Pojam "škotizam" (fran. Écossisme) označava praksu različitih viših stupnjeva u slobodnom zidarstvu koji su se pojavili unutar francuskog slobodnog zidarstva sredinom 18. stoljeća. Ti su se stupnjevi tada nazivali "škotskima", a krajem stoljeća bili su ujedinjeni u sustave poznate kao slobodnozidarski obredi.
Pridjev "škotski" u francuskom vokabularu mini|desno|400px|Spominjanje visokih stupnjeva u francuskom ritualu iz 1769. Prva zabilježena uporaba izraza "škotski" (écossais) u kontekstu slobodnog zidarstva u Francuskoj pojavljuje se u pariškom dokumentu od 11. prosinca 1743. godine. U tom tekstu, prva Velika loža Francuske osuđuje ono što joj se čini kao nova i neuobičajena praksa:
Dvije godine kasnije, 1745., u djelu Red slobodnih zidara je izdan i Mopsesova tajna otkrivena od svećenika Gabriel-Louisa Péraua piše:
Istraživači se ne slažu oko toga što je točno označavao prvi stupanj koji je u Francuskoj nazivan "škotskim". Moguće je da se radilo o stupnju Scots Master (škotski majstor), koji je već bio poznat u nekim engleskim ložama, ili pak o stupnju poznatom kao "Škotski s tri J" (Écossais des 3 J), ili čak o stupnju luka, koji je sličan engleskom stupnju kraljevskog luka i čija legenda govori o tajnoj riječi skrivenoj u temeljima Salomonova hrama.
Neki povjesničari vjeruju da su škotske izbjeglice s jakobitskog dvora u Saint-Germain-en-Layeu imali značajnu ulogu u pojavi tih ranih "škotskih" stupnjeva u Francuskoj.
Tijekom druge trećine 18. stoljeća, val stvaranja novih viših stupnjeva nastavljen je, osobito u Francuskoj. Ti novi stupnjevi često su sadržavali ezoterične, pa i alkemičarske teme, koje do tada nisu bile prisutne u slobodnom zidarstvu. Unatoč raznolikosti, većina se oslanjala na ograničen broj tematskih motiva, što je na kraju dovelo do strukturiranja različitih sustava – obreda – krajem 18. i početkom 19. stoljeća, kada su srodni stupnjevi grupirani u logične i koherentne slijedove.
Tijekom 19. stoljeća u Francuskoj, izraz "Škotski obred" sve češće se u svakodnevnom govoru koristio, ponekad i netočno, za označavanje svih radionica pod Vrhovnim vijećem Francuske, koje su prakticirale Drevni i prihvaćeni škotski obred, u suprotnosti s ložama Velikog orijenta Francuske, koje su gotovo isključivo prakticirale Francuski obred.
Tzv. "škotski" obredi Danas, među brojnim slobodnozidarskim obredima, nekoliko ih i dalje nosi naziv "škotski", iako se razlikuju po povijesti, strukturi i simbolici. Izraz "škotski obred" može se odnositi na nekoliko različitih sustava: Filozofski škotski obred je osnovan u Parizu 1776. godine, a utemeljio ga je hermetist Alexandre Boileau, učenik poznatog francuskog ezoteričara Antoinea-Josepha Pernétyja. Ovaj obred poznat je po svojoj jedinstvenoj strukturi i stupnjevima kroz koje član postupno napreduje, razlikujući se od drugih slobodnozidarskih obreda upravo po filozofskom i hermetičkom pristupu inicijaciji i simbolici. Ispravljeni škotski obred, osnovan u Lyonu 1782. godine. Temelji se na kršćanskoj ezoteričnoj tradiciji, koju je kodificirao Jean-Baptiste Willermoz. Obred ima snažno mistično i moralno usmjerenje te povezuje slobodno zidarstvo s viteškom duhovnošću. Najrašireniji je Drevni i prihvaćeni škotski obred, utemeljen 1801. u Charlestonu, Sjedinjene Američke Države. Izvodi se iz tzv. Obreda kraljevske tajne, koji je razvio Etienne Morin u Karibima od 1765. godine, a u Sjevernu Ameriku ga je prenio Henry Andrew Francken. Danas je to najrašireniji sustav viših stupnjeva u svijetu. Njegova prva tri stupnja, iako oblikovana kasnije i objavljena 1820., znatno su manje poznata izvan kontinentalne Europe. Škotski obred iz 1962., odnosno Obnovljeni škotski obred, osnovan 1962. godine u Belgiji kao rezultat odcjepljenja od strukture Vrhovnog vijeća Belgije, unutar Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda. Novi obred odbacuje hijerarhijsku organizaciju, stavljajući naglasak na horizontalnu jednakost među slobodnim zidarima. Primitivni škotski obred je prema tvrdnjama francuskog ezoteričara Roberta Ambelaina "ponovno probuđen" 1985. godine. Navodno potječe iz Francuske, iz lože u Saint-Germain-en-Laye, gdje se prakticirao već 1688. godine, a kasnije je prenošen putem Lože "Sveti Ivan Škotski" (Loge Saint Jean d'Écosse) iz Marseillea.
S druge strane, Standardni škotski obred danas je službeni obred Velike lože Škotske. Međutim, on ne sadrži više stupnjeve razvijene u Francuskoj tijekom 18. stoljeća, koji inače čine temelj "škotizma" kao slobodnozidarske tradicije viših stupnjeva.
Izvori
Kategorija:Slobodnozidarski stupnjevi Kategorija:Povijest slobodnog zidarstva u Francuskoj