mini|Koptski kler, biskupi iako su istočnog obreda, koriste mitre i biskupske štapove latinskog (rimokatoličkog) stila. Liturgijska latinizacija je proces usvajanja rimokatoličkih (latinskih) liturgijskih praksi drugih (istočnih) obreda Katoličke Crkve. Latinizacije su do Drugog vatikanskog sabora bile pogotovo izražene u Grkokatoličkoj Crkvi. Jedan od primjera latinizacije, zabrana oženjenog klera u nekim američkim biskupijama ranog 20. stoljeća, na kraju je izazvala stvaranje pravoslavne Crkve u Americi.
Latinizacije u Grkokatoličkoj Crkvi Poslije Brestske unije i stvaranja Rusinske unijatske Crkve, javila se težnja za standardizacijom liturgijskih obreda u grkokatoličkim župama. 1644. godine pravoslavni metropolit Petar Mogila navodi sljedeće liturgijske inovacije u grkokatoličkoj liturgiji: slavljenje više od jedne liturgije u istom danu, slavljenje tihe (čitane) liturgije, skraćeno jutrenje i večernje bogoslužje. Ipak, te liturgije inovacije nisu svugdje imale uspjeha u uporabi. mini|Latinizirana unutarnjost crkve sv. Onufrija, Lavovska oblast, Ukrajina. Postupno su u liturgijsku glazbu uvedena glazbala, a ikonostasi su uklonjeni iz većine crkava. 1747. godine svim grkokatoličkim svećenicima naređeno je brijanje brade i šišanje kose prema latinskom običaju.
Izvori
Kategorija:Katoličanstvo Kategorija:Grkokatolička Crkva Kategorija:Povijest kršćanstva