Krk je grad na zapadu Hrvatske, na otoku Krku. Lokalno mu je ime na čakavskom narječju Veja, prema tal. Veglia.
Povijest Otok Krk, ljudsko je stanište već oko 10 000 15 000 godina prije Krista. Prvi poznati stanovnici Krka bili su Japodi, ilirsko pleme, njih su nasljedili Liburni. U njihovo vrijeme, sve kvarnerske otoke Grci su zvali Apsyrtides i Elektrides (Jantarni otoci) jer se preko njih odvijala trgovina vrlo cijenjenim jantarom s Baltika za cijelo Sredozemlje .
Grad Krk, je jedno od najstarijih urbanih naselja u Hrvatskoj, neki drže da je i Homer znao za Krk, jer on spominje u svom epu neki Koureto, po njima riječ je o Krku.
Krk za vrijeme antike Osnivači grada bili su Iliri iz Liburnskog plemena Curicta, to ime je označavalo one koje nastanjuju kameni otok (Kar-ikt) po njima je grad dobio svoje rimsko ime Curicum (Splendissima civitas Curictarum=Presjajni grad Krčana, je natpis pronađen je na antičkom nadgrobnom kamenu iz IV. stoljeća), a njegovim skraćivanjem došlo se i do hrvatskog imena otoka i grada Kark, Kerk do Krk. Već za ilirskih vremena grad je bio utvrđen zidinama.
Međutim, postoje i drukčija mišljenja prema kojima je još prije Japoda na Krku živjelo neko pleme koje nije bilo ilirskog podrijetla, danas se nazivaju Kirijati ili slično. O njima se ne zna ništa, niti kojoj su skupini naroda pripadali, ali se vjeruje se da su upravo oni osnovali današnji grad Krk. Temeljni argument takvoj teoriji je vrlo uvjerljiv. Naime, Iliri, a naročito Liburni, su osnivali svoja naselja na strateški povoljnim lokacijama, na uzvisinama s kojih se vidi čitava okolina, a kako bi bili spremni za eventualne napade. Zbog toga se danas smatra da su Iliri imali svoja naselja na gotovo svakoj uzvisini, vrhu koji se još dan-danas naziva Gradec, Gradina, ili slično, a kasnije romanizirano Kaslir, Kastrum, Kastel, Kaštel i slično. Takvih je toponima po Krku, ali i svim jadranskim otocima mnogo. Grad Krk je smješten upravo na suprotnoj lokaciji, u nezaštićenoj uvali, u dolini. Kada se usporede srednjovjekovni kašteli Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i Baška (prvobitna Baška nalazila se na brdu ponad današnje Baške) koje su u 7. st. Hrvati osnovali na mjestu dotadašnjih ilirkih naseobina, jasno se uočava suštinska različitost položaja tih kaštela s položajem grada Krka.
Nakon Curicta gradom vladaju Rimljani, iza njihove vladavine i danas su vidljivi tragovi; dijelovi gradskih zidina, ostatci termi i brojna kamena plastika s njihovih nekropola, ali i ona koja je kasnije ugrađena u novije objekte; poput kapitela po crkvama i luneta po privatnim kućama. Još za rimske vladavine u 3. st. i 4. stoljeću u Krk dolazi kršćanstvo (gradi se prva crkva), a već u 5. st. je Krk sjedište biskupa (prvi znani biskup bio je Andrija 680. god.).
Za velike provale naroda tijekom 7. stoljeća na otok dolaze Avari i Slaveni, ali za razliku od mnogih drugih jadranskih rimskih gradova poput; Salone, Scardona ili Zadra Krk je relativno dobro i mirno prošao. Krk je nastavio živjeti gotovo kao romanski grad do dubokog srednjeg vijeka. Nakon propasti Zapadnog rimskog carstva Krk postaje dio bizantske teme, tada mijenja ime u Vekla (grčki: Βέκλα) od tuda potječe i talijansko ime grada i otoka Veglia. mini|lijevo|240px|Sudnica iz 1191. godine
Krk u srednjem vijeku Krk 1001. godine zauzimaju Mlečani, zatim je jedno kratko vrijeme pod vlašću Hrvatske države za kraljeva Petra Krešimira IV., Dmitra Zvonimira i Stjepana II., ali ga već 1118. godine zauzimaju ponovno Mlečani, međutim sve do 1480. g. Mlečani nisu mogli uspostaviti izravnu vlast nad otokom Krkom.
