Softver kao usluga ( / SaaS) je model usluge računarstva u oblaku u kojem pružatelj usluga nudi korištenje aplikacijskog softvera klijentu i upravlja svim potrebnim fizičkim i softverskim resursima. SaaS-u se obično pristupa putem web aplikacije. Za razliku od drugih modela isporuke softvera, odvaja "posjedovanje i vlasništvo nad softverom od njegove upotrebe". Korištenje SaaS-a započelo je oko 2000. godine, a do 2023. bio je glavni oblik implementacije softverskih aplikacija.

Za razliku od većine samostalno hostanih softverskih proizvoda, postoji samo jedna verzija softvera i podržan je samo jedan operativni sustav i konfiguracija. SaaS proizvodi obično se izvode na iznajmljenim sustavima infrastrukture kao usluge ( / IaaS) ili platforme kao usluge (PaaS), uključujući hardver, a ponekad i operativne sustave te posrednički softver (engl. middleware), kako bi se prilagodili brzom povećanju korištenja, a istovremeno pružili trenutnu i kontinuiranu dostupnost kupcima. SaaS kupci imaju apstrakciju neograničenih računalnih resursa, dok ekonomija razmjera smanjuje troškove. SaaS arhitekture su obično višekorisničke (engl. multitenant); odnosno obično dijele resurse između klijenata radi učinkovitosti, ali ponekad nude izolirano okruženje uz dodatnu naknadu. Uobičajeni SaaS modeli prihoda uključuju freemium, pretplatu i naknade temeljene na korištenju. Za razliku od tradicionalnog softvera, rijetko je moguće kupiti trajnu licencu za određenu verziju softvera.

Ne postoje specifične prakse razvoja softvera koje razlikuju SaaS od razvoja drugih aplikacija, iako se često stavlja naglasak na često testiranje i izdavanje novih verzija

Računarstvo u oblaku mini|Usporedba lokalnih (engl. on-premise) rješenja, IaaS-a, PaaS-a i SaaS-a|600px Infrastruktura kao usluga (IaaS) najosnovniji je oblik računarstva u oblaku, gdje infrastrukturni resursi, poput fizičkih računala, nisu u vlasništvu korisnika, već su unajmljeni od pružatelja usluga u oblaku. Kao rezultat toga, infrastrukturni resursi mogu se brzo povećati, umjesto čekanja tjednima na isporuku i postavljanje računala. IaaS zahtijeva vrijeme i stručnost za korištenje infrastrukture u obliku operativnih sustava i aplikacija. Platforma kao usluga (PaaS) uključuje operativni sustav i middleware, ali ne i aplikacije. Pružatelji SaaS-a obično koriste PaaS ili IaaS usluge za pokretanje svojih aplikacija

Bez IaaS-a, bilo bi izuzetno teško učiniti SaaS proizvod skalabilnim za promjenjivi broj korisnika, a istovremeno pružiti trenutnu i kontinuiranu dostupnost koju kupci očekuju. Većina krajnjih korisnika koristi samo SaaS proizvod i ne mora brinuti o tehničkoj složenosti fizičkog hardvera i operativnog sustava. Budući da se resursima u oblaku može pristupiti bez ikakve ljudske interakcije, SaaS kupcima se pruža apstrakcija neograničenih računalnih resursa, dok ekonomija razmjera smanjuje troškove. Još jedna ključna značajka računarstva u oblaku je da se ažuriranja softvera mogu uvesti i učiniti dostupnima svim kupcima gotovo trenutno. U 2019. godini procijenjeno je da SaaS čini većinu, 43 posto, tržišta računarstva u oblaku, dok IaaS i PaaS zajedno čine približno 25 posto.

Povijest U 1960-ima izumljen je multitasking, koji je omogućio glavnim računalima da istovremeno opslužuju više korisnika. Tijekom sljedećeg desetljeća, dijeljenje vremena postalo je glavni poslovni model za računarstvo, a klaster računarstvo omogućilo je više računala da rade zajedno. Računarstvo u oblaku pojavilo se krajem 1990-ih s tvrtkama poput Amazona (1994.), Salesforcea (1999.) i Concura (1993.) koje su nudile internetske aplikacije na temelju plaćanja po korištenju. Sve su se one usredotočile na jedan proizvod kako bi zauzele visoki tržišni udio. Počevši s Gmailom 2004. godine, usluge e-pošte bile su jedni od prvih SaaS proizvoda koji su masovno plasirani na tržište potrošačima. Tržište SaaS-a brzo je raslo tijekom ranog dvadeset i prvog stoljeća. U početku smatran tehnološkom inovacijom, SaaS se počeo percipirati više kao poslovni model. Do 2023. godine SaaS je postao primarna metoda kojom tvrtke isporučuju aplikacije.

