Hôtel Tassel (nizozemski: Hotel Tassel), također poznat kao Kuća Tassel, je gradski dvorac kojega je od 1892. do 1893. izgradio Victor Horta u Bruxellesu u Belgiji za svog prijatelja Émilea Tassela, znanstvenika i profesora na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu (Université libre de Bruxelles). Smatra se jednom od prvih zgrada u art nouveau stilu (uz Hankarovu kuću Paula Hankara, koja je izgrađenu u isto vrijeme) zbog svog vrlo inovativnog plana i revolucionarne upotrebe materijala i dekoracija.Klaus-Jürgen Sembach, L'Art Nouveau- L'Utopie de la Réconciliation, Taschen, 2013., str. 45.-46. Nalazi se na adresi 6 rue Paul-Émile Janson, nedaleko od Avenije Louise/Louizalaan. Od 2017. godine Hôtel Tassel je privatni ured i nije otvoren za širu javnost."Office–Rent–Brussels", BNP Paribas Real Estate Pristupljeno 1. srpnja 2026.
Zajedno s tri druge gradske kuće Victora Horte, uključujući Hortinu osobnu kuću i radionicu, upisana je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 2000. godine kao jezgra epohalnih urbanih rezidencija koje je Horta projektirao prije 1900., poznatih kao „Građevine Victora Horte u Bruxellesu”.Major Town Houses of the Architect Victor Horta (Brussels), UNESCO-ove službene stranice Pristupljeno 1. srpnja 2026.
Hôtel Tassel jedna je od najranijih sinteza secesijske arhitekture koja nije uključivala reference na druge povijesne stilove. Značajna je i jer je Horta njome po prvi put prekinuo tradicionalni raspored soba u briselskim kućama koje su se protezale od glavnog ulaza u unutrašnjost kroz dugi bočni hodnik (dnevni boravak na pročelju, blagovaonice u sredini i verande okrenutoj prema vrtu straga). Zapravo, Horta je izgradio kuću koja se sastoji od tri različita dijela. Dvije prilično konvencionalne zgrade od opeke i prirodnog kamena, jedna sa strane ulice i jedna sa strane vrta, povezane trećim dijelom - čeličnom konstrukcijom prekrivenom staklom. Ona funkcionira kao spojni dio u prostornoj kompoziciji kuće i sadrži stubišta i odmorišta koja povezuju različite sobe i katove. Stakleni krov funkcionira kao svjetlosno okno koje unosi prirodno svjetlo u središte zgrade. U ovom dijelu kuće, koji se mogao koristiti i za prijem gostiju, Horta je maksimalno iskoristio svoje vještine kao dizajner interijera. Dizajnirao je svaki detalj: kvake na vratima, drvenariju, panele i prozore s vitrajima, mozaik podove i namještaj. Uspio je integrirati raskošnu dekoraciju bez maskiranja općih arhitektonskih konstrukcija. Cijeli interijer zadržava kohezivan osjećaj fluidnosti zahvaljujući Hortinom inzistiranju na dizajniranju svih unutarnjih elemenata.Mark Favermann, Victor Horta's Art Nouveau: Belgian Master of Organic Sinuous Designs, Berkshire Fine Arts, 7. travnja 2011. Pristupljeno 1. srpnja 2026.
Pročelje hotela posjeduje sve elemente secesijskog stila i skladnu mješavinu bijelog kamena i metala. Kamen je bio poželjniji od opeke jer je omogućavao dinamiku krivulja i protu-krivina na pročelju. Željezne i lijevano-željezne grede i stupovi, pak, omogućili su minimiziranje zidova i stvaranje velikih otvora za obilje svjetlosti. Arkadni prozori (fenêtre arquée) na pročelju strše poput erkera, ali blago gube svoje kutne konture i poprimaju oblik zaobljenih izbočina, te stvaraju osjećaj otvorenosti i lakoće zgrade.Mary Ann Sullivan, Hôtel Tassel / Victor Horta / 1893-94, Bluffton University Pristupljeno 1. srpnja 2026.
Poveznice Hotel Solvay i hotel van Eetvelde Palača Stoclet
Literatura Sigfried Giedion, Space Time and Architecture, MA: Harvard University Press, Cambridge, 1941. Françoise Aubry i Jos Vandenbreeden, Horta: Art Nouveau to Modernism, Harry N Abrams, New York, 1997.
Izvori
Kategorija:Građevine u Bruxellesu Kategorija:Građevine Victora Horte Kategorija:Svjetska baština u Belgiji