Brčko je grad i najveća riječna luka u Bosni i Hercegovini, sjedište Brčko distrikta BiH, te gospodarsko i kulturno središte Bosanske Posavine. Nalazi se na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, na desnoj obali rijeke Save, nasuprot mjestu Gunji u Hrvatskoj. Istočno od grada prostire se plodna Semberija, zapadno Bosanska Posavina, dok se petnaestak kilometara južno od grada dižu obronci planine Majevice. Povijesno središte grada Brčkog nastalo je od četiri naselja: Atik mahale, Kolobare, Karanfil mahale i (Srpske) Varoši.
Brčko kao središte Brčko distrikta BiH, zasebne administrativno-upravne jedinice, pod izravnom je upravom države. Brčkom rukovode samo mjesne i državne vlasti, uz pomoć međunarodne zajednice u obliku nadzornika. Aktualni nadzornik za Brčko distrikt BiH je Jonathan Mennuti.
Zemljopis
Položaj thumb|lijevo|Brčko iz zraka Brčko je smješteno na sjeveru Bosne i Hercegovine, u Bosanskoj Posavini. Nalazi se u niskoj riječnoj dolini koja čini dio slijeva rijeka Save, Brke i Velike Tinje. Nadmorska visina se, zavisno od terase koju formiraju rijeke, kreće od 85 m do 200 m (85 %). Jedini izuzetak su sjeverni obronci planine Majevice u južnom dijelu Distrikta nadmorske visine od 200 do 400 m. S obzirom na to da se na području Brčkog susreću dva reljefna oblika - nizijski i brežuljkasti, veoma su pogodni uvjeti za poljoprivredu i stočarstvo.
Brčko je podjednako udaljeno od tri velika industrijska, gospodarska, politička i potrošačka središta: Beograda (200 km), Zagreba (270 km) i Sarajeva (210 km), s kojima je povezan cestovno, željeznički i/ili riječno.
Klima Brčko ima umjerenu kontinentalnu klimu s toplim ljetima i hladnim zimama. Srednja godišnja temperatura je oko 11 °C. Godišnja količina padalina je 760 mm. Rijeka Sava plovna je više od 310 dana u godini.
Zelenilo thumb|320px|Rijeka Sava u Brčkom Na području Brčkog površine pod šumom zahvaćaju ha što čini 32,6 % ukupne površine. Od ukupne šumske površine državne šume pokrivaju 2972 ha ili 26,4 % površine, dok šume u privatnom vlasništvu pokrivaju 8275 ha ili 73,6 % površina. Navedene površine pod šumama obuhvaćaju različite tipove od kojih treba izdvojiti šume hrasta, bukove šume i šume jele i smrče.
Naselja u sastavu Brčko distrikta BiH Brčko distrikt BiH prostire se na površini od 493 km². Površina središnjega gradskog područja je 183 km². Područje Brčko distrikta BiH (u širem smislu), osim naselja Brčko, obuhvaća i drugih 61 naselja. To su:
Bijela Boće Boderište Brezik Brezovo Polje Brezovo Polje (selo) Brka Brod Bukovac Bukvik Donji Bukvik Gornji Buzekara Cerik Čađavac Čande Ćoseti Donji Rahić Donji Zovik Dubrave Dubravice Donje Dubravice Gornje Gajevi Gorice Gornji Rahić Gornji Zovik Grbavica Gredice Ilićka Islamovac Krbeta Krepšić Laništa Lukavac Maoča Marković Polje Ograđenovac Omerbegovača Palanka Popovo Polje Potočari Prutače Rašljani Ražljevo Repino Brdo Sandići Seonjaci Skakava Donja Skakava Gornja Slijepčevići Stanovi Šatorovići Štrepci Trnjaci Ulice Ulović Vitanovići Donji Vitanovići Gornji Vučilovac Vujičići Vukšić Donji Vukšić Gornji
Povijest Nastanak grada
thumb|200px|lijevo|Ali-aga Kučukalić (1807. – 1905.), brčanski poduzetnik i vakif thumb|lijevo|200px|Palata Kučukalića (Zgrada Fehim-age Kučukalića), poznatija kao Veselin Masleša thumb|200px|lijevo|Palača Ali-age Kučukalića U Brčkom osim rijeke Save postoje još i rijeke Brke, Tinja, Lomnica, Srnica i Lukavac. U neposrednoj blizini navedenih rijeka pronađeno je mnoštvo predmeta koji govore o životu ljudi u prapovijesti. Osim predmeta od keramike, bakra i željeza pronađeni su i drugi predmeti potrebni za svakodnevni život. Pronađeno je različito oružje i oruđe, nakit, kameni žrvnjevi, bakrene igle i britve, strojevi za tkanje, sjekire, bodeži, novac i dr. thumb|200px|Mujaga Mula Mehmedović, prvi gradonačelnik grada Brčkog (1880. – 1905.) thumb|200px|Brčko, 19. stoljeće thumb|200px|Brčko, 20. stoljeće thumb|200px|Bijela džamija prije rušenja 1992. thumb|200px|Islahijjetov dom Ilirija je zauzimala područje od Albanije do Slovenije. Na tom području su živjela mnogobrojna plemena. Uz rijeku su Savu živjela ilirska plemena Breuci, Oserijati i Kolapijani. Breuci su živjeli na području Bosanske Posavine (brčanske i oraške). Ova plemena su se najčešće bavila lovom i ribolovom, a po potrebi su bili i ratnici.
