Brachystephanus, biljni rod iz porodice primogovki smješten u tribus Justicieae, dio potporodice Acanthoideae. Sastoji se od 79 američkih vrsta r;ašifrtenih Od Meksika na jug do Bolivije i perua Kew, pristupljeno 12. listopada 2024. Opisan je u Prodromus Systematis Naturalis Regni Vegetabilis 11: 511. 1847. Tipična je Stenostephanus lobeliiformis iz jugoistočnog BrazilaTropicos, pristupljeno 12. listopada 2024. Etimologija Rasprostranjenost Stenostephanus Nees je potpuno neotropski rod od oko 80 vrsta. Rasprostranjen je duž planina od južnog središnjeg Meksika preko Srednje Amerike, a zatim duž Anda od Venezuele na jug do regije Santa Cruz u središnjoj Boliviji. Jedna vrsta, S. lobeliiformis Nees, javlja se u Atlantskim šumama jugoistočnog Brazila. Najveća raznolikost nalazi se u Kolumbiji odakle je poznato 29 vrsta (Wood 2009, 2016).Springer, pristupljeno 11. listopada 2024. Opis Vrste roda Stenostephanussu zeljaste ili polugrmovite s poleglim, uzdižućim ili uspravnim stabljikama visine do oko 3 m. Cistoliti su prisutni, osobito na listovima, ali ponekad i na drugim vegetativnim dijelovima. Stabljike su često natečene u čvorovima. Listovi su cjeloviti do valoviti, obično jednaki do blago nejednaki u svakom paru, ali jako anizofilne biljke su očito nepoznate. Cvat je obično krajnji štitnik, ali mali cimesi ili štitnici mogu nastati u gornjim pazušcima listova. Istaknute brakteje mogu biti prisutne u dnu tirsa, ali se smanjuju u veličini prema gore na svakoj točki grananja. Cijela cvat može biti gola ili žljezdano dlakava, a žljezdane dlake često se razvijaju kako cvat sazrijeva. Čaška je blizu baze podijeljena na pet jednakih, obično usko lancetastih režnjeva, koji su u plodu pomalo narasli. Vjenčić može biti cjevast, ± nalik urni s četiri kratka režnja, ili više ili manje dvousni s jednostavnom gornjom usnom i tri režnja, često raširenom donjom usnom. Po boji, vjenčić može biti plav, žut, crven, ljubičast, ružičast ili dvobojan. Androcej se sastoji od dva, obično izbočena prašnika, umetnuta iznad bazalnog dijela vjenčićeve cijevi, svaki prašnik s monotekusnim prašnikom. Pelud je karakterističnog oblika koji podsjeća na kotač aviona. Ginecej se sastoji od usko duguljastog jajnika i jednostrukog vrha s vrlo malim žičkom. Plod je duguljasta čahura s 4 sjemenke, sjemenka je diskoidna ili lećasta, često tuberkulatna. Staništa Stenostephanusima su karakteristična staništa oblačne šume s nekoliko vrsta koje se pojavljuju u nižim kišnim šumama, ali, osim S. longistamineus, uvijek na ili blizu planinskih područja. Većina vrsta su lokalni endemi, često poznati s jednog lokaliteta ili s vrlo ograničenim područjem rasprostranjenja. Čini se da mnoge cvjetaju neredovito, možda kao odgovor na određene klimatske uvjete. Potvrđeno je da je jedna meksička vrsta plietezijalna (Daniel 2006), odnosno rastu nekoliko godina, cvjetaju zajedno (sinhrono), postavljaju sjeme i zatim umiru, no vrlo je vjerojatno da su i druge vrste plietezijalne. Vrste s cjevastim crvenim cvijetom (većina vrsta u Peruu) vjerojatno se oprašuju kolibrićima, no poznato je vrlo malo pouzdanih informacija o oprašivanju ovih biljaka. Vrste s izraženim vjenčićima s dvije usne obično se pojavljuju na višim nadmorskim visinama (1500 – 2500 m) od onih s subcilindikalnim vjenčićem. Vrste
Izvori
Kategorija:Rodovi Isoglossinae