Leplaea mangenotiana je biljna vrsta iz porodice jasenjačevki. Prirodno područje rasprostranjenosti ove vrste je od Liberije do jugozapadne Obale Bjelokosti. Opisana je 2012.<ref name=Kew, pristupljeno 28. srpnja 2026.
Morfologija Leplaea mangenotiana je grm iz porodice Meliaceae, visok do oko 4 m, s tankim savitljivim stabljikama promjera do 1 cm. Grane nose velike, blijede i udubljene ožiljke otpalih listova, a mladi su dijelovi sitno dlakavi i prekriveni tamnosmeđim do gotovo crnim žljezdastim izlučevinama.
Listovi su razmjerno malobrojni i skupljeni u gornjem dijelu grana. Neparno su perasti, najčešće s 5–9 liski, rijetko s tri ili jedanaest. Liske su nasuprotne ili gotovo nasuprotne, eliptične, duguljaste ili obrnuto jajaste, duge 7–30 cm. Završna i gornje bočne liske obično su najveće. Gornja strana gotovo je gola, dok je donja gusto žljezdasto istočkana; točkice su vidljive tek pod povećanjem. Sekundarne žile zakrivljuju se i međusobno spajaju prije ruba plojke.
Cvatovi su pazušni ili nadpazušni, katkad izbijaju sa starijih grana. Rahlo su metličasto razgranati i dugi 2–11 cm. Osi cvata uzdužno su izbrazdane i kratko dlakave.
Cvjetovi su funkcionalno jednospolni. Čaška je čašasta, cjelovita ili vrlo plitko četverorežnjevita, obrasla sitnim dlačicama i upadljivim tamnosmeđim do crnkastim priljubljenim trihomima. Latice su četiri, bijele ili zelenkastožute, usko obrnuto jajaste do lopatičaste, izvana sitno dlakave.
Prašničke niti srasle su u valjkastu prašničku cijev dugu 6,5–8,5 mm, narovašena vrha. U muškim cvjetovima razvijeno je 7–10 prašnika, a antere su zatvorene unutar cijevi. Zakržljali tučak vitak je i razmjerno dobro razvijen.
Ženski cvjetovi slični su muškim, ali njihove antere ne stvaraju zreo pelud. Plodnica je valjkasta do obrnuto jajasta, gusto obrasla dugim srebrnastim dlakama i prividno dvopretinasta. Pregrada je vrlo tanka i možda sekundarno nastala, a u plodnici su dva jedan iznad drugoga položena sjemena zametka.
Plod je vjerojatno neotvarajuć, jajast do kuglast, širok 2,5–3,5 cm, sa sitnim bradavičastim vrhom. Pri zrelosti je žućkast, tankih stijenki i sadrži dvije do četiri sjemenke. Sjemenke su gotovo kuglaste, s dvjema spljoštenim plohama na strani okrenutoj osi ploda, te su potpuno obavijene tankom sarcotestom. Rasprostranjenost i stanište Vrsta je poznata samo iz Obale Bjelokosti i Liberije, s područja sjeverno od rta Palmas, približno do 5° sjeverne geografske širine. Endemična je u gornjogvinejskom dijelu gvinejsko-kongoanskoga florističkog područja.
Raste u obalnim i riječnim šumama, od razine mora do oko 200 m. Cvate od siječnja do lipnja, a plodonosi od siječnja do listopada. Ostalo Izvorno je opisana kao Heckeldora mangenotiana Aké Assi & Lorougnon, a poslije je premještena u rod Guarea kao Guarea mangenotiana.
Autori su predložili kategoriju kritično ugrožena – CR B2ab(i,ii,iii). Poznata je iz vrlo maloga broja zbirki, s procijenjenim područjem zaposjedanja manjim od 50 km². Glavno nalazište u Obali Bjelokosti bilo je pod snažnim pritiskom sječe, a iz Liberije postoje samo dva stara nalaza, oba prije 1950. godine. A taxonomic revision of the reinstated genus Leplaea and the newly recognized genus Neoguarea (Meliaceae, Sapindales): the exclusion of Guarea from Africa, pristupljeno 28. srpnja 2026. Sinonimi Homotipski: Guarea mangenotiana (Aké Assi & Lorougnon) J.J.de Wilde in Blumea 52: 197 (2007) Heckeldora mangenotiana Aké Assi & Lorougnon in Bull. Soc. Bot. France 136: 167 (1989) Izvori
Kategorija:Leplaea