Popularni SaaS proizvodi za potrošače uključuju sve web stranice društvenih medija, usluge e-pošte poput Gmaila i povezanih Google Docs Editora, Skype, Dropbox i proizvode za zabavu poput Netflixa i Spotifya. SaaS proizvodi za poduzeća uključuju Salesforceov softver za upravljanje odnosima s klijentima (CRM), SAP Cloud Platform i Oracle Cloud Enterprise Resource Planning.

Poslovni modeli Neki SaaS pružatelji usluga nude besplatne usluge potrošačima koje se financiraju sredstvima poput oglašavanja, affiliate marketinga ili prodaje podataka o potrošačima. Jedan od najpopularnijih modela za internetske startupove i mobilne aplikacije je freemium, gdje tvrtka naplaćuje kontinuirano korištenje ili višu razinu usluge. Čak i ako korisnik nikada ne nadogradi na plaćenu verziju, to pomaže tvrtki da zauzme veći tržišni udio i istisne kupce od konkurenta. Međutim, trošak hostinga tvrtke raste s brojem korisnika, bez obzira na to je li uspješna u privlačenju korisnika na plaćenu verziju. Drugi uobičajeni model je onaj u kojem besplatna verzija pruža samo demonstraciju (crippleware). Online tržišta mogu naplaćivati naknadu na transakcije kako bi pokrila troškove SaaS pružatelja usluga. Nekada je bilo češće da se SaaS proizvodi nude uz jednokratni trošak, ali ovaj model gubi na popularnosti. Nekoliko SaaS proizvoda ima otvoreni izvorni kod, nazvan otvoreni SaaS (engl. open SaaS). Ovaj model može pružiti prednosti kao što su smanjeni troškovi implementacije, manja obveza prema dobavljaču i prenosiviji sustav aplikacija.

Najčešći SaaS modeli prihoda uključuju pretplatu i plaćanje po korištenju. Za kupce, prednosti uključuju smanjene početne troškove, povećanu fleksibilnost i niže ukupne troškove u usporedbi s tradicionalnim softverom s trajnim softverskim licencama. U nekim slučajevima, visoki jednokratni troškovi koje su zahtijevali prodavači tradicionalnog softvera bili su izvan dosega manjih poduzeća, ali SaaS modeli plaćanja po korištenju čine softver pristupačnim. Korištenje se može naplaćivati na temelju broja korisnika, transakcija, količine korištenog prostora za pohranu ili drugih mjerljivih podataka. Mnogi kupci preferiraju plaćanje po korištenju jer vjeruju da su relativno rijetko korisnici softvera, a prodavatelj ima koristi od dosezanja povremenih korisnika, koji inače ne bi kupili softver. Međutim, to može uzrokovati neizvjesnost prihoda za prodavatelja i povećavati troškove naplate.

Model pretplate SaaS-a nudi pružatelju usluge kontinuirane i obnovljive prihode, iako su podložni otkazivanju. Ako se značajan broj pretplata otkaže, održivost poslovanja može biti ugrožena. Jednostavnost otkazivanja pretplate i prelazak na konkurenta ostavlja kupcima prednost da dobiju ustupke od prodavatelja. Iako ponavljajući prihodi mogu pomoći poslovanju i privući investitore, potreba za vještinama korisničke službe kako bi se kupac uvjerio da obnovi pretplatu predstavljaju izazov za pružatelje usluga koji prelaze na pretplatu s drugih modela prihoda.

Prihvaćanje SaaS proizvodima se obično pristupa putem web preglednika kao javno dostupne web aplikacije. To znači da korisnici mogu pristupiti aplikaciji bilo gdje s bilo kojeg uređaja bez potrebe za instaliranjem ili ažuriranjem. SaaS pružatelji usluga često pokušavaju smanjiti sve otegotne okolnosti prilikom prijave za proizvod. Mnogi iskorištavaju strukturu orijentiranu na uslugu kako bi odgovorili na povratne informacije korisnika i brzo razvili svoj proizvod prema tim zahtjevima. To omogućava korisnicima da vjeruju u kontinuirano poboljšanje proizvoda i pomaže SaaS pružatelju usluga da zadobije korisnike etabliranih tradicionalnih softverskih tvrtki koje vjerojatno mogu ponuditi veći skup značajki.

