Sarikamišsko jezero, također Sarikamiš ili Sari-Kamiš (, , , ), je jezero u srednjoj Aziji. Nalazi se otprilike na sredini između Kaspijskog jezera i (bivšeg) Aralskog jezera. To je najveće jezero u Turkmenistanu, u kojem se nalazi tri četvrtine cjelokupne površine jezera (četvrtina površine otpada na Uzbekistan). Slijev jezera i delta Amu-Daryu su fizičke i zemljopisne prirodne regije regije Daşoguz u Turkmenistanu.
Sve do 17. stoljeća jezero je napajala rijeka Uzboj, rukavac rijeke Amu-Darje, koja se nastavljala do Kaspijskog jezera. Danas je njegov glavni izvor vode kanal iz Amu-Darje, ali i voda koja otječe s okolnih navodnjavanih zemljišta, koja sadrži visoke razine pesticida, herbicida i teških metala.
Etimologija Ime jezera dolazi od turkijskih riječi sari (žuto) i qamish (depresija), referenca na žutu boju mulja i soli u starom isušenom bazenu prije nego što su ga Sovjeti poplavili. Moderne turkmenistanske vlasti žele "turkmenizirati" ime tvrdeći da je ime .E.M. Pospelov, Geograficheskiye nazvaniya mira (Moscow, 1998), p. 369.
Povijest Kroz svoju povijest, jezero je nekoliko puta nestajalo i ponovno se pojavljivalo, ovisno o dolasku voda Amu Darje. Razdoblja isušivanja jezera povezana su s ušćem rijeke u Aralsko more. Jezero je postojalo na kraju neogenog razdoblja (prije 2,5 milijuna godina), u gornjem antropocenu (tj. prije nekoliko stoljeća)Сариқамиш сойлиги — Национальная энциклопедия Узбекистана на узбекском языке. (na 58 m nadmorske visine), kada je njegovo područje pokrivalo, uključujući današnji slijev Assake-Audan, a zatim u 14. - 16. stoljeću poslije Krista (na razini od 50–62 metra iznad razina mora).Сариқамиш сойлиги — Национальная энциклопедия Узбекистана на узбекском языке. Prvi ga je otkrio i ucrtao ruski geograf Nikolaj Petrusevič 1876. Posljednji put kada su vode Amu Darje izravno ušle u sliv bilo je tijekom poplave 1878.
Od početka 1960-ih, Sarikamišsko jezero je ispunjeno kolektorsko-drenažnim vodama, napajanje se vršilo kroz kolektor Daryalyk, dok je korištena voda s poljoprivrednih površina lijeve obale Amu Darje.
U posljednjih nekoliko godina, od 2018. do 2024., satelitske snimke pokazuju da se jezero ponovno smanjuje, vjerojatno zbog dugotrajnih suša i manjeg dotoka vode iz Amu Darje.
Fauna Ihtiofaunu (vodeni životinjski svijet) Sarikamišskog jezera formirale su vrste koje su prodrle iz Amu Darje i vodenih tijela adventivne drenažne mreže. Jezero je najvećim dijelom naseljeno autohtonim vrstama bazena Aral-Amu Darja i imigrantskim vrstama, koje su spontano prodrle i namjerno prebačene u rezervoar za potrebe uzgoja ribe 1969.-1974. Od 1980. do 1987. ovdje je živjelo 27 vrsta, a 2018. već 32, od čega su 34,4% useljeničke vrste. Ukupno je tijekom postojanja jezera u njemu zabilježeno 36 vrsta različitih predstavnika ihtiofaune uključujući šarana, soma i zmijoglavca. Krajem 2020. dvije tone mlađi šarana, tolstolobika i amura puštene su u Sarikamišsko jezero na području Dashoguz velayata u Turkmenistanu.
Ptice Jezero također naseljavaju vrste ptica poput bijelih labudova, ružičastih i kovrčavih pelikana i vranaca. Redovito podržava više od 20.000 ptica močvarica. Područje unutar Turkmenistana je BirdLife International prepoznalo kao važno područje za ptice (IBA).
Galerija
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Jezera u Aziji Kategorija:Vodene mase u Turkmenistanu Kategorija:Vodene mase u Uzbekistanu Kategorija:Endoreični bazeni (Azija) Kategorija:Turkmenistansko-uzbekistanska granica Kategorija:Granična jezera