Albumenski tisak fotografski je postupak koji je uveo Louis-Désiré Blanquart-Evrard 1850. godine. Uvelike je zamijenio talbototipiju (slani tisak) koji se tada koristio i ostao je najčešće korišteni papir za ispis do 1890-ih. Otisci su imali glatku sjajnu završnu obradu koja je mogla prikazati mnogo finije detalje od običnog slanog papira, a sjaj se mogao kontrolirati promjenom količine vode pomiješane s albuminom ili dvostrukim premazom radi povećanja sjaja. Otisci su obično bili tonirani zlatom kako bi se prevladala njihova prirodna crvenkastosmeđa boja i žuta nijansa na istaknutim dijelovima koji su se razvijali s vremenom. Dostupan je bio i tonirani papir.
Otopina albumina pripremala se miješanjem bjelanjka, vode i natrijeva klorida (korištene su i druge soli), zatim bi se bjelanjak istukao i filtrirao. Papir se natopio na smjesi albumina oko minutu i sušio. Jodirani papir zatim je senzibiliziran namakanjem u posudi s otopinom srebrova nitrata oko 6 minuta i sušenjem. Albuminski papir je isprva premazivao fotograf, ali vrlo brzo se mogao kupiti jodiran, potrebno ga je bilo samo senzibilizirati, a kasnije, od oko 1870., mogao se kupiti gotov senzibilizirani papir.earlyphotography.co.uk
Izvori
Dodatna literatura Blanquart-Evrard, Louis-Désiré. 1869. La photographie, ses origines, ses progrès, ses transformations. Lille.
Vanjske poveznice George Eastman House "Photographic Process 3.0: The Albumen Process" (arhivirano 27. listopada 2016. Stare fotografije Japana — primjerci ručno toniranih albumenskih fotografija Albumenski otisci Američkoga sveučilištu u Kairu: Rare Books and Special Collections Digital Library (arhivirano 7. studenoga 2012.)
Kategorija:Fotografija Kategorija:Alternativni fotografski postupci