Trotočje ( ... ) razgodak je kojim se označava da je tekst izostavljen, nenaveden ili nedovršen.

Uporaba u jeziku Nedovršenost

Trotočje se koristi na mjestima gdje čitatelji mogu sami nadopuniti tekst: Ivana Brlić-Mažuranić, „Čudnovate zgode šegrta Hlapića” - "Eh! na onu stranu više nema prolaza", - pomisli Regoč - i više ništa nije znao o tom pomisliti, nego se okrene, ostavi brdo zasuto, a za brdom Kosjenku, i pođe natrag putem, kud bijahu došli od Legena...

Deset godina kasnije... (primjerice u filmovima)

Trotočje se stavlja i na kraju prekinutog teksta koji se nastavlja: Meša Selimović, „Derviš i smrt” – Dobro – rekao sam stišavajući srdžbu, jer nisam htio da je pokažem pred ovim čovjekom. – Reci svojim prijateljima... – I tvojim. – Reci tim prijateljima da im zahvaljujem na poruci, iako su mogli i sami da mi to kažu.

Pisac može trotočjem čitatelju prepustiti početak ili završetak misli: Tin Ujević, „Vreva, berba” ... Te tako mi se učinilo da bih, jednoga dana, mogao voljeti zemlju koja ne bi bila suviše skupa; ovako, blagu, skoro bez svega.

Dragutin Domjanić, „Ide noć...” Spomen mi je dragi došel, Ali taki zginul proć, Jesen ti je v mojoj duši, Ide, ide noć...

Izostavljanje Trotočje služi da bi se označio izostavljeni ili nenavedeni tekst. Da bi se izbjegla pomutnja pripada li trotočje izvorniku ili ne, obično se stavlja u zagrade: Nives Opačić, „Plače kao ljuta godina” God - polazište za godinu - indoeuropska je, baltoslavenska, praslavenska i sveslavenska riječ vremenskoga značenja, no ne znači samo niz od 365 ili 366 dana, nego prije svetkovinu (crkveni god), praznik, imendan/rođendan, zatim proširenje debla u širinu u obliku koncentričnih prstenova u tom vremenu, pa tek onda annus, godinu.

(...)

Međutim, ima hrvatskih krajeva i govora gdje se za vremenski niz od 365 dana i za pojedine njegove dijelove mjesto riječi godina rabi riječ leto/lito.

Stanka Trotočje dolazi kad se želi označiti isprekidani govor s većim stankama (koje bi se inače označavale crticom, zarezom ili drugim znakovima): Antun Gustav Matoš, „Zvono” Tiho... Zvono ćuti... Misli žderu... O, kako tišti kajanje u veče! Tama... Sâm sam... Samac u tuđini! Na čelu, ljubo, tvoj me cjelov peče...

Ja... ja ne znam... n... nisam to htio...

Nabrajanje Trotočje služi i u nabrajanju te označava da takvih primjera ima više, ali se svi ne navode: Primjeri turcizama: admiral, boja, div, jastuk, kavez, kesten, majmun, pamuk, šećer, višnja...

Uporaba izvan jezika Matematika U matematici trotočje zamjenjuje neke dijelove skupa i zapravo označava da se niz ili uzorak nastavlja na jednak način: (zbroj svih prirodnih brojeva od 1 do 100) (nisu navedene sve znamenke broja Pi) (zbroj svih članova niza)

Koristi se i u matricama umjesto članova koji nedostaju:

Vidi još Tri točke (slobodno zidarstvo)

Kategorija: Interpunkcija Kategorija: Matematička notacija