Kerber

mini|240px|William Blake: Kerber

Kerber (grč. , Kérberos) u grčkoj mitologiji troglavi je pas - mitološko biće. Hadov je pas - čuvar ulaza u podzemlje, Had. Njegova sestra bila je Himera, a brat Ort, a sin je Ehidne i Tifona.Heziod: Teogonija (311.)

Etimologija

Kerberovo grčko ime znači "demon iz jame".

Karakteristike

Homer ga naziva samo "psom",Homer: Ilijada (VIII./368.)Homer: Odiseja (XI./623.) a Heziod ga naziva Kerberom i opisuje ga kao psa s pedeset glava. Kasniji pisci opisuju ga kao troglavo čudovište, sa zmijskim repom i zmijskom grivomApolodor: Biblioteka (II./5.12)Vergilije: Eneida (VI./417.)Ovidije: Metamorfoze (IV./449.)

Mitologija

mini|250px|Gustave Doré: Kerber, 19. stoljeće

Junaci

Nekoliko puta svladali su ga različiti junaci: Heraklo u svome posljednjem zadatkuHomer: Odiseja (XI./623.) Orfej ga je uspavao svojim glazbenim vještinamaVergilije: Georgike (IV./471.) Hermes ga je uspavao vodom iz rijeke LeteStacije: Tebaida (II./27.) Psiha ga je uspavala otrovanim medenjacimaApulej: Zlatni magarac (VI./19.) Sibila ga je uspavala otrovanim medenjacima da bi Eneja mogao ući u podzemlje (rimska mitologija).Vergilije: Eneida (VI./417.)

mini|Hans Sebald Beham: Heraklo hvata Kerbera, 1545.

Heraklo i Kerber

Heraklov posljednji i najteži zadatak bio je hvatanje Kerbera. Heraklo je morao otići do vrata Hada i ondje se obračunati s tim troglavim psom, koji je imao zmijski rep, a slina koja je padala na pod stvarala je otrovnu biljku akonitu.Ovidije: Metamorfoze (VII./412.) Dok je bio u podzemlju, Heraklo je oslobodio Tezeja i Pirita,Diodor Sicilski: Biblioteka povijesti (IV./25.1 -) koji su ondje bili zatvoreni jer su pokušali oteti Hadovu Perzefonu.

Heraklo je otišao do Hada i Perzefone i upitao smije li uzeti Kerbera. Bogovi su se složili pod uvjetom da ga ne ozlijedi, a prema nekim izvorima, Perzefona je pristala jer joj je Heraklo bio brat. Heraklo je potom uhvatio Kerbera oko vrata i izvukao na svjetlo dana. Čim je izišao iz sjene, Kerber je počeo bijesno lajati i stenjati. Euristej se uplašio čim je vidio Kerbera pa ga je Heraklo brzo vratio u Had.

Literatura

Apolodor: Biblioteka Heziod: Teogonija Ovidije: Metamorfoze

Graves, Robert (2003): Grčki mitovi. Zagreb: CID.

Opisi Postoje različiti opisi Kerbera, osobito u pogledu broja njegovih glava. Kerber se obično opisivao kao troglavi pas, iako ne uvijek. Imao je nekoliko višeglavih srodnika: njegov je otac bio Tifon, čudovište sa zmijskim nogama,Heziod, Teogonijaz 300–314, Akusilajz, fragment 6 (Freeman, p. 15.), Gaj Julije Higin, Fabulae Preface, 151 , i Kvint Smirnjanin, Posthomerica (ili Pad Troje) 6.260–268 (pp. 272.–275.) kod svih je Kerber potomak Tifona i Ehidne, dok Kvint Smirnjanin, Ode 5.56–62, Sofoklo, Tračanke 1097–1099, Kalimah, fragment 515 Pfeiffer (Trypanis, pp. 258–259), i Publije Ovidije Nazon, Metamorfoze 4.500–501, 7.406–409 navode Ehidnu kao rodilju Kerbera, ali ne navode oca. bio je brat triju drugih višeglavih čudovišta; Lernejske Hidre, čudovišta nekoliko zmijskih glava; Ortra, dvoglavog psa koji je čuvao Gerionovu stoku; i Himere, koja je imala tri glave: lavlju, kozju i zmijsku.Heziod, Teogonija 309–324 (iako nije sigurno je li Heziod mislio da je Ehidna, Hidra ili Keto Himerina majka); Apollodorus, 2.5.10, 2.3.1; Gaj Julije Higin, Fabulae Preface. Poput svojih bliskih srodnika, Kerber je, uz rijetke ikonografske iznimke, također bio višeglavo biće.

