Jablanica je općina u sjevernoj Hercegovini, u Federaciji BiH. Administrativno pripada Hercegovačko-neretvanskoj županiji.
Zemljopis
thumb|250px|Jablanica (ulaz u općinu) Osnovni podaci o općini Jablanica:
Površina općine: 301 km² Broj naseljenih mjesta: 33 Nadmorska visina: 202 metra Količina padalina: 1473 l/m Klima: umjereno mediteranska i mediteranska
Sa svojih 301 km² površine i 10.111 stanovnika općina Jablanica spada u red najmanjih općina u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zemljopisno pripada regiji gornje ili visoke Hercegovine, a administrativno jednoj od 8 općina Hercegovačko-neretvanske županije.
Ukliještena između dvaju najviših, ali pitomih planina Čvrsnice i Prenja, sa svojom dolinom otvaraju litičasti kanjon dug više od 30 kilometara. Sam grad je smješten na nekoliko terasa na nadmorskoj visini od 202 metra, kroz koje protječe rijeka Neretva. Klima je submediteranska s prosječnom godišnjom temperaturom od 12°C, s velikom količinom padalina. Zbog svog prirodnog položaja Jablanica je od najstarijih vremena bila područje interesantno za stanovanje i boravak.
Stanovništvo
Popisi 1971. – 1991.
Stanovništvo općine Jablanica godina popisa 1991.Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. 1981. 1971. Muslimani 9099 (71,69 %) 7806 (65,58 %)7429 (67,91 %)Hrvati2291 (18,05 %)2346 (19,70 %)2511 (22,95 %)Srbi 504 (3,97 %) 512 (4,30 %)698 (6,38 %)Jugoslaveni581 (4,57 %)980 (8,23 %)124 (1,13 %)ostali i nepoznato216 (1,70 %)259 (2,17 %)176 (1,60 %)ukupno12.69111.90310.938
Jablanica (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
Jablanica godina popisa 1991. 1981. 1971. Muslimani 2874 (64,48 %)1839 (52,78 %)1389 (54,74 %) Hrvati746 (16,73 %)617 (17,70 %)611 (24,08 %)Srbi 204 (4,57 %)171 (4,90 %)268 (10,56 %) Jugoslaveni455 (10,20 %)702 (20,14 %)112 (4,41 %)ostali i nepoznato178 (3,99 %)155 (4,44 %)157 (6,18 %)ukupno445734842537
Popis 2013.
Stanovništvo općine Jablanica godina popisa 2013.2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 28. travnja 2019.Bošnjaci9045 (89,46 %)Hrvati726 (7,18 %) Srbi63 (0,62 %)ostali i nepoznato277 (2,74 %)ukupno10.111 Jablanica – naseljeno mjesto godina popisa 2013. Bošnjaci3752 (92,48 %) Hrvati99 (2,44 %) Srbi56 (1,38 %)ostali i nepoznato150 (3,70 %)ukupno4057
Naseljena mjesta
Općinu Jablanica sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:
Baćina, Bijela, Čehari, Čivelj, Djevor, Dobrigošće, Dobrinja, Doljani, Donja Jablanica, Donje Paprasko, Dragan Selo, Glodnica, Glogošnica, Gornje Paprasko, Jablanica, Jelačići, Kosne Luke, Krstac, Lendava, Lug, Mirke, Mrakovo, Ostrožac, Poda, Ravna, Risovac, Rodići, Slatina, Sovići, Šabančići, Šanica, Zlate i Žuglići.
Povijest
thumb|250px|Gospin kip u Jablanici Najstarije iskopine govore da je ovo područje naseljeno još u metalnom dobu, premda je pravi procvat doživjelo u doba Rimljana i u srednjem vijeku o čemu govori 42 lokaliteta s 683 nekropola sa stećcima i gomilama. Većina ovih spomenika materijalne kulture potječe iz kraja 2. i početka 1. tisućljeća prije Krista, a stećci uglavnom potiču iz kasnog srednjeg vijeka.
Kroz ovaj kraj su prolazili jedini karavanski putovi od Dubrovnika do srednje Bosne i putovi u dolinu Vrbasa. U odredbi bosanskog kralja Stjepana Tomaša izdanoj 1446. godine u Konjicu, u kojoj se hereticima zabranjuje gradnja i obnavljanje crkve. Među potpisnicima se spominju Petar Pavlović i Radivoj Jablanović, po kojemu je, možda Jablanica dobila ime.
