Dinastija Iturbide (šp. Casa de Iturbide), ponekada poznata i kao Habsburg-IturbideDinastija Iturbide i dinastija Habsburg – almanachdegotha.org, bivša carska dinastija u Meksiku. Utemeljila ju je ustavotvorna skupština Meksika 22. lipnja 1822. godine, kada je netom osamostaljena država Meksiko potvrdila Agustínu de Iturbideu (1783. – 1824.) naslov meksičkog cara, čime je nova država utemeljena kao Prvo Carstvo.
Car Agustín I. bio je svrgnut s prijestolja i protjeran iz zemlje već naredne godine, nakon čega je Meksiko preoblikovan u republiku. Godine 1824. ipak se vratio u zemlju, nakon čega je bio uhvaćen i pogubljen bez prava na suđenje i obranu.
Godine 1864. Meksiko je odlukom meksičkog Kongresa i na inicijativu francuskog cara Napoleona III. (1852. – 1870.) prihvatilo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Maksimilijana iz dinastije Habsburg za novog meksičkog cara, čime je bilo uspostavljeno Drugo Meksičko Carstvo. Budući da car Maksimilijan I. (1864.. – 1867.) nije imao potomstva, usvojio je 19. rujna 1865. godine unuke cara Agustína I.; Agustína de Iturbidea y Greena (1863. – 1925.) i Salvadora de Iturbidea y Marzána (1849. – 1895.) i dodijelio im doživotne naslove prinčeva te ih priznao kao svoje nasljednike.
Kako je rastao pritisak Sjedinjenih Američkih Država na francuskog cara, Napoleon III. je naposljetku odlučio povući svoje vojne postrojbe iz Meksika, koje su garantirale opstanak carskog režima, koji je bio izravno ugrožen od strane meksičkih pobunjenika na čelu s Benitom Juárezom (1806. – 1872.). Nakon što je u svibnju 1867. godine, Maksimilijan I. bio konačno poražen i uhvaćen, bio je izveden pred vojni sud i osuđen na smrt streljanjem, a s njime je palo i Drugo Carstvo.
Dinastija Iturbide do pada Drugog Meksičkog Carstva
Prvi meksički car Agustín I. imao je sa suprugom Anom Maríjom Josefom Ramonom de Huarte y Muñiz († 1861.) desetoro djece, od čega petoricu sinova: Agustín Jerónimo (1807. – 1866.), Ángel (1816. – 1872.), Salvador (1820. – 1856.), Felipe (1822. – 1853.) i Agustín Cosme (1824. – 1873.).
Najstariji Agustínov sin, Agustín Jerónimo postao je naslovni meksički car nakon očeve smrti 1824. godine i poglavar bivše carske obitelji Iturbide. Nije se ženio i nije imao djece. Živio je isprva u Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu, a nakon što je 1831. godine ukinut zakon o progonu bivše carske obitelji, vratio se u Meksiko i postao meksički diplomat. Svoju diplomatsku dužnost obavljao je isprva u SAD-u, a potom u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kada je 1864. godine proglašeno Drugo Meksičko Carstvo pod vladavinom cara Maksimilijana I., Agustín Jerónimo se dobrovoljno odrekao carske titule, ali je zadržao ulogu poglavara obitelji. Također, pristao je na to da novi car usvoji dvojicu njegovih nećaka.
Drugi sin, Ángel obavljao je od 1854. godine diplomatsku službu u SAD-u, gdje je oženio Alice Forrest Green, s kojom je imao sina jedinca Agustína de Iturbidea y Greena (1863. – 1925.). Maksimilijan je usvojio njegova sina i dao mu doživotni naslov princa od Iturbidea, ali bez stvarne želje da ga prihvati kao pravog nasljednika prijestolja. Poslije pada Drugog Carstva, 1867. godine, otišao je prvo u Ujedinjeno Kraljevstvo, a potom u SAD, gdje je diplomirao. Poslije se odrekao svojih prava na carski naslov i vratio u Meksiko, da bi nakon nekog vremena bio osuđen na zatvor pa protjeran iz zemlje. Ženio se dvaput, ali nije ostavio potomstvo.
Treći sin, Salvador, imao je sina jedinca, Salvadora de Iturbidea y Marzána († 1895.) sa suprugom Maríjom del Rosario de Marzán y Guisasola, kojeg je također usvojio novi meksički car Maksimilijan I. i dodijelio mu doživotni naslov princa od Iturbidea. On se oženio s groficom Gizellom Mikos de Taródháza s kojom je imao tri kćeri: Maria Josepha Sophia, María Gizella Anna i María Teresa, od kojih je rano djetinjstvo preživjela samo najstarija kći.
Četvrti sin, Felipe, umro je u mladoj dobi te se nije oženio i nije imao potomstvo, baš kao ni peti i najmlađi sin, Agustín Cosme.
Dinastija Iturbide nakon pada Drugog Carstva
Poslije smrti Salvadora de Iturbidea y Marzána, 1895. godine, njegova kći María Josepha Sophia de Iturbide (1872. – 1949.) postala je carskom prijestolonasljednicom i poglavarkom bivše carske obitelji Iturbide. Udala se 1908. godine za baruna Johann Tunkla von Aschbrunn-Hohenstadt († 1915.), s kojim je dobila dvije kćeri: barunicu Mariju Anu (1909. – 1962.), koja nije imala djece, i barunicu Mariju Gizelu (1912. – 1981.), koja se udala za grofa Gustava von Götzena († 1956.), s kojim je dobila sina Maksimilijana (II.) von Götzen-Iturbide (* 1944.), današnjeg naslovnog meksičkog cara.
Izvori
Vanjske poveznice
Dinastija Iturbide i dinastija Habsburg – almanachdegotha.org
Iturbide Kategorija:Monarhizam u Meksiku