Kada Mlečani osvojili Krk po drugi put 1118. godine, u njemu se već promijenilo društveno uređenje, iz rimsko-ranokršćanske organizacije grada u rano feudalni poredak. U Krku se izdvojila lokalna plemićka obitelj (oni se od 1430. god. zovu Frankopani) koji su postali Krčki knezovi. Utemeljitelj te obitelji bio je Dujam (Duymus comes), on je nastavio vladati Krkom kao mletački vazal. Dujam je umro 1163. godine, a vlast je naslijedio njegov sin Vid (comiti Guidoni de Vegla) ali je za tu kneževsku titulu morao platiti Veneciji 350 bizantskih zlatnika. Njegov brat (ili bratić) Bartol (umro 1209. g.) postao je vazal hrvatsko-ugarskog kralja Bele III., koji mu je kao nagradu za vjernost dodijelio 1193. godine županiju Modruš. U vrlo kratkom vremenu Frankopani su stekli ogromne posjede po čitavoj Hrvatskoj, i postali jedna od najmoćnijih hrvatskih feudalnih obitelji. Zbog prevelikog jačanja moći Mletačka Republika ih je skinula s pozicije Krčkih knezova između 1251. – 1260. godine, tako da su otada širili svoju vlast isključivo na kopnu sve do smaknuća Frana Krste Frankopana 1671. u Bečkom Novom Mjestu, ali su se vratili na vlast kao Krčki knezovi i vladali sve do 1480. godine.
Krk u vrijeme izravne Mletačke uprave (1480. 1797. godine) Krk je bio posljednji otok na Jadranu koji je postao posjed Presvijetle Republike Svetog Marka, 1480. godine. Venecija je prevarila tadašnjeg Krčkog kneza Ivana VII. Franopana te ga odvela u venecijansko zarobljeništvo. Od tada je gradom i otokom upravljao mletački providur tj. upravitelj, koji je bio neki od mletačkih plemića, ali je uz njega dio upravnih ovlasti imalo i Malo te Veliko vijeće uz određenu autonomiju prema providuru. Vlast je dakle ustanovljena po uzoru na metropolu - Veneciju, i na Krku je kler bio pod kontrolom dužda i njegova providura, ali postojao je izvjestan paradoks - javni dokumenti pisani su glagoljicom, koja je ovdje bila raširenija nego bilo gdje drugdje. Početkom 16. stoljeća zbog velikih osvajanja osmanlija, na otok, a i sam grad Krk došle su mnoge izbjeglice s kopna. mini|desno|250px|Trg Kamplin
Krk za vrijeme Austrijske uprave Nakon pada Venecije 1797. godine, grad i otok bilu su jedno kraće vrijeme (1806. – 1813.) dio Napoleonovih ilirskih provincija. Nakon toga vlast je preuzela Austrija, ona je 1822. godine izdvojila Kvarnerske otoke iz Dalmacije, te ih upravno vezala za Istru, tako da su došli pod izravnu vlast Beča. Za austrijske uprave Krk je uz Kastav postao središte Hrvatskog narodnog preporoda u Hrvatskom primorju, te je odigrao značajnu ulogu u širenju hrvatske prosvjete i kulture.
Krk u 20. stoljeću Jedno kraće vrijeme 1918. – 1920. god. grad i otok okupiraju Talijani, a zatim je u sastavu Kraljevine SHS pa potom Kraljevine Jugoslavije. Između dva rata počinje se razvijati turizam u gradu, grade se prvi hoteli. Talijani ponovno okupiraju otok i grad za Drugog svjetskog rata 1940. – 1943., njih nasljeđuju Nijemci 1943. – 1945. Nakon rata Krk postaje dio FNR Jugoslavije, od tada se grad okreće razvoju turizma, koji se osobito razvio nakon izgradnje Krčkog mosta i zračne luke na Krku. Tad je izgrađene i prva otočka magistralna prometnica kojom je Krk povezan s Jadranskom magistralom i unutrašnjošću zemlje. Grad Krk danas je administrativno, političko, gospodarsko i vjersko središte otoka Krka.
Zemljopisne odlike Grad se smjestio na jugozapadnom dijelu otoka, u prostranoj uvali koja graniči s Puntarskom dragom.
Gradska naselja Grad Krk se sastoji od 15 naselja: Bajčići, Brusići, Brzac, Kornić, Krk, Lakmartin, Linardići, Milohnići, Muraj, Nenadići, Pinezići, Poljica, Skrbčići, Vrh i Žgaljići.
Stanovništvo Popis 2001. Nakon Malog Lošinja, Krk je najveće otočno naselje na Jadranu.
naselje broj stanovnika
Bajčići 127 Brusići 52 Brzac 137 Kornić 325 Krk 3364 Lakmartin 20 Linardići 102 Milohnići 82 Muraj 11 Nenadići 125 Pinezići 134 Poljica 62 Skrbčići 145 Vrh 769 Žgaljići 36
ukupno Grad Krk 5491
Popis 1991.
Uprava Administrativno je središte drugog po veličini jadranskog otoka. Od 1945. g. do preustroja samouprave 1992. g. Krk je bio sjedište istoimene općine koja je obuhvaćala čitav otok te okolne nenaselje otoke i otočiće. Nakon 1992. g. područje otoka Krka podijeljeno je između 6 općina i Grada Krka kojem je pripao zapadni dio otoka.
