Actinodaphnoxylon, je eocenski fosilni rod lovorovki, temeljen na okamenjenom drvu, s građom koja podsjeća na rod Actinodaphne.The first paleoxylotomical evidence from the Mid-Eocene Climate Optimum from Turkey, pristupljeno 27. svibnja 2026. Ime Vidi tekst u opisu. Opis Novi fosilni rod Actinodaphnoxylon gen. nov., s tipskom vrstom Actinodaphnoxylon zileensis sp. nov.. Fosil je nađen kod Zilea u pokrajini Tokat, u sjeverno-središnjoj Turskoj, a star je oko 40–41 milijun godina, iz luteta, odnosno srednjeg eocena. Rod je temeljen na okamenjenom drvu, ne na listovima ili cvjetovima. Autori ga smještaju u Lauraceae, a ime jasno kaže da je fosilno drvo uspoređeno s rodom Actinodaphne: Actinodaphnoxylon = drvo nalik Actinodaphne. Ono -xylon je grčki za drvo, pa je to tipično ime fosilnih drvenih rodova.
To su prvi fosilni drvni nalazi iz razdoblja Srednjoeocenskog klimatskog optimuma u Turskoj (razdoblje izrazito tople i vlažne klime u Turskoj tijekom srednjeg eocena). Uz lovorovku Actinodaphnoxylon zileensis, opisali su i jedan četinjački fosil: Pinuxylon cf. P. tarnocziense.
Za paleookoliš ti fosili upućuju na toplu, vlažnu kišnu šumu i niže planinske šume u području srednjeg Crnog mora u Turskoj prije 40–41 milijun godina. Autori posebno spominju da suvremeni srodnici tog lovorovskog tipa traže stalno vlažno tlo i ne podnose sušu ni mraz. The first paleoxylotomical evidence from the Mid-Eocene Climate Optimum from Turkey, pristupljeno 27. svibnja 2026.
Opis je čista anatomija drva. Godovi nisu vidljivi, što obično upućuje na stablo koje je raslo u prilično ujednačenim, toplim i vlažnim uvjetima, bez jakog sezonskog zastoja rasta. Drvo je difuzno porozno, što znači da su provodni elementi, žile, raspoređeni kroz god jednoliko, a ne sabijeni samo u rani dio prirasta.Actinodaphnoxylon Akkemik et Mantz., pristupljeno 27. svibnja 2026.
Žile su najčešće u radijalnim nizovima, do čak 7 žila zajedno, a ima i nakupina. Samostalne žile su rijetke, samo oko 8 %, dok je oko 92 % žila u skupinama. To daje drvu vrlo karakterističan mikroskopski izgled. Česte su i tiloze — izrasline koje začepljuju žile.
Na stijenkama žila vide se naizmjenične jamice, a ponegdje u dodiru žila i drvnih zraka jamice izgledaju gotovo ljestvičasto. Žila ima 20–40 po četvornom milimetru. Prisutan je i spiralni zadebljani uzorak na žilama, a perforacijske ploče su jednostavne, dakle voda je kroz njih prolazila kroz jedan glavni otvor, ne kroz rešetku.
Aksijalni parenhim je rijedak: malo ga ima uz žile, kao oskudan paratrahealni i vazicentrični parenhim. Drvne zrake su uske, 1–3 stanice široke, i heterocelularne — nisu sve stanice iste, nego imaju polegnute stanice te rubne uspravne ili kvadratične stanice.
Najlovorovskiji detalj su uljne i/ili sluzne stanice. One se vide uglavnom u zrakama i među vlaknima. Kad se osuše, uljne stanice mogu izgledati kao kristali. To je baš onaj mirisna karakteristika Lauraceae: i kad od biljke ostane samo kamen-drvo, još se vidi da je pripadala aromatičnoj družini.
Galerija
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Rodovi lovorovki