Godine 27. pr. Kr. rimski car Oktavijan August u potpunosti je osvojio Ilirik. Na dionici pokraj rijeke Save, izgrađen je grad Saldae (Brčko). Rimski grad, utvrda i naselje pod nazivom Saldae se prvi put spominje 2. godine pr. Kr. Početkom se 1. stoljeća nalazio točno na granici dviju rimskih pokrajina - Panonije i Dalmacije, a kasnije je pripadao pokrajini Panoniji. Bio je to prvi grad u Bosanskoj Posavini na prometnici koja je povezivala Sirmium (Srijemsku Mitrovicu) i Salonae (Solin). Na području Brčkog račvala se u dva kraka. Jedan je dio išao neposredno uz rijeku Savu i povezivao gradove Saldae (Brčko) i Ad Bassantae (Bosanski Šamac). Prolazio je uz područja današnjih naselja: Crkvište (Plazulje), Krčevine (Vučilovac), Vidovice, Dvorine (Kopanice), Gradić (Matići), Nenavište (Tolisa) i Trgovište (Donja Mahala). Drugi je dio prolazio nešto južnije kroz područje na kojemu se danas nalaze mjesta Donji Rahić, Ulice, Vukšić, Jagodnjak, Poljaci, Dubrave i Hrgovi. Smatra se da ime Saldea potječe od latinske riječi za sol, jer na latinskome jeziku riječ sal (-is, m) znači kuhinjska sol. Naziv Saldae može označavati i mjesto gdje se trguje-prodaje sol, a dokaz postojanja rimskoga grada Saldae su ostatci rimske kanalizacije u Brčkom.
Nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva, ovi krajevi su kratko vrijeme pripadali državama istočnih Gota, a zatim Avara. Za vrijeme kneza Trpimira pripadala je Bijeloj Hrvatskoj, te Posavskoj Hrvatskoj (knez Ljudevit Posavski, knez Braslav). Propašću Posavske Hrvatske 822. godine Brčko je došlo pod franačku vlast. Franke će početkom 10. st. protjerati Mađari i pokušati zauzeti krajeve južno od Save, ali ih u tome sprječava hrvatski kralj Tomislav. Od 949. – 960. godine Bosanskom Posavinom vlada srpski knez Časlav Klonimirović. Kasnije Brčko pripada Slavoniji kao dio hrvatsko-ugarske kraljevine. Od godine 1154. do 1183. Posavinom vlada bosanski Borić. Krajem sedamdesetih godina 12. stoljeća Ugarska ponovno okupira Bosansku Posavinu. Nakon njih vlada bosanski ban Kulin. Od 1233. – 1249. godine Posavinom vlada bosanski ban Matej Ninoslav koji je na ovom prostoru pet godina ratovao s Mađarima. Bosanska Posavina je od 1273. do 1319. u sastavu Ugarske. U ruke bosanskih banova Usore dolazi 1324. godine. Godine 1377. krunidbom Tvrtka I. Kotromanića Bosna postaje samostalna kraljevina, te on preuzima vlast nad Bosanskom Posavinom. Nasljednici Tvrtka I. nisu imali vojnu snagu kao on pa ovaj prostor zauzimaju hrvatski plemići Šubići, a oni ga darivaju bosanskim plemićima Hrvatinići. Krajem 14. stoljeća na ovom području vladaju hrvatski plemići Gorjanski. Bosanska Posavina je stoljećima bila poprište razaranja za vrijeme bosansko-ugarskih ratova. Godine 1408. je ponovo zauzima Ugarska te je ona idućih 120 godina u sastavu hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Prema pisanim izvorima iz 14. stoljeća na brčanskom prostoru postojalo je više katoličkih naselja. Kao najstarija spominju se Bili Potok, Pćelić, Korenita, Štrepci, Gornja Skakava, Zovik, Boće, Boderište, Donji Rahić, Gorice, Gornji Vukšić, Trnjaci, Hrgovi, Brezovo Polje, Brka, Dubrave i Novi. Hrvatski ban Nikola II. Gorjanski, u čijem je privatnom vlasništvu bilo ovo područje, godine 1428. naselje Barka