250px|desno|mini|Mletačka kula, ostatak Mletačkog kaštela (15. st.), simbola mletačke vlasti u Splitu Pad Splita pod mletačku vlast, označava događaj iz 1420. godine kada je grad Split, dotad autonomna dalmatinska komuna pod vrhovništvom ugarsko-hrvatskih kraljeva, priznao vlast Mletačke Republike. Time je započelo gotovo četiristogodišnje razdoblje mletačke uprave nad gradom, koje je trajalo do propasti Mletačke Republike 1797. godine.
Povijesna pozadina
Početkom 15. stoljeća, Dalmacija je bila poprište sukoba između ugarsko-hrvatskoga kralja Žigmunda Luksemburškog (1385. – 1437.) i njegova suparnika Ladislava Napuljskog. Uvidjevši da se neće moći održati u Hrvatskoj i Ugarskoj, do čijih mu interesa više ni nije bilo stalo, Ladislav je 9. srpnja 1409. godine prodao svoja prava na čitavu Dalmaciju Mletačkoj Republici za 100.000 dukata.
Mletačka Republika potom je postupno širila svoju vlast nad dalmatinskim gradovima. Suočeni s vojnom nadmoći Mletaka i bez stvarne pomoći ugarsko-hrvatske krune, brojni su gradovi odlučili prihvatiti novu vlast. Dana 22. lipnja 1420. godine Mlečani su osvojili Trogir nakon žestoke obrane njegovih građana što je bio upozoravajući znak za Splićane.Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 281. – 282.
Predaja Splita Mlečanima 250px|desno|mini|Mletačka zastava sv. Marka Splitsko Veliko vijeće raspravljalo je o budućnosti grada tijekom mletačke ofenzive na Dalmaciju. Dana 28. lipnja 1420. godine donesena je odluka o priznavanju vrhovništva Mletačke Republike i mirnoj predaji Splita Mlečanima. U tu su svrhu Splićani poslali k generalnom kapetanu Pietru Loredanu četiri gradska plemića; Kresola Matejeva Papalića, Nikolu Petrova de Comisa, Marka Petrova i Nikolu Jerecijeva koji su mu predstavili 15 točaka po kojima su se Splićani bili spremni predati gospodstvu Mletačke Republike.Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 281. – 282. Loredan je prihvatio većinu zahtjeva, među onima koji su garantirali zadržavanje plemićkih prava splitskim plemićima, izjednačavanje u pravima s venecijanskim plemstvom, zatvaranje Velikog vijeća za pučane, zadržavanje gradskih i privatnih posjeda, prihvaćanje da se ne gradi bilo kakva kula u Splitu ili okolici, očuvanje pokretne i nepokretne gradske imovine za potrebe isplate gradskih dužnosnika, pravo građana na nošenje oružja te pravo građana da mogu sa svojim stvarima i obiteljima napustiti grad i odseliti kamo žele.Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 282. – 284. Što se tiče nadbiskupa Dujma, Loredano je odluku o njemu prepustio rimskom papi.
Nakon pregovora s Loredanom, Veliko vijeće grada Splita donijelo je naposljetku odluku da se Split preda Veneciji:
Kada je sve bilo obavljeno, ušao je Loredano svečano u grad Split i obavio miran prijenos vlasti u Splitu te je izvjesio na gradske bedeme barjak svetoga Marka koji se vijorio u Splitu punih 377 godina. Time je bilo okončano razdoblje relativne autonomije grada pod ugarsko-hrvatskim vrhovništvom.
Dana 9. srpnja iste godine, mletački dužd Toma Mocenigo (1413. – 1423.) potvrdio je dogovorene zahtjeve i izdao Splitski privilegij, kojima su splitskim plemićima i gradu sačuvana neka od prava i institucija.
Split pod mletačkom upravom
Mletačka Republika zadržala je dio postojećih gradskih ustanova, ali je znatno ograničila samostalnost Splita. Najvišu vlast u gradu predstavljao je knez, kojega je imenovala Venecija i koji je morao biti mletačkog podrijetla.
Unatoč smanjenoj političkoj autonomiji, Split se razvio u važno trgovačko i pomorsko središte. Zahvaljujući položaju između Jadrana i osmanskog zaleđa, grad je postao značajna točka razmjene robe između Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva.
Utjecaj na razvoj grada
Mletačka vlast ostavila je snažan trag u urbanom razvoju Splita. Ojačane su gradske zidine, a tijekom 15. stoljeća izgrađen je mletački kaštel na zapadnom dijelu gradske luke radi smještaja vojne posade i nadzora nad gradom.
Ostaci toga obrambenog sklopa sačuvani su u obliku Velike kule, danas poznate kao Mletačka kula, jednog od prepoznatljivih spomenika splitske povijesti.
Značenje
Pad Splita pod mletačku vlast 1420. godine predstavlja jednu od najvažnijih prekretnica u povijesti grada. Mletačka uprava trajala je 377 godina te je oblikovala politički, gospodarski i kulturni razvoj Splita. U tom su razdoblju djelovali brojni istaknuti humanisti i književnici, među kojima se posebno ističe Marko Marulić (1450. – 1524.), kojega se smatra ocem hrvatske književnosti.
Vidi također
Mletačka Republika Prodaja Dalmacije Mlecima 1409. Povijest Splita Dalmacija pod mletačkom upravom Mletačka Dalmacija
Izvori
Literatura
Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, Škuna, Split, 2005.
Kategorija:Povijest Splita Kategorija:Povijest Mletačke Republike Kategorija:Povijest Dalmacije