Stana Tomašević-Arnesen (rođena kao: Stana Tomašević; Bar, 28. travnja 1920. – Beograd, 1983.) bila je učiteljica i istaknuta jugoslavenska partizanka, prva žena na dužnosti političkog komesara u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ), te poslijeratna političarka i diplomatkinja. Prva je žena izabrana za veleposlanika u povijesti socijalističke Jugoslavije. Predstavljala je Jugoslaviju u Norveškoj, Islandu i Danskoj. Njezina ratna fotografija bila je globalno prepoznatljiv simbol antifašističkog otpora, inspirirajući pokrete otpora diljem Europe, a posebice u Norveškoj.
Pred kraj života obnašala je dužnost predsjednice Saveznog vijeća Skupštine SFRJ, čime je u trenutku odlaska u mirovinu bila najviše rangirana žena u državnoj hijerarhiji Jugoslavije. Nositeljica je Partizanske spomenice 1941. i brojnih visokih jugoslavenskih i stranih odlikovanja.
Biografija Stana Tomašević je rođena u Baru u Crnoj Gori 1920. godine te je pohađala je učiteljsku školu u Kosovskoj Mitrovici, Cetinju i Sarajevu. U trenutku kada je Kraljevina Italija okupirala Crnu Goru 1941. godine radila je kao učiteljica u Vrulji, blizu Pljevalja.
Drugi svjetski rat Nakon okupacije Jugoslavije, pridružuje se partizanskom pokretu. Ratni put započinje kao dio bataljuna "Jovan Tomašević", a zatim u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi. Tijekom borbi u Bosni izgubila je brata Duška, kojeg su ubili četnici. Stana je bila prva žena koja je postavljena na funkciju političkog komesara, a potom je preuzela ključne političke uloge unutar KPJ i SKOJ-a na području Cetinja, Boke Kotorske i Crne Gore. Aktivno je radila na organiziranju omladine i njenom uključivanju u Narodnooslobodilačku borbu, kao i na organiziranju Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ).
Bila je vijećnik Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) i delegatkinja na Drugom kongresu USAOJ-a, u svibnju 1944. u Drvaru, koji je simbolično i otvorila. Tijekom boravka u Drvaru, tadašnjem centru oslobođenog teritorija Jugoslavije, Stana je prisustvovala prijemu u stožeru britanske vojne misije pri NOVJ-u, koji je priredio Randolph Churchill, sin britanskog premijera Winstona Churchilla. Tom prilikom ju je fotografirao ratni fotograf John Talbot.Njezina fotografija se proširila kroz svjetskim tiskom, pretvorivši Stanu u jedan od prepoznatljivih simbola jugoslovenskog antifašističkog otpora. Njezin je lik korišten na lecima kojima se poticao otpor u okupiranoj Europi, a poslužio je i norveškom slikaru Arneu Taraldsenu kao inspiracija za propagandni materijal tamošnjeg pokreta otpora. Upravo u svibnju 1944., tijekom njemačkog desanta na Drvar, Stanin je bataljun odigrao ključnu ulogu u obrani Josipa Broza Tita.”
Dva puta je ranjavana u borbama, zbog čega je kraj rata provela u bolnici u Beogradu. Na liječenju joj je, propustom osoblja, transfuzijom ubrizgana krv zaraženog donatora, što je uzrokovalo trajne i teške zdravstvene posljedice. Rat je završila s činom pukovnice i nizom visokih odlikovanja.
Razdoblje SFRJ-a mini|Stana Tomašević s predsjednikom Jugoslavije Josipom Brozom Titom u Beogradu 1963. godine
Nakon oporavka, postala je članica Biroa Centralnog komiteta SKOJ-a, a potom i Narodne omladine Jugoslavije. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1954. godine, nakon čega su uslijedile brojne važne društveno-političke dužnosti. Od 1949. do 1958. bila je načelnica za školstvo u Agitpropu CK KPJ, a od 1958. do 1963. pomoćnica saveznog sekretara za rad i radne odnose, Mome Markovića.
Na prijedlog predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita 1963. godine prelazi u diplomatsku službu kao prva žena veleposlanica u povijesti Jugoslavije. Predstavljala je zemlju u Norveškoj i na Islandu (1963. – 1967.), te je bila tek treća žena veleposlanica ikada akreditirana u Norveškoj. U Norveškoj je upoznala i udala se za filmaša Eugena Arnesena, koji ju je prvi put vidio na propagandnom plakatu koji je tijekom rata zrakoplovom dopremljen u Norvešku. Zahvaljujući svojem međunarodnom ugledu, 1973. godine je bila članica skupine koja je vodila kampanju za dodjelu Nobelove nagrade za mir Titu.
Od 1974. do 1978. obnašala je dužnost veleposlanice u Danskoj. Po povratku u zemlju, izabrana je za predsjednicu Saveznog vijeća Skupštine SFRJ. Također je bila članica Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore te predsjednica Komisije za njegovanje revolucionarnih tradicija pri Saveznom odboru SSRNJ-a.
Nakon smrti Josipa Broza Tita, obnašala je dužnost predsjednice Odbora Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRNJ) za obilježavanje Titove ostavštine.
Tomašević je preminula od raka 1983. u Beogradu, ubrzo nakon odlaska u mirovinu s dužnosti predsjednice Saveznog vijeća jugoslavenske skupštine. U tom je trenutku bila najviše rangirana žena u državi.
Odlikovana je Partizanskom spomenicom 1941. te drugim stranim i jugoslavenskim odlikovanjima, uključujući Orden bratstva i jedinstva prvog reda.
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Sudionici NOB-a