U najranijem opisu Kerbera, Heziodovoj Teogoniji (oko 8. – 7. stoljeća pr. Kr.), Kerber ima pedeset glava, dok mu je Pindar (oko 522. – oko 443. pr. Kr.) pripisivao čak stotinu glava.Gantz, p. 22.; Ogden 2013a, p. 105, s n. 182; Heziod]], Teogonija 311–312; Pindar, fragment F249a/b SM, iz izgubljene Pindarove pjesme Heraklo u podzemlju, prema komentaru Iliade. Međutim, kasniji pisci gotovo jednoglasno navode da Kerber ima tri glave.Ogden 2013a, pp. 105–106, s n. 183; Sofoklo, Tračanke 22–25 ("three-bodied"), 1097–1099; Euripid, Mahniti Heraklo 610–611, 1276–1278; Vergilije, Eneida 6.417–421 ("triple-throated", "three fierce mouths"), Georgike 4.483 ("triple jaws"); Ovidije, Metamorfoze 4.449–451 ("three-visaged mouths", "triple-barking"), 9.185 ("triple form"), 10.21–22 ("three necks"), 10.65–66 ("triple necks"), Heroide 9.93–94 (pp. 114–115) ("three-fold"); Seneka Mlađi, Agamemnon 859–862 (pp. 198–199) ("triple chains"), Mahniti Heraklo 60–62 (pp. 52–53) ("triple necks"), 782–784 (pp. 110–111); Publije Papinije Stacije, Silvae 2.1.183–184 (I pp. 90–91) ("triple jaws"), 3.3.27 (I pp. 168–169) ("threefold"), Tebaida, 2.31 (I pp. 396–397), ("threefold"), 2.53 (I pp. 398–399) ("tri-formed"); Sekst Propercije, Elegies 3.5.44 (pp. 234–237) ("three throats"), 3.18.23 (pp. 284–285) ("three heads") Apollodorus, 2.5.12 ("three heads of dogs"). Iznimka je Horacijev Kerber koji ima jednu pseću glavu i stotinu zmijskih glava.West, David, p. 108; Ogden 2013a, p. 107; Horacije, Ode 3.11.17–20 (West, David, pp. 101–103) ("a hundred snakes … triple-tongued"), Odes 2.13.33–36 ("hundred-headed"), Ode 2.19.29–32 ("triple tongue"). Vjerojatno nastojeći pomiriti te suprotstavljene predaje, Apolodor opisuje Kerbera kao biće s tri pseće glave i glavama "svakakvih vrsta zmija" duž njegovih leđa, dok bizantski pjesnik Ivan Ceces (koji je vjerojatno temeljio svoj prikaz na Apolodoru) Kerberu pripisuje pedeset glava, od kojih su tri pseće, a ostale "glave raznih drugih zvijeri".Apollodorus, 2.5.12; Ivan Ceces, Chiliades 2.36.389–392 (Greek: Kiessling, pp. 55–56; English translation: Berkowitz, p. 48); Frazer's note 1 to Apollodorus, 2.5.12. lijevo|mini|Heraklo s lancem u lijevoj ruci, dok mu je toljaga odložena sa strane, smiruje dvoglavog Kerbera. Iz svake Kerberove glave izviruje zmija, niz vratove i leđa mu se proteže griva, a rep mu je u obliku zmije. Kerber izlazi iz portika koji predstavlja Hadovu palaču u podzemnom svijetu. Između njih nalazi se stablo koje simbolizira sveti gaj Hadove žene Perzefone. Na krajnjoj lijevoj strani stoji Atena s ispruženom lijevom rukom. Amfora (oko 525.–510. pr. Kr.) iz Vulcija (Louvre F204).Euripides Heracles 22–25. U umjetnosti se Kerber najčešće prikazuje kao zvijer s dvije pseće glave, nikad ih nema više od tri, a povremeno se pojavljuje sa samo jednom glavom. Na jednom od dva najranija prikaza (oko 590. – 580. pr. Kr.), na korintskom peharu iz Argosa (vidi dolje) koji je danas izgubljen, Kerber je prikazan kao običan pas s jednom glavom.Vergilije, Eneida 6.422. Prva pojava troglavog Kerbera bilježi se na lakonskom peharu iz sredine 6. stoljeća pr. Kr. (vidi dolje).Heziod, Teogonija 311.

