Gronovia Houst. ex L. rod je iz porodice Loasaceae i potporodice Gronovioideae M.Roem. Obuhvaća dvije vrste jednogodišnjih zeljastih penjačica prirodno rasprostranjenih od Meksika preko Srednje Amerike do sjeverozapadnog dijela Južne Amerike i Perua. Biljke su gusto prekrivene žarnim i kukastim dlačicama.
Opis Biljke su jednogodišnje penjačice, uglavnom visoke odnosno duge oko 1–4 m, s blago sukulentnim stabljikama. Površina biljke gusto je obrasla dvama osobito karakterističnim tipovima dlačica: duljim bijelim žarnim dlačicama te kraćim glohidijatnim dlačicama koje na vrhu nose dvije kukice. Upravo zbog njih biljke istodobno žare i lako se hvataju za okolnu vegetaciju, odjeću ili kožu. Biovirtual Gronovia, pristupljeno 27. rujna 2026.
Listovi su naizmjenični, peteljkasti i široko bubrežasti do srcoliki, duboko dlanasto urezani, najčešće s nekoliko glavnih režnjeva koji mogu biti dodatno nazubljeni ili urezani. Obje strane plojke gusto su dlakave. Zbog oblika listova i penjačkog habitusa biljke mogu na prvi pogled podsjećati na predstavnike tikvenjača, ali se penju ovijanjem stabljike, bez vitica.
Cvatovi su cimozni i naizgled smješteni nasuprot listovima. Cvjetovi su dvospolni, pravilni i peteročlani, žućkasti do zelenkastožuti. Lapova i latica ima po pet. Prašnika je samo pet, pa je androecij haplostemon; staminodiji nisu razvijeni. Plodnica je podrasla, jednokomorna i sadrži samo jedan viseći sjemeni zametak.
Plod je jednosjemen i ne otvara se, peterokutnog je presjeka i ima pet zadebljalih, gotovo krilastih rebara. Čaška ostaje na zrelom plodu. Takva izrazito reducirana građa plodnice i androecija karakteristična je za Gronovioideae. Laboratorio de Plantas Vasculares, pristupljeno 27. rujna 2026. Rasprostranjenost i ekologija Gronovia longiflora ograničena je na jugozapadni i središnji Meksiko do Veracruza, dok je G. scandens mnogo šire rasprostranjena, od Meksika preko Srednje Amerike, Kolumbije, Venezuele i Ekvadora do Perua. Obje su jednogodišnje penjačice; rastu ponajprije u sezonski suhim tropskim šumama, šikarama i poremećenim staništima, a pojavljuju se tijekom vlažnog dijela godine. Sistematika i povijest Ime Gronovia potječe od Williama Houstouna, a Linnaeus ga je valjano objavio 1753. u prvom svesku djela Species Plantarum, na str. 202. Kew zato danas navodi autorstvo Houst. ex L. Houstoun je rod nazvao u čast nizozemskog botaničara Jana Frederika Gronoviusa (1686.–1762.). Zanimljivo, Gronovius je Houstounu uzvratio uslugu imenovanjem roda Houstonia. Botanischer Garten Berlin, pristupljeno 27. rujna 2026.
Gronovioideae su nekoć uključivale i Petalonyx. Molekularna analiza iz 2001. pokazala je skupinu Cevallia + Fuertesia + Gronovia kao snažno poduprtu, s Petalonyx kao njezinom sestrinskom skupinom. U današnjoj podjeli Petalonyx čini zasebnu potporodicu Petalonychoideae, dok Gronovioideae u užem smislu obuhvaćaju Cevallia, Fuertesia i Gronovia. Filogenomsko istraživanje iz 2025. ponovno je dobilo upravo taj odnos: Petalonyx je sestrinski tročlanoj skupini Gronovioideae, a Mentzelia je sestrinska cijeloj toj skupini. Phylogenetic relationships of Loasaceae subfamily Gronovioideae inferred from matK and ITS sequence data, pristupljeno 27. rujna 2026. Sinonimi Kew trenutačno ne navodi rodne sinonime za Gronovia. Kew, pristupljeno 27. rujna 2026.
Vrste Kew prihvaća samo dvije: Gronovia longiflora Rose Gronovia scandens L.
Izvori
Kategorija:Rodovi Loasaceae Kategorija:Gronovioideae