Kamerunska linija je naziv za niz vulkana koji se protežu od Atlantskog oceana do sjeveroistočnog Kameruna i jezera Čad. Duga je nekih 1600 km, i široka do 100 km.
To je lanac stratovulkana i vulkanskih polja koji se niže od juga prema sjeveru od vulkana Kamerun i Manengouba, preko masiva Bambouto i |Oku.
Osobine i povijest Niz počinje otocima Gvinejskog zaljeva; Annobón, Sveti Tome, Princip i Bioko.
Najstarije stijene datirane su na 70 milijuna godina. Devet vulkana duž linije je aktivno. Posljednja zabilježena erupcija dogodila se 1982. na vulkanu Kamerun.
Prije otprilike 110 milijuna godina divovski rift razdvojio je ono što je danas postalo Afrika i Južna Amerika, a počeo se formirati južni Atlantski ocean. Manji rift formirao se i unutar Afričke litosferne ploče. On je nazvan Korito Benue (engleski: Benue Trough), nalazi se sjeverno od Kamerunske linije i teče paralelno s njom. Prije otprilike 80 milijuna godina, tijekom pomicanja ploča, Afrička ploča rotirala se u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Tad se stvorio novi rift koji nije uspio razdvojiti Afričku ploču, ali je stvorio kanale koji su omogućili magmi da konačno dođe do površine i formira vulkane Kamerunske linije.
Zbunjujući događaj desio se 1986., kad je veliki oblak otrovnog ugljikov dioksid, izbio iz kraterskog jezera Nyos. Prva pretpostavka da je to nastalo zbog klizišta, odbačena je, jer je CO2 u vodi stabilan, i njegovi slojevi se ne miješaju niti mijenjaju položaj. Odbačena je i druga hipoteza da je to uzrokovala vulkanska erupcija i lava na njegovom dnu.
Jezero Nyos je vodom ispunjeno grlo starog vulkana, duboko je i lijevkastog oblika. Iako više ne eruptira, još uvijek ispušta plin. Ugljikov dioksid ispuštan je izravno u najdublje vode jezera, gdje je ostao u otopini, slično kao što ugljikov dioksid ostaje u otopini u neotvorenom gaziranom piću ili pivu. Na taj način i jezero je moglo nakupiti veliku količinu ugljikovog dioksida otopljenog u dubljoj vodi. To je bila stabilna situacija. Voda bogata ugljikovim dioksidom bila je nešto gušća od normalne vode u gornjim slojevima jezera, a težina vode iznad jezera zadržavala je ugljikov dioksid u otopini u dubljim dijelovima jezera.
Međutim, priroda je odlučila poremetiti ravnotežu, ali na koji način, još nije jasno, jer ima neslaganja među vulkanolozima. Slažu se da je nekako dio te vode bogate ugljikovim dioksidom potisnut prema gore do točke gdje je tlak vode iznad bio niži i mjehurići ugljikovog dioksida mogli su se početi stvarati slično kao kada smanjite tlak u gaziranom piću otvaranjem boce i odjednom se počnu stvarati mjehurići. Ono oko čega se ne slažu je što je bio okidač za to. Većina smatra da je došlo do neke vrste klizišta, a manjina da se desila erupcija.
Izvori
Vanjske poveznice
The Cameroon line, West Africa, and its bearing on the origin of oceanic and continental alkali basalt
Kategorija:Vulkanska polja