Horacijev opis Kerbera s brojnim zmijskim glavama nastavlja se na dugu tradiciju u kojoj je on dijelom zmija. To je vjerojatno implicirano još u Heziodovoj Teogoniji, gdje je Kerberova majka poluzmija Ehidna, a otac Tifon sa zmijskim glavama. U umjetnosti se Kerber često prikazuje kao biće koje je dijelom zmija; na primjer, na izgubljenom korintskom peharu prikazane su zmije kako izviruju iz njegova tijela, dok lakonski pehar iz sredine 6. stoljeća pr. Kr. Kerberu daje zmijski rep. U književnim izvorima, prvi siguran pokazatelj Kerberove zmijske prirode dolazi iz racionaliziranog izvješća Hekateja Milećanina (oko 500.–494. pr. Kr.), koji Kerbera opisuje kao veliku otrovnu zmiju. Platon spominje Kerberovu složenu narav, a Euforion iz Halkida (3. stoljeće pr. Kr.) opisuje Kerbera kao osobu s više zmijskih repova,Euphorian, fragment 71 Lightfoot (Lightfoot, pp. 300–303; Ogden 2013b, pp. 69–70); Ogden 2013a, p. 107. i vjerojatno u vezi s njegovom zmijskim karakterom povezuje Kerbera sa stvaranjem otrovne biljke akonita.Euphorion, fragment 41a Lightfoot, (Lightfoot, pp. 272–275 = Herodor iz Herakleje fragment 31 Fowler). Vergilije opisuje zmije koje se migolje oko Kerberova vrata,Vergilije, Eneida 6.419, Ovidijev Kerber ima smrtonosan ugriz, Ovidije, Heroide 9.93–94 (pp. 114–115) vratove "prekrivene zmijama",Ovidije, Heroide 9.93–94 (pp. 114–115) i "kosu utkanu u prijeteću zmiju",Ovidije, Heroide 9.93–94 (pp. 114–115). dok Seneka daje Kerberu grivu koja se sastoji od zmija i jedan zmijski rep.Seneca, Hercules Furens 785–812 (pp. 112–113). See also Lukan, Pharsalia 6.664–665, koji navodi da su Kerberove glave "nakostriješene" zmijama; i Apollodor, 2.5.12 čiji Kerber čiji je rep zmija ima "na leđima glave svakojakih vrsta zmija".

Kerber je posjedovao i razne druge osobine. Prema Euripidu, Kerber nije imao samo tri glave nego i tri tijela,Euripide Mahniti Heraklo 22–25. a Vergilije navodi da je imao nekoliko leđa. Vergilije, Eneida 6.422. Kerber se hranio sirovim mesom (prema Heziodu),Heziod, Teogonija 311. imao je oči iz kojih je sijevala vatra (prema Euforionu), tri jezika u ustima (prema Horaciju) i oštar sluh (prema Seneki).Seneca, Mahniti Heraklo 788–791 (pp. 112–113).

Vanjske poveznice

Kerber u klasičnoj literaturi i umjetnosti

Kategorija:Had Kategorija:Grčka mitološka stvorenja