Iako je lokalni softver često manje siguran od SaaS alternativa, sigurnost i privatnost su među glavnim razlozima koje navode tvrtke koje ne usvajaju SaaS proizvode. SaaS tvrtke moraju zaštititi svoje javno dostupne sustave od zlouporabe, uključujući napade uskraćivanjem usluge i hakiranje. Često koriste tehnologije poput kontrole pristupa, autentifikacije i enkripcije kako bi zaštitile povjerljivost podataka. Ipak, ne vjeruju sve tvrtke SaaS pružateljima usluga da će zaštititi osjetljive podatke. Dobavljač je odgovoran za ažuriranja softvera, uključujući sigurnosne zakrpe i zaštitu podataka kupaca. SaaS sustavi inherentno imaju veću latenciju od softvera koji se pokreće lokalno zbog vremena potrebnog za dostavu mrežnih paketa u oblak. To može biti diskriminirajući faktor za neke načine upotrebe, kao što su vremenski osjetljivi industrijski procesi ili skladištenje.

Porast SaaS proizvoda jedan je od čimbenika koji je mnoge tvrtke naveo da pređu s proračuna za IT kao kapitalnog izdatka na operativne izdatke. Proces migracije na SaaS i podrška prilikom migracije također mogu biti značajan trošak koji se mora uzeti u obzir.

Razvoj mini|SaaS arhitektura: svi korisnici koriste istu verziju softvera na istoj platformi. Izazov za SaaS pružatelje usluga jest taj što potražnja nije unaprijed poznata. Njihov sustav mora imati dovoljno prostora da može podnijeti sve korisnike bez odbijanja ikoga, ali bez plaćanja previše resursa koji će trenutno biti nepotrebni. Ako su resursi fiksirani, zajamčeno je da će se rasipati izvan vršnih sati korištenja (engl. peak time). Ponekad se nude jeftinije cijene izvan vršnih sati kako bi se uravnotežilo opterećenje i smanjilo rasipanje resursa. Očekivanje kontinuirane usluge toliko je visoko da se prekidi u SaaS softveru često spominju u vijestima.

Ne postoje specifične prakse razvoja softvera koje razlikuju SaaS od razvoja drugih aplikacija. SaaS proizvodi se često objavljuju rano u proizvodnom ciklusu i često kako bi se iskoristila fleksibilnost SaaS modela isporuke. Agilni razvoj softvera obično se koristi za podršku ovom rasporedu objavljivanja. Mnogi SaaS programeri koriste razvoj vođen testiranjem ili na drugi način naglašavaju često testiranje softvera zbog potrebe da se osigura dostupnost njihove usluge i brzo postavljanje (engl. deployment). Dizajn vođen domenom (engl. domain-driven design), u kojem poslovni ciljevi pokreću razvoj, popularan je jer se SaaS proizvodi moraju prodati kupcu tako što će odmah biti korisni. SaaS programeri ne znaju unaprijed s kojih će uređaja kupci pokušati pristupiti proizvodu - poput stolnog računala, tableta ili pametnog telefona - a podrška širokom rasponu uređaja često je važna briga za tim za front-end razvoj. Progresivne web aplikacije omogućuju da neke funkcionalnosti budu dostupne čak i ako je uređaj izvan mreže.

SaaS aplikacije pretežno nude integracijske protokole i sučelja za programiranje aplikacija (API-je) koji rade preko mreže širokog područja (WAN).

Arhitektura SaaS arhitektura značajno se razlikuje od proizvoda do proizvoda. Ipak, većina SaaS pružatelja usluga nudi višekorisničku arhitekturu. S ovim modelom, jedna verzija aplikacije, s jednom konfiguracijom (hardver, mreža, operativni sustav), koristi se za sve korisnike ("najmoprimce"). To znači da tvrtka ne mora podržavati više verzija i konfiguracija. Arhitektonski pomak od svakog korisnika koji pokreće vlastitu verziju softvera na vlastitom hardveru utječe na mnoge aspekte dizajna i sigurnosnih značajki aplikacije. U višekorisničkoj arhitekturi, mnoge resurse mogu koristiti različiti najmoprimci ili ih više najmoprimaca može dijeliti. mini|Aplikacijske i kontrolne ravnine SaaS proizvoda|420px Struktura tipične SaaS aplikacije može se podijeliti na aplikacijske i kontrolne ravnine. SaaS proizvodi se razlikuju po načinu na koji su te ravnine odvojene, što može biti usko integrirano ili labavo povezano u modelu vođenom događajima ili porukama.