Medena boba (lat. Melicoccus bijugatus) južnoameričko stablo iz porodice sapindovki. Vrsta je unesena u Srednju Ameriku, Karibe i FloriduKew, pristupljeno 12. srpnja 2026.
Morfologija Melicoccus bijugatus, medena boba, vrsta je stabla iz porodice sapindovki. Poligamna je, listopadna i sporo raste. Obično naraste 6–20 m visine. Deblo može imati do oko 60 cm promjera u prsnoj visini, blago je uglasto i izbrazdano. Kora je siva i glatka, a unutarnja kora narančastosmeđa i zrnasta. Mlade grane su sivkaste i gole.
Listovi su parno perasti, dugi do oko 26 cm. Peteljka je duga 1,5–7 cm i katkad pri vrhu okriljena; lisna os može biti okriljena ili neokriljena. Liske su dvije do četiri, eliptične do jajoliko eliptične, gotovo sjedeće, 7–14 cm duge i 2,5–6 cm široke. Vrh im je zašiljen do ušiljen, a osnova šiljasta i nejednaka.
Cvatovi su vršni, s tankim ograncima. Grozdovi su mnogocvjetni, jednostavni ili metličasto razgranjeni. Cvjetne stapke su tanke, duge do oko 3,5 mm. Cvjetovi su bijeli, široki 6–8 mm. Čaška je duboko četvero- ili peterorežnjevita. Latice su obrnuto jajolike, duge do 3 mm, sitno trepavičasta ruba. Cvjetni disk je široko raširen, gol i slabo režnjevit.
Prašnika ima osam do deset. U muškim cvjetovima prašnici su dugi do 3,5 mm, a tučak izostaje. U dvospolnim cvjetovima prašnici su dugi do oko 1,5 mm. Plodnica je kraća od latica, jajolika, pri vrhu naglo sužena ispod glavičaste, dvorežnjevite njuške.
Plodovi su koštuničasti, zeleni do blijedožuti, kuglasti, promjera 2–3 cm. Usplođe je glatko, debelo oko 2 mm. Mesnati jestivi dio je žućkast, proziran, sladak i sočan. Sjemenke su kuglaste, promjera 1,5–2 cm.WFO, pristupljeno 10. srpnja 2026. Uporaba Plodovi vrste Melicoccus bijugatus jedu se svježi, a poznati su pod nazivima Spanish lime, mamoncillo, quenepa i guinep. Jestivi dio je žućkasta do lososasta, prozirna i želatinozna sarkotesta koja čvrsto prianja uz veliku sjemenku. U nekim područjima pulpa se prerađuje i u sokove ili slatke pripravke, ali je udio jestivog dijela relativno malen jer velik dio ploda zauzima sjemenka.
U tradicionalnoj uporabi pržene i usitnjene sjemenke koriste se kao adstringens, primjerice kod proljeva, a pulpa se u narodnoj medicini povezuje s tegobama poput visokog krvnog tlaka i astme. Takve primjene treba navoditi kao tradicionalne, jer su farmakološka istraživanja zasad uglavnom pretklinička, a za učinke na ljude nisu potvrđena randomiziranim kliničkim ispitivanjima.
Kod konzumacije treba biti oprezan: veće količine plodova mogu izazvati blago nadraženje grla zbog trpkih polifenola, a velika i skliska sjemenka može predstavljati opasnost od gušenja, osobito za djecu. Sirove sjemenke se ne preporučuju za izravnu konzumaciju; tradicionalno se jedu samo pržene ili kuhane. Kemijski sastav Pulpa sadrži ugljikohidrate, male količine bjelančevina i masti, prehrambena vlakna, vitamin C i provitamin A karotenoide. U 100 g jestive pulpe navodi se približno 58–73 kcal, 13,5–19,2 g ugljikohidrata, oko 0,8–1,0 g bjelančevina i 0,1–0,3 g masti. Plod se također navodi kao izvor fosfora i željeza.
Kemijski sastav ploda uključuje fenolne kiseline, među njima derivate kumarinske, ferulinske i kavene kiseline, kao i jednostavne šećere poput saharoze, glukoze i fruktoze. Sjemenka i kora ploda bogatije su flavonoidima i polifenolima od jestive pulpe, ali se sirove sjemenke obično ne jedu.Spanish Lime: Nutritional Profile, Benefits, and Uses, pristupljeno 11. srpnja 2026.
Galerija
Sinonimi Homotipski: Stadtmannia bijugata (Jacq.) D.Dietr. in Syn. Plant. 2: 1304 (1840). Heterotipski: Melicocca bijuga L. in Sp. Pl., ed. 2.: 495 (1762), orth. var. Melicoccus bijugatus f. alatus Kitan. in Fitologiya 11: 48 (1979) Melicoccus carpoodea Juss. in Mém. Mus. Hist. Nat. 3: 187 (1817) Izvori
Kategorija:Melicoccus