Citadela Alessandrije (pijemontski: Sitadela ëd Lissändria) je vojna utvrda s bastionima izgrađena na ruševinama drevne srednjovjekovne četvrti Bergoglio (koja datira iz 11. stoljeća) u Alessandriji, u talijasnkoj pokrajini Pijemontu. Podigla ju je dinastija Savoja nakon što je preuzela to područje, a izgradnja je započela 1732. godine. Francuzi su je pod Napoleonom dodatno proširili i utvrdili. Utvrda je odigrala važnu ulogu 1859. godine, tijekom Drugog talijanskog rata za neovisnost, a proglašena je nacionalnim spomenikom 1943. godine.
Od 2006. godine Citadela u Alessandriji je na popisu talijanskih prijedloga za svjetsku baštinu kao „savršen primjer utvrde modernog tipa koja je jedinstven kompleks, projektiran za obranu cijele države”.Citadel of Alessandria na popisu za upis na svjetsku baštinu UNESCO-a Pristupljeno 22. rujna 2026.
Povijest
mini|lijevo|Stara srednjovjekovna četvrt Bergoglio prije njenog uništenja. Nakon što je vojvoda Viktor Amadeo II. Savojski 1713. godine ponovno osvojio Alessandriju Mirom u Utrechtu kojima je okončan Rat za španjolsku baštinu, prioritet svih uzastopnih pijemontskih gospodara bio je učiniti grad uporištem za zaštitu istočne granice svoje države. Njegov geografski položaj i blizina Milanskog vojvodstva, tada pod austrijskom vlašću, učinili su to imperativom.
Stara srednjovjekovna četvrt Bergoglio ( Bergolio na starotalijanskom), koja prethodi gradu Alessandriji, s druge strane rijeke Tanaro, sravnjena je sa zemljom kako bi se na njezinim ruševinama izgradila golema citadela prikladnija novim ratnim potrebama tog vremena. Među uništenim zgradama bilo je nekoliko kuća i nekoliko crkava, a prognani stanovnici pronašli su mjesto dijelom izvan grada u novim zaseocima izgrađenim u tu svrhu. Talijanski inženjer Ignazio Giuseppe Bertola bio je zadužen za projekt i izgradnju. Dana 4. rujna 1732., postavljen je prvi kamen. God. 1745. godine utvrda je bila dovršena u svojim glavnim dijelovima i opremljena oružjem i hranom potrebnom za garnizon. mini|lijevo|Citadela i grad Alessandria koncem 18. st. Citadela je odmah bila testirana vatrom 1745. i 1746. godine, kada je sedam mjeseci odolijevala francusko-španjolskoj vojsci tijekom Rata za austrijsko nasljeđe, iako je još uvijek bila nepotpuna i slabo naoružana. mini|lijevo|Pogled na natkriveni most preko rijeke Tanaro koji je vodio do Citadele u 19. st. Nakon pobjede u bitci kod Marenga (14. lipnja 1800.) i njegova stupanja na francusko carsko prijestolje (2. prosinca 1804.), Napoleon Bonaparte odlučio je proširiti i obnoviti utvrdu, te okružiti kompleks novim obrambenim sustavima i osam novih utvrda kako bi stvorio veliku logističku bazu za potporu operacijama francuske vojske raspoređene u sjevernoj Italiji. Napoleon je namjeravao da Citadela bude „istočna vrata” Francuske. Tijekom francuske okupacije, položaj i učinkovitost utvrda učinili su Citadelu u Alessandriji jednom od najspektakularnijih tvrđava u carstvu i najbogatijim arsenalom u cijeloj Europi. Izgradnja i stanje očuvanosti Napoleonovih građevina danas su jedinstveni.
Godine 1814. austrijska vojska zauzela je utvrdu i predala je Kraljevini Sardiniji. Ponovno uspostavljanje drevnih granica Savojske države dalo je Citadeli ponovno ključnu ulogu.
Dana 10. ožujka 1821., garnizon Cittadelle se pobunio, pukovnik Ansaldi je na bastionima podigao plavo-crveno-crne trobojnice karbonara, što je označilo početak ustanka u Pijemontu. Zbog rata između Savojske države i Austrije (1821.-1849.), na citadeli su provedene obnove, poput jaraka (1857.) koji Alessandriju čine visoko utvrđenim gradom. Također, broj topova unutar Citadele je povećan, a tri obližnje napoleonske tvrđave (Forte Ferrovia, Forte Bormida i Forte Acqui) su ojačane.
Pobjednički otpor Citadele tijekom Drugog rata za neovisnost (1859.) ključna je epizoda talijanskog preporoda. Sam Napoleon III. je tamo proveo neko vrijeme tijekom rata.
Godine 1889. status Cittadelle promijenjen je u stožer i vojarnu i ostala je ključno mjesto za Kraljevsku talijansku vojsku. Nekoliko pukovnija bilo je stacionirano u Cittadelli, uključujući 37. i 38. pješačku pukovniju , koje su bile dio 3. brdske pješačke divizije iz Ravenne. Od 1953. do 1962. godine, u citadeli se nalazila 52. torinska topnička pukovnija. Zatim je korištena za logističke funkcije i kao skladište. mini|Oružarnica Citadele u Alessandriji Guvernerova palača u Cittadelli proglašena je nacionalnim spomenikom kraljevskom poveljom 17. svibnja 1943. godine.
Cittadella je službeno povučena iz upotrebe 2007. godine, kada ju je Ministarstvo obrane predalo talijanskoj Agenciji za javnu imovinu. Citadela u Alessandriji je državno vlasništvo kojim je nekad upravljalo Ministarstvo obrane, a danas Ministarstvo kulturne baštine, aktivnosti i turizma Italije. Zahvaljujući svojoj čvrstoj povezanosti s rijekom i gradom, predstavlja pravi izazov ponovne upotrebe i obnove drevnog kompleksa.
Odlike Utvrda je ogroman kompleks koji se prostire na 20 hektara i ima oblik eliptičnog šesterokuta, čija je dulja stranica (1:1235) paralelna s osi rijeke. Njezin šesterokutni oblik posljedica je potrebe obrane duge granične linije. Citadela je savršen primjer utvrde „modernog tipa” i sastoji se od šest bastiona nazvanih imenima svetaca zaštitnika, a bila je okružena opkopima koje je poplavljivala riječna voda.
U utvrdu se ulazilo kroz dva portala: glavna vrata ili Kraljevska vrata (prema gradu) i sporedna vrata ili Asti vrata (prema selu). Pristup utvrdi je preko dugog kamenog mosta koji je vodio do ogromnog prostora okruženog višekatnim zgradama postavljenim prema prethodnim Borgogliovim građevinskim osima, sve prekrivene otpornim svodovima i izgrađene između 1749. (četvrt San Tommaso) i 1831. (skladište utvrda). Utvrda sadrži arsenal, nekoliko vojarni, barutane, kao i bolnicu i bunar.
Izvori Ovaj članak je djelomično preuzet iz članka na francuskoj Wikipediji pod naslovom Citadelle d'Alessandria (vidi povijest promjena).
Vanjske poveznice
Web-stranica Citadele u Alessandriji, cittadella-alessandria.com
Kategorija:Utvrde u Italiji Kategorija:Muzeji i galerije u Italiji Kategorija:Pijemont Kategorija:Oružane snage Italije Kategorija:Preliminarni popis mjesta svjetske baštine u Italiji