Dilexit nos (prevedeno: 'On koji nas uzljubi') četvrta je i zadnja enciklika pape Franje s podnaslovom „O ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista”. Slično prethodnim enciklikama, u Dilexit nosu papa Franjo kritizira suvremene pojave, poput individualizma, društvenih i ekonomskih nejednakosti i „uporabe tehnologije koja ugrožava našu ljudskost”, te poziva na ponovno otkrivanje „srca” kao puta prema jedinstvu, miru, i pomirenje u modernom dobu.Dilexit nos vatican.va Preuzeto 30. listopada 2024.
Papa Franjo je u lipnju 2024. najavio da će objaviti dokument posvećen pobožnosti Srca Isusova, a objavljen je 24. listopada 2024.Sacred Heart shows path forward in AI era, Pope Francis says in new encyclical „Dilexit Nos” catholicnewsagency.com Preuzeto 30. listopada 2024.
Enciklika je opisana kao manje izravno usmjerena na politička ili društvena pitanja, a više duhovna od svojih prethodnika Laudato si' i Fratelli tutti. Međutim, nadbiskup Bruno Forte iz Dikasterija za nauk vjere, koji je encikliku predstavio na tiskovnoj konferenciji, opisao ju je relevantnom za „dramatične izazove sadašnjeg vremena”.Sacred Heart encyclical „key” to Pope Francis’ pontificate, theologian says catholicnewsagency.com Preuzeto 30. listopada 2024.
Pozadina Dilexit nos slijedi niz papinskih enciklika u potpunosti posvećenih Presvetom Srcu, nasljeđujući enciklike: Annum sacrum pape Lava XIII. iz 1899.,Miserentissimus Redemptor pape Pija XI. iz 1928. i Haurietis aquas pape Pija XII. iz 1956.
U prvoj bilješci, papa Franjo navodi kao nadahnuće spise Diega Faresa SJ, argentinskog isusovca.
Izvori
Kategorija:Enciklike Pape Franje Kategorija:Srce Isusovo