Álvaro del Portillo y Diez de Sollano (Madrid, 11. ožujka 1914. – Rim, 23. ožujka 1994.) bio je španjolski katolički biskup i inženjer koji je služio kao prelat Opusa Dei između 1982. i 1994. godine kao prvi nasljednik sv. Josemaríje Escríve.
Njegov postupak za proglašenje svetim započeo je 21. siječnja 2004. nakon što je proglašen Slugom Božjim. Potvrda njegovih herojskih kreposti 28. lipnja 2012. omogućila je papi Benediktu XVI. da ga proglasi Časnim. Blaženim je proglašen 27. rujna 2014. u Madridu na misi koju je u ime pape Franje predvodio kardinal Angelo Amato.
Život Álvaro del Portillo bio je jedan od prvih članova Opusa Dei, kojem se pridružio 1935. godine. Gotovo četrdeset godina živio je uz osnivača, kojem je bio glavni suradnik i nasljednik na čelu Djela. Sveti Josemaría u potpunosti se oslanjao na njega i često isticao njegovu vrijednost: "Álvaro je uzor, moj sin koji je najviše radio i patio za Djelo, i najbolje shvatio moj duh".Bernal, Salvador. Recuerdo de Alvaro del Portillo: prelado del Opus Dei. Str. 135. Ediciones Rialp, 1996.
Djetinstvo i mladost Álvaro del Portillo rođen je u Madridu 1914. kao treće od osmero djece u obitelji španjolskog inženjera Ramóna i meksičke majke Clementine. Djetinjstvo je proveo u obiteljskoj toplini, a školovao se u uglednom kolegiju El Pilar. Već kao dječak pokazivao je marljivost i sklonost tehničkim znanostima, pa je nakon mature 1931. započeo pripreme za studij inženjerstva.
No obitelj je ubrzo zapala u financijske poteškoće, pogođena posljedicama Meksičke revolucije i svjetske gospodarske krize. Zbog toga je Álvaro 1932. upisao kraći studij koji mu je omogućio da radi kao pomoćnik u Ministarstvu javnih radova (Ministerio de Obras Públicas). U tom razdoblju, 1935., upoznao je svetog Josemaríu Escrivu i pridružio se Opusu Dei, postavši jedan od njegovih prvih članova.
Kada je 1936. izbio Španjolski građanski rat, Álvaro se našao u Madridu, u središtu sukoba. Zbog svoje vjere i povezanosti s katoličkim krugovima, više je puta morao mijenjati skrovište. Uhićen je i dva mjeseca proveo u zatvoru San Antón. Kasnije se pridružio svetom Josemaríji u konzulatu Hondurasa, gdje su u teškim okolnostima provodili vrijeme u molitvi i formaciji. Ondje je dočekao vijest o smrti svoga oca, a snagu mu je davala blizina Josemaríje, koji mu je bio poput duhovnog oca.
Nakon rata Álvaro je dovršio studij inženjerstva i kasnije doktorirao. Doktorirao je također iz filozofije. Istodobno se sve više posvećivao apostolatu, a 1944. postao je svećenik. Od tada je bio blizak suradnik i ispovjednik svetog Josemaríje, potpuno se posvetivši duhovnim službama.
Prokurator i tajnik Opusa Dei Godine 1946. preselio se u Rim, gdje je postao Glavni prokurator Opusa Dei i sudjelovao u izradi dokumenata kojima je Crkva priznavala nove oblike duhovnog života. Vodio je i razvoj središta Opusa Dei u Villi Tevere, usklađujući praktične poslove s akademskim radom – u međuvremenu je doktorirao i kanonsko pravo. Njegova stručnost prepoznata je i u Vatikanu, gdje je radio u različitim komisijama i kao savjetnik u važnim kongregacijama.
Na Drugom vatikanskom saboru bio je jedan od teologa savjetnika (peritus) te je sudjelovao u pripremi dekreta o svećeničkoj službi (Presbyterorum Ordinis). Unatoč burnim postkoncilskim vremenima, ostao je vjeran Učiteljstvu Crkve. Pisao je i objavljivao djela u kojima je branio i tumačio ulogu laika i svećenika u Crkvi.
Prelat Opusa Dei Nakon smrti svetog Josemaríje 1975., Álvaro je izabran za njegova nasljednika. Vodio je Opus Dei s istim duhom, ali i s novim zanosom, šireći Djelo u brojne zemlje i učvršćujući njegove temelje. Upravo za njegova vodstva, 1983. godine, Opus Dei je postao osobna prelatura – oblik kanonske strukture koji je najbolje odgovarao karizmi.
Kao prelat, Álvaro je neumorno putovao, susretao se s vjernicima i svećenicima, pisao pisma i davao smjernice. Zaredio je oko tisuću svećenika i potaknuo osnivanje Papinskog sveučilišta Svetog Križa u Rimu. Iako je bio zauzet u kurijalnim službama i na sinodama, ostao je čovjek skroman i blizak, više pastir nego upravitelj.
Biskupstvo, smrt i beatifikacija mini|Ređenje prvih svećenika Opusa Dei: José María Hernández Garnica, Álvaro del Portillo i José Luis Múzquiz. Zaredio ih je madridski biskup Leopoldo Eijo y Garay. Godine 1991. papa Ivan Pavao II. zaredio ga je za biskupa. Njegovo geslo bilo je: “Regnare Christum volumus!” – “Želimo da Krist kraljuje!”. Tri godine kasnije, nakon hodočašća u Svetu Zemlju, Álvaro je preminuo u Rimu 1994. Papa Ivan Pavao II. došao je moliti pred njegovim tijelom, odajući mu posljednju počast riječima: "Bio je primjer hrabrosti, povjerenja u božansku providnost i vjernosti Petrovoj Stolici."
Proces njegove beatifikacije započeo je 2004., a 2012. Crkva ga je proglasila časnim. Álvaro del Portillo ostao je upamćen kao vjerni nasljednik svetog Josemaríje, čovjek duboke poniznosti i velikog srca, koji je život posvetio služenju Bogu i ljudima.
Bibliografija na hrvatskom jeziku
Scott, Helena, and Ethel Tolansky, 2014. Álvaro Del Portillo: Snaga Poniznosti. Ognjište. Prijevod djela: Alvaro Del Portillo : the power of humility. ISBN - 978-953-7750-89-3.
Izvori
Vanjske poveznice
Životopis Álvara del Portilla Beatifikacija don Álvara del Portilla Svjedočanstva o biskupu Alvaru del Portillu
Kategorija:Španjolski svećenici Kategorija:Blaženici Kategorija:Opus Dei