mini|250px|Himera iz Arezza, etruščanska umjetnost, bronca, Arheološki muzej u Firenci.
Himera (grč. , Khímaira, 'koza'; hrv. zmijolav) u grčkoj mitologiji pustinjska je neman u Liciji, spada u legendarne zvijeri.
Karakteristike
mini|Zlatni obruč s prikazom Pegaza izvana i Himere iznutra, Magna Graecia ili Etrurija, 4. stoljeće pr. Kr., Louvre
Himeru se smatralo licijskomHomer: Ilijada (XVI./328) nemani, ali prikaz u umjetnostiRoes 1934. (§ 21. – 25.) bio je potpuno grčki. Himerin se motiv prvo pojavio u ranoj fazi prakorintskog lončarstva. U 7. stoljeću himerski je motiv bio dekorativan. U atičkoj tradiciji takvo je biće prikazivano sa zmijskim repom te kozjeg tijela i lavlje glave koja riga vatru.
Etruščani su u periodu prije svoje arhajske umjetnosti imali motiv Himere koji se pojavljuje na freskama 4. stoljeća pr. Kr.
U srednjovjekovnoj kršćanskoj umjetnosti prikazivana je kao simbol Sotoninih snaga, primjerice u DanteaDante: Božanstvena komedija (Pakao: XVII./7. – 17., 25. – 27.) gdje ima ljudsko lice i rep prekriven krljuštima.
Prema Gravesu,Graves 2003. (§ 75.) Himera je bila simbol za kalendar trodijelne godine, a simboli doba bili su lav, koza i zmija.
U prenesenom značenju označava neostvarivu zamisao, maštu, tlapnju, san, priviđenje, sablast itd.
Mitologija
Izgled
Himera je sačinjena od dijelova mnoštva životinja. Prema Heziodu, Tifonov je i Ehidnin potomakHeziod: Teogonija (319.) te Kerberova i Hidrina sestra, a odgojio ju je Amizodar, karijski kralj.Homer: Ilijada (XVI./328.) Opisi variraju ovisno o izvorima: najstariji HomerovHomer: Ilijada (VI./180.) opis govori da je imala kozje tijelo, zmijski ili zmajski rep te lavlju glavu; prema Heziodu, imala je tri glave - lavlju, kozju i zmijsku; prema Apolodoru,Apolodor: Biblioteka (2.31) prednja joj je strana bila lavlja, glava kozja, a rep zmajski. Uglavnom se smatra ženkom, a svi se izvori slažu da je bljuvala vatru bar iz jedne od glava.
Oni koji bi vidjeli Himeru završili bi brodolomom ili bi viđenje bilo popraćeno prirodnim katastrofama poput erupcija vulkana.
mini|Belerofont ubija Himeru, freska u Berlinu
Prema Heziodu,Heziod: Teogonija (327.) s bratom Ortom bila u vezi te da je rodila nemejskog lava i Sfingu.
Belerofont
Belerofont je iz nehaja ubio svoga brata te je prognan u Liciju. Ondje je, da bi se iskupio, poslušao zapovijed kralja Jobata koju mu je zapovjedio da ubije čudovišnu Himeru. Atena mu je darovala krilatog konja Pegaza uz čiju je pomoć uspio pobijediti Himeru na Helikonskoj gori. U nekim izvorima piše da ju je probo kopljem, u nekima da ju je pobijedio lukom i strijelama,Apolodor: Biblioteka (II./31. -) u nekimTzetzes (l. c.) da je namjestio svoje koplje pod njezin vatreni dah koji je otopio olovo koje ju je otrovalo, a u nekim da je odsjekao jednu od triju njezinih glava.
Literatura
Apolodor: Biblioteka Heziod: Teogonija Homer: Ilijada Ovidije: Metamorfoze
Roes, Anne (1934): The Representation of the Chimaera. The Journal of Hellenic Studies: 54.1. Graves, Robert (2003): Grčki mitovi. Zagreb: CID.
Vanjske poveznice
Himera u klasičnoj literaturi i umjetnosti Mitovi o Himeri
Kategorija:Grčka mitološka stvorenja