proglašava gradom (današnje Brčko). Ispravan naziv je Brka, ali su franjevci često griješili i pisali Barka. Za razliku od franjevaca Osmanlije ga nazivaju Brčki, a Austrijanci Brčka. Godine 1463. osmanski je sultan Mehmed II. Osvajač osvojio Kraljevinu Bosnu. Iste godine hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin uz pomoć Stjepana Hercega osvaja neke dijelove Bosne od Osmanlija. Tada je osvojena i Bosanska Posavina koja je pripala srebreničkoj banovini. Godine 1528. hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand dobiva obavijest da Osmanlije spremaju napad na gradove Morović, Brčko, Nijemce, i Virgrad kod Otoka. Zato se iz Ugarske naređuje bivšem hrvatskom banu Ivanu Karloviću da pomogne u obrani ovih gradova. Osmanlije su napredovali iz Srijema te preko rijeke Drine. U ljetu 1529. godine Barka pada pod osmansku vlast.
Nakon okupacije grada Osmanlije su obnovili staru rimsku utvrdu na ušću rijeke Brke u Savu i u nju smjestili svoje graničare. Hrvati u vrijeme Osmanlija masovno se iseljavaju u Slavoniju, a u Brčko se doseljavaju Bošnjaci, Srbi i Vlasi iz Podrinja i Srbije. Osmanlije su izgradile drvenu džamiju poznatu pod nazivom Atik džamiju. Osmanlije grad nazivaju Brčki. Godine 1548. izgradili su tvrdi put od Brčkog do Tuzle koji je išao preko planine Majevice. Grad Brčki je početkom 17. st. imao popločane ulice i dva javna kupališta. Bilo je oko 150 kuća, tri džamije i jedna katolička crkva. U vrijeme Bečkog rata osvojeni su veliki dijelovi od Osmanlija. Godine 1688. austrijska je vojska zauzela Brčki. Muslimansko stanovništvo iz Mađarske, Slavonije, Srijema, Like i Dalmacije bježalo je u Bosnu, Hercegovinu i Srbiju, a kršćansko stanovništvo iz Bosne i Hercegovine prelazilo je u novoosvojene krajeve. Brčko je od 1718. do 1739. godine bilo pod austrijskom vlašću. Osmanlije ponovo vladaju od 1739. godine, a u Brčkom su se ponovno naselili okolni Bošnjaci. U Brčkom je 1740. godine izgrađena palanka. Napravljena je od drvenih oblovica, pruća i blata, a imala je i drveni toranj. Utvrda je bila opasana kanalima ispunjenim vodom, koji su služili kao dodatna zaštita. Brčko je tada u sastavu Tuzlanske kapetanije. Palanka je postojala sve do 1804. godine, a službeno je ukinuta 1833. godine. Tijekom 18. st. u brčanski kraj doseljavaju se Srbi iz Podrinja i Srbije. Početkom 19. stoljeća u Brčkom se grade različiti objekti, a u samome mjestu nastaju prva naselja: Atik mahala, Kolobara, Karanfil mahala i (Srpska) Varoš. U listopadu 1858. godine u Bosanskoj Posavini je došlo do sukoba između osmanske vojske i srpskih pobunjenika. Hrvati su u toj pobuni sudjelovali u manjem broju. Nakon pobune Osmanlije su popalili sva pravoslavna naselja u okolici Orašja i neka naselja u brčanskoj okolici. Godine 1868. Brčko je novom cestom povezano s Bijeljinom. Brčko postaje ekonomsko i kulturno središte Bosanske Posavine. Zbog povećanog prometa i trgovine između Brčkog i Austrije, Austrija svoj konzulat iz Tuzle prenosi u Brčko. Godine 1864. otvorena je prva pošta. Godine 1869. uveden je telegraf. Osmanlije su svoju vlast u Brčkom održali sve do 1878. godine kada je to područje preuzela Austro-Ugarska. Austro-Ugarska zauzela je Brčko 17. rujna 1878.
Razvijanje grada thumb|200px|Crkva Presvijetlog Srca Isusova