama, bez međunarodne potpore (uključujući zapadne zemlje ) i bez želja političara u Kišinjevu, nije mogla postići ovo ujedinjenje.
Parlament kojim dominiraju komunisti usvojio je "Koncept nacionalne politike" 2003. godine, u kojem se navodi da su Moldavci i Rumunji različiti narodi, te da su Rumunji etnička manjina u Moldaviji. desno|mini|Oporbene demonstracije u Kišinjevu u siječnju 2002. Tekst na natpisu glasi "Rumunjski narod – rumunjski jezik". Prije 2005. samo je Kršćansko-demokratska narodna stranka, jedna od političkih nasljednica Moldavske narodne fronte, aktivno podržavala ujedinjenje. Međutim, stav demokršćana značajno se promijenio nakon što su počeli blisko surađivati s vladajućim moldavskim komunistima. Tijekom izbora u travnju 2009., savez Nacionalne liberalne stranke () i Pokret europske akcije () kandidirao se na zajedničkoj platformi labave unije s Rumunjskom, ali je skupio samo oko 1% glasova.
Dana 2. ožujka 2023. moldavski parlament izglasao je promjenu državnog jezika s moldavskog na rumunjski. Ideju je podržala vladajuća Stranka akcije i solidarnosti, a oštro joj se protivio Blok komunista i socijalista. Akademija znanosti Moldavije također je podržala ovu odluku.
Politički komentar Godine 2004. i kasnije, rumunjski list Ziua objavio je niz članaka i intervjua sa Stanislavom Belkovskim, utjecajnim ruskim političkim komentatorom, koji je predložio plan ujedinjenja Rumunjske i Moldavije bez Pridnjestrovlja. Uslijedila su nagađanja podržavaju li njegov plan viši krugovi u Kremlju, no ona nikada nisu potvrđena. Ipak, nekoliko novinara i znanstvenika odbacilo je plan kao diverziju, također ističući nekoliko nejasnoća, poput statusa grada Bendera koji se nalazi na desnoj obali Dnjestra, ali je pod kontrolom Transnistra, i, što je još važnije, malo je vjerojatno da će Moldavija pristati na takav plan.
U siječnju 2006., rumunjski predsjednik Traian Băsescu izjavio je da snažno podupire nastojanja Moldavije za pridruživanje Europskoj uniji i da je "minimalna politika Rumunjske da se ujedinjenje rumunjske nacije dogodi unutar EU". Fraza "minimalna politika" dovela je do pitanja postoji li i maksimalna politika. U srpnju iste godine Băsescu je tvrdio da je moldavskom predsjedniku Vladimiru Voronjinu predložio da se "Moldavija pridruži EU zajedno s Rumunjskom 2007. godine" i da je navodna ponuda odbijena. Băsescu je također dodao da će Rumunjska poštovati ovu odluku i pomoći Moldaviji da sama uđe u EU.
U listopadu 2006. rumunjski list Cotidianul procijenio je trošak unije s Moldavijom na 30-35 milijardi eura, i privukao kritike rumunjskog lista Ziua, kao i Timpula zbog preuveličavanja troškova i zanemarivanja druge dimenzije moguće unije.
Nakon moldavskih parlamentarnih izbora u travnju 2009., građanskih nemira u Moldaviji 2009., moldavskih parlamentarnih izbora u srpnju 2009. i stvaranja vladajućeg Saveza za europsku integraciju, uslijedio je novi val nagađanja o uniji. Partija komunista, sada u opoziciji, tvrdila je da su "unionisti došli na vlast". U intervjuu iz studenog 2009. politički komentator Stanislav Belkovsky izjavio je da su izbori u travnju 2009. označili početak procesa povratka Moldavije Rumunjskoj.