Igra staklenih perli jugoslavenski je i srbijanski progresivni rock / psihodelični rock sastav osnovan 1976. godine u Beogradu. Sastav je poznat kao pionir jugoslavenskog i srbijanskog psihodeličnog rocka.

Povijest Bend su 1976. godine osnovali školski prijatelji Zoran Lakić (klavijature), Vojkan Rakić (gitara) i Predrag Vuković (bubnjevi). Sastav je dobio ime po knjizi Igra staklenim biserima Hermanna Hessea, a na njegovu glazbu utjecali su Ken, rani radovi Pink Floyda, Hawkwinda, Tangerine Dreama i Jimija Hendrixa. Sastav nije nastupao sve do dolaska gitarista i pjevača Draška Nikodijevića.

Njihovi prvi nastupi bili su na festivalu u Amaterskom kazalištu Tokovi na Voždovcu i u Dadovu na Vračaru. Godine 1977. sastavu se pridružio bubnjar Dragan Šoc, nakon čega su održani besplatni koncerti u Studentskom kulturnom centru Beograda i u Bloku 45 na Rock Blok koncertu 18. lipnja 1978. godine. Sastav je uslijed toga stekao kultni status i počeo snimati svoj prvi album. Godine 1978. snimili su prvi album na kojem su se našle pjesme »Guzterov trg«, »Solaris modus«, »Putovanje u plavo«, »Pečurka« i pjesma »Majestetski kraj«. Naslovnicu albuma dizajnirao je Predrag Vuković. Bend je potom održao koncert na Stomatološkom fakultetu u Beogradu, zajedno s Goranom Cvetićem, DJ-em i novinarom, inače pionirom reggae-kulture u SFRJ.

Prije izlaska drugog albuma, Draško Nikodijević napustio je bend, a zamijenio ga je Slobodan Trbojević, basist jazz benda i novinar časopisa Džuboks. Drugi album sniman je od kolovoza 1979. do siječnja 1980., a producirao ga je skladatelj Aleksandar Pilipenko. Dizajn naslovnice u dva su navrata radili Predrag Vuković i dizajner Dejan Popov, budući da je prvu verziju naslovnice odbila produkcijska kuća PGP RTB, za koju je album objavljen. Album sadrži pjesme »Magicians«, »Garden of Light«, »Lunar Mode« i pjesmu »Dreamer«. Album je promoviran na televiziji, uživo iz Hale Beko u Beogradu tijekom modne revije.

Godine 1982. Redatelj, producent i scenarist Stanko Crnobrnja snimio je kratki film o bendu pod nazivom Na svoj način. Bend je posljednji put nastupio 1985. godine u Koncertnoj dvorani Sava centra u Novom Beogradu.

Raspad benda (1986. – 2010.) Nakon raspada benda, Draško Nikodijević osnovao je bend Beli zec i krajem 1980-ih preselio se u Sjedinjene Države, gdje je bend preimenovao u White Rabbit Cult. Nakon povratka u Srbiju, Nikodijević je zajedno s bubnjarom Ekatarine Velike Ivanom Feceom Firčijem, gitaristom Zoranom Bulatovićem i klavijaturistom Električnog orgazma Ljubomirom Đukićem osnovao bend Kolateralna šteta.

Tijekom ljeta 1991. preostali članovi Igre staklenih perli, zajedno s Tomasom Venerom, vlasnikom produkcijske kuće Kalemegdan disk, objavili su tri besplatna LP-a. Prvi, pod nazivom Soft Explosion Live, bila je snimka koncerta benda na Stomatološkom fakultetu u Beogradu koju je snimio Goran Cvetić. Godine 1993. album je ponovno objavljen, remasteriran, neke pjesme su skraćene, a pjesma Majestetski kraj zamijenjena je pjesmom Soft Explosion. Sljedeće izdanje bilo je Inner Flow, koje je sadržavalo neobjavljeni materijal snimljen između 1976. i 1979. godine. Treće izdanje sadržavalo je snimke s četverosatnog snimanja u travnju 1977. i realizirano je uz pomoć Rakića, Vukovića i klavijaturista Zorana Zagorčića iz grupe Du du a.

Godine 2005. austrijska produkcijska kuća Atlantida objavila je albume Igra staklenih perli i Vrh svjetlosti na vinilu. Godine 2007. reizdanja oba albuma pojavila su se u Srbiji i Njemačkoj. Pod pokroviteljstvom PGP RTS-a objavljena je edicija Retrologija, koja je uključivala oba CD izdanja albuma pod nazivom Igra svetlosti. Njemačka diskografska kuća Second Harvest izdala je oba studijska albuma benda na CD-u.

The Next Generation Bend je ponovno osnovan 2011. godine, a uključivao je stare članove Draška Nikodijevića (bas gitara i vokal), Zorana Lakića (klavijature i vokal) i Predraga Vukovića (bubnjevi i vokal), kao i nove mlađe glazbenike Ivana Stankovića (gitara i vokal) i Sinistera Borga (bubnjevi)."Dve Igre Staklenih Perli - dva albuma", balkanrock.com Nakon dva koncerta u beogradskom klubu Žica, Draško Nikodijević, Predrag Vuković i Ivan Stanković nastavili su s radom pod imenom Igra staklenih perli The Next Generation. U studenom 2012. godine bend je objavio studijski album Apokaliptus. Album je producirao Dušan Kojić, a snimio Boris Mladenović; gosti na njemu bili su Dejan Utvar (bubnjevi), Ljubomori Đukić (klavijature) i Spomenka Milić (vokal).

Suradnja Tijekom 1970-ih i 1980-ih, velik broj beogradskih glazbenika surađivao je s bendom i nastupao na njihovim koncertima. U snimanju pjesama ili tijekom njihovih nastupa na koncertima sudjelovali su Goran Vejvoda, Ivan Pajević, Aleksandar Žikić, gitarist i pjesnik Bojan Kveder, klavijaturist Zoran Zagorćić (iz benda Električni orgazam) i bubnjar Ivica Vdović iz benda Šarlo akrobata. Jedina žena osim Spomenke Milić koja je gostovala na albumima benda bila je Dragana Šarić, kasnije poznata kao Baby Doll, a njezin rad na drugom albumu benda bio je ujedno i njezin prvi studijski snimak.

Diskografija

Studijski albumi

Igra staklenih perli (1979.) Vrh svetlosti (1980.) Apokaliptus (2012.) Kalemegdan Disk KD1—KD5 (s bendom Tako)

Uživo albumi

Soft Explosion Live (1991.) Drives (1994.)

Kompilacije

Inner Flow (1992.) Igra svetlosti (2007.)

Bilješke

Izvori

Literatura

Vanjske poveznice

Igra staklenih perli na Discogs web stranici Kategorija:Glazbeni sastavi iz Beograda Kategorija:Srbijanski rock-sastavi Kategorija:Jugoslavenska glazba