Ljahovski otoci (, jakutski: Ляхов арыылара) su najjužnija skupina Novosibirskih otoka u arktičkim morima istočne Rusije. Otoci su nazvani u čast Ivana Ljahova, koji ih je istražio 1773.
Geografija Od kopna ih odvaja Tjesnac Dmitrija Lapteva (širok 60 km), a od skupine Anžuovih otoka Sannikovljev tjesnac (širokim 50 km). Dva otoka dominiraju skupinom:
Boljšoj Ljahovski 5,156.6 km2 s najvišim vrhom Emy Tas (311 m/nm) Mali Ljahovski 975.5 km2 Stolbovoj je veliki otok izdvojen iz skupine. Uz jugozapadni rt otoka Boljšoj Ljahovski nalazi se mali otočić koji se zove Hopto-Terer. Semjonovski je nestao nakon teške erozije. Površina otoka prije nestanka bila je u 4 km2, što ga je činilo jednim od najmanjih otoka u otočju. Grigorov, I.P., 1946, Disappearing islands. Priroda, pp. 58–65Gavrilov, A.V., N.N. Romanovskii, V.E. Romanovsky, H.-W. Hubberten, and V. E. Tumskoy (2003). Reconstruction of Ice Complex Remnants on the Eastern Siberian Arctic Shelf. Permafrost and Periglacial Processes. vol. 14, pp. 187–198.
U popularnoj kulturi Ondje se odvija dio radnje dvaju romana Julesa Vernea, Waif of the Cynthia (1885.) i Césara Cascabela (1890.). U potonjem, pojam "Otočje Ljahov" odnosi se na novosibirsku skupinu u cjelini, jer se glavna radnja odvija na otoku Koteljni.
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Otočja Novosibirskih otoka