Antonio Cabrini (Cremona, 8. listopada 1957.) bivši je talijanski nogometaš i nogometni trener. Igrao je na poziciji lijevog braniča, najveći dio karijere proveo je u Juventusu, a s talijanskom reprezentacijom osvojio je Svjetsko prvenstvo 1982.
U Juventusu je osvojio šest naslova prvaka Italije, dvije Coppe Italije, Kup UEFA, Kup pobjednika kupova, Kup prvaka, UEFA Superkup i Interkontinentalni kup. Za talijansku reprezentaciju odigrao je 73 utakmice i postigao devet pogodaka, čime je ostao jedan od najefikasnijih braniča u povijesti reprezentacije.
Zbog popularnosti i izgleda dobio je nadimak Bell'Antonio, a u talijanskom nogometu često se ističe kao jedan od ranih primjera modernoga ofenzivnog lijevog braniča. Godine 2022. primljen je u Kuću slavnih talijanskog nogometa.
Igračke osobine mini|desno|Cabrini u dresu Cremonesea u prvoj polovici 1970-ih.
Cabrini je najprije igrao na lijevoj strani napada, a u mlađim kategorijama Cremonesea prebačen je u obranu, gdje se afirmirao kao lijevi branič. Zahvaljujući brzini, snazi i čestim uključivanjima u napad, opisivan je kao terzino-attaccante, odnosno branič koji aktivno sudjeluje u napadačkoj igri.
Bio je poznat po stalnom pritisku po lijevoj strani, dobrim centaršutevima, udarcu iz daljine i sposobnosti izvođenja prekida. U defenzivnom dijelu igre cijenio se zbog pouzdanosti i taktičke discipline, a s Juventusom i reprezentacijom Italije činio je dio obrambene jezgre u kojoj su igrali i Dino Zoff, Claudio Gentile i Gaetano Scirea.
Karijera Klupska karijera Cabrini je rođen u Cremoni, u Lombardiji. Profesionalnu karijeru započeo je u mjesnom Cremoneseu, za koji je debitirao u Serie C tijekom sezone 1973./74. Nakon dvije sezone u Cremoni prešao je u Atalantu, gdje je u sezoni 1975./76. igrao u Serie B.
U ljeto 1976. prešao je u Juventus, klub uz koji je ostao vezan najveći dio igračke karijere. U torinskom je klubu debitirao u Serie A 13. veljače 1977. u pobjedi protiv Lazija 2:0. S Juventusom je osvojio šest naslova talijanskog prvaka, dvije Coppe Italije i najvažnija europska klupska natjecanja svojega razdoblja: Kup UEFA 1976./77., Kup pobjednika kupova 1983./84., Kup prvaka 1984./85. i UEFA Superkup 1984.
U završnom razdoblju u Juventusu bio je i kapetan momčadi, a 1989. prešao je u Bolognu, za koju je igrao do 1991. godine. Ukupno je u talijanskim ligaškim natjecanjima odigrao 416 utakmica i postigao 38 pogodaka.
Reprezentativna karijera Za talijansku reprezentaciju debitirao je 2. lipnja 1978. u utakmici protiv Francuske na Svjetskom prvenstvu 1978. u Argentini. Na tom je turniru Italija osvojila četvrto mjesto, a Cabrini je proglašen najboljim mladim igračem prvenstva.
Bio je standardni član reprezentacije na trima uzastopnim svjetskim prvenstvima: 1978., 1982. i 1986. Na Svjetskom prvenstvu 1982. bio je dio momčadi izbornika Enza Bearzota koja je osvojila naslov svjetskog prvaka pobjedom nad Zapadnom Njemačkom u finalu. U toj je finalnoj utakmici promašio jedanaesterac, no Italija je pobijedila 3:1.
Cabrini je za reprezentaciju ukupno odigrao 73 utakmice i postigao devet pogodaka, a karijeru u nacionalnoj momčadi završio je 1987. godine. Nastupio je i na Europskom prvenstvu 1980., na kojem je Italija kao domaćin završila četvrta.
Trenerska karijera Nakon završetka igračke karijere Cabrini se posvetio trenerskom radu. Vodio je Arezzo, Crotone, Pisu i Novaru, a od 2012. do 2017. bio je izbornik talijanske ženske reprezentacije.
Uspjesi Klupski Juventus Serie A: 1976./77., 1977./78., 1980./81., 1981./82., 1983./84., 1985./86. Coppa Italia: 1978./79., 1982./83. Kup UEFA: 1976./77. Kup pobjednika kupova: 1983./84. Kup prvaka: 1984./85. UEFA Superkup: 1984. Interkontinentalni kup: 1985.
Reprezentativni Italija Svjetsko prvenstvo: 1982.
Pojedinačno Najbolji mladi igrač Svjetskog prvenstva: 1978. Kuća slavnih talijanskog nogometa: 2022.
Izvori
Vanjske poveznice
Antonio Cabrini na stranicama FIGC-a
Kategorija:Talijanski nogometaši Kategorija:Talijanski nogometni treneri Kategorija:Svjetski prvaci u nogometu