Područje Grada krka može se podijeliti na dvije cjeline:
1. područje oko samog naselja Krk ( Krk, Vrh, Kosić, Salatić, Lakmartin, Muraj, Kornić ) te
2. Šotovento.
Gospodarstvo Infrastrukturno i ekonomski je najrazvijeniji hrvatski otočni grad. U gradu je sjedište GP Krk, najveće građevinske tvrtke na području županije.
Svjetlovodna mreža Grad Krk je 2009. godine pokrenuo projekt realizacije gradske svjetlovodne mreže kao djela komunalne infrastrukture. S tim projektom Grad Krk želi izgraditi svjetlovodnu infrastrukturu do svakog domaćinstva i do svakog poslovnog subjekta na području cijelog Grada, dakle samog mjesta Krk i 14 okolnih naselja. Područje zahvata obuhvaća 6243 stanovnika i 6000 stambenih jedinica. Krenulo se s izradom studije izvodljivosti, a ubrzo nakon toga i s izradom idejnog plana. Početkom 2013. godine dobivena je lokacijska dozvola, a idući korak je izrada glavnog projekta i dobivanje građevinske dozvole te prijava za sredstva iz Strukturnog fonda EU. Svake se godine proširuje obuhvat mreže, a potrošnja električne energije se smanjuje zbog zamijene za LED žarulje.
Poznate osobe
mons. Antun Mahnić, krčki biskup
Spomenici i znamenitosti Krčka katedrala Uznesenja Marijina mini|lijevo|220px|Unutrašnjost katedrale Krčka katedrala dominira vizurom grada Krka, podignuta je na uzvišenom dijelu koji dominira nad cijelom uvalom. Uz katedralu zbilo se više sakralnih objekata, najpoznatiji od njih je dvojna crkva sv. Kvirina i sv. Margarete. Za vrijeme arheoloških iskapanja provedenih između 1956. i 1963. godine uz sjeverni zid katedrale otkrivene su Rimske terme iz 1. stoljeća, otkopan je podni mozaik koji je očuvan u cisterni, ostali dijelovi su još pokriveni zemljom. Prema nekim izvorima već u 3. ili 4. stoljeću dio termi preuređen je u crkvu, a krajem 5. stoljeća izgrađena je i ranokršćanska bazilika na čijim je temeljima podignuta današnja katedrala. U skladu s tadašnjim običajem, krstionica je bila izgrađena pored crkve na prostoru jednog od bazena termi, kao posebni objekt, koji se koristio sve do 1565. godine. Kasnije je krstionica priključena prostoru crkve, a otkrivena je za iskapanja 1966. godine kada je otkrivena ploča s natpisom: Piscina antiqui baptisterii. mini|lijevo|220px|Oltarna slika Svoj današnji izgled katedrala duguje romanici jer je izgrađena najvećim dijelom u 11. i 12. stoljeću. Katedrala ima četrnaest stupova, od njih dvanaest ima korintske kapitele, dok je jedan kapitel u južnom redu klasičan, a jedan (prvi do oltara) u sjevernom redu je ranokršćanski. Tijekom stoljeća uz bočne zidove crkve izgrađene su brojne kapele s oltarima. Oko 1450. Ivan VII. Frankopan dao je u gotičkom stilu izgraditi kapelu sv. Barbare na čijem su stropu smješteni grbovi obitelji Frankopan. Godine 1500. po nacrtu domaćeg majstora Franje izrađena su dva skupocjena renesansna ambona. Godine 1538. produžena je apsida a 1700. godine, uređen je prostor za orgulje i zbor.
Lapidarij Volsonis Volsonis je arheološki lokalitet koji otkriva više od dvije tisuća godina staru povijest grada Krka. Ime je dobio po nadgrobnom spomeniku rimskog dekuriona Volsona (gradskog senatora, jednog od vodećih funkcionara u upravi gradova), koji je pronađen pri iskopavanju lokaliteta. U arheloškom lokalitetu Volsonis sačuvana su četiri bedema grada Krka: antički, kasno-antički, srednjovjekovni i renesansni, čime se vidi proces postupnog širenja grada Krka kroz stoljeća. Od bitnijih arheoloških pronalazaka ističu se dva velika i dobro sačuvana Venerina žrtvenika, koji su trenutno jedini na istočnoj obali Jadrana, od Grčke do Italije. Među bitnije arheološke pronalaske spada i kasno-antički bedem, koji je sazidan od ostataka krčkog venerinog hrama - panično srušenog kako bi se zaštitili pred navalom barbara iz sjeverne i istočne Europe. Pronađeno je i nekoliko grčkih megalita, ogromnih kamenih blokova koji su u antičkoj Grčkoj bili korišteni isključivo u gradnji gradskih bedema, što ukazuje da je grad Krk prije dolaska rimljana bio grčki grad.
Gradske zidine mini|desno|260px|Gradske zidine