U prvom popisu (defteru) iz 1477. godine spominju se i tri jablanička sela: Žugle (Žuglići), Ostrožac, Čehari. Zasad najstariji pojam Jablanica nalazimo u (drugom) defteru (popisu) iz 1488./1489. godine prema kojem se Jablanica spominje kao kraj u nahiji Neretva i bila je timar (područje) nekog bega i imala je 67 domova, 4 neoženjena i 3 muslimana. Ukupan prihod od desetine koja je davana timarniku iznosila je 5623 akče. Ostali stanovnici su bili kršćani. Zna se pouzdano da je Jablanica 1593. godine bila timar Gulam Šah Hudaverdi Bosna Mehmed-bega, poznatog državnika i vakifa (dobrotvora) iz Repovaca kod Konjica.
Tjeranje katolika da sudjeluju u gradnji ceste koja bi povezivala Salakovac s Jablanicom bio je povod Hercegovačkog ustanka (1875. – 1878.). Osmanska vladavina, osim hanova i putova nije ostavila bitnije tragove tako da je početak urbanizacije područja započeo dolaskom Austro-Ugarske, koja je izgradnjom vojarne, mostova, tunela, kuća i stanova za namještenike, željezničke postaje i hotela, udarila temelje današnjem izgledu grada i njegove okoline.
Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu donosi ukaz 30. svibnja 1893. godine da se ime Jablanice promjeni u ime "Jablanica na Neretvi". Iako joj je od najranijih početaka, zbog svoga geostrateškog položaja predodređena sudbina kao mjesta za odmor i oporavak, Jablanica je svoj ekonomski razvoj temeljila na razvoju industrije kamena i hidroenergetskih potencijala. Premda su i ranije postojale vjerske škole (sibjan mektebi), prva narodna osnovna škola u Jablanici počela je s radom 1902./3. godine u Popovića kući (danas Halebića kuća).
Vrijedno spomena je da je se 1917. odijeljivanjem od župe Konjic oformila župa Jablanica koja je posvećena Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije dok je tradicionalna proslava 8. rujna kada se okupe raseljeni župljani kao ostali hodočasnici.
Jablanica je bila poplavljena početkom listopada 2024.
Gospodarstvo
Iako su dosta davno (1870.) otkrivena prva rudišta vrlo kvalitetnog kamena koji se po mineralnom sastavu podudara s granitom, tek se odlaskom Austro-ugarske i završetkom Prvog svjetskog rata, 1920. godine, započelo s prvom eksploatacijom što je ujedno i početak razvoja industrije u Jablanici i jablaničkom kraju. Klesar Franjo Rothan, prvi je shvatio kakvo neslućeno bogatstvo i kvalitetu kriju obale Neretve u području Bukova poda pa je sam započeo s ispitivanjem tog jedinstvenog kamena sa širokom primjenom u građevinarstvu. Uspio je dobiti državnu koncesiju na eksploataciju, međutim na tom poslu nije dugo ostao sam. Za njim je za kratko vrijeme krenulo još desetak koncesionara, koje je privukla mogućnost dobre zarade s obzirom na jeftinu radnu snagu i osiguran plasman s obzirom na jedinstvenost i kvalitetu u odnosu na dotad poznata nalazišta.
Najjači među njima bio je Dušan Mihajlović, koji je 1922. godine formirao društvo za proizvodnju granita “Neretva”. Stručnu snagu i majstore klesare Mihajlović je doveo iz Slovenije, Dalmacije i Makedonije. Kolika je bila proizvodnja kamena ne zna se pouzdano ali se zna kako su se kamene ploče počele izvoziti i na inozemno tržište.
Od svih koncesionara i poslodavaca izdvojila su se dvojica najsnažnijih koji su formirali svoja poduzeća. Dušan Mihajlović je bio vlasnik poduzeća na desnoj, a Dragutin Ras na lijevoj obali Neretve. Svi oni skupa zapošljavali su više stotina radnika, mahom neškolovanih mladića iz okolnih jablaničkih sela. Bez obzira na sve teškoće u jablaničkim kamenolomima, činjenica da se može nešto zaraditi bio je značajan trenutak u promjeni svijesti mnogih seoskih obitelji koje su se stoljećima uzdržavale boreći se s prirodom.
Eksploatacija i prodaja granita te mogućnost zapošljavanja radnika doveli su u Jablanicu i nove stanovnike, koji su tu nalazili posao i interes. Bili su to poslovođe, nastojnici i trgovci iz drugih krajeva zemlje. Ubrzo su otvarane i zanatske radnje. Stizali su i penzionirani policajci i zapošljavali se kod poslodavaca kao nadzornici i čuvari. Jablanica je izrastala sporo, razvijala se kao moderno naselje i u Kraljevini Jugoslaviji je spadala u rijetka mala mjesta koja su bilježila napredak i uspon. Podizane su nove kuće, razvijala se trgovina, jačalo zanatstvo, a pomalo i turizam, s obzirom na ugodnu klimu i okolne prirodne ljepote.
Sve do sredine 1926. godine,kada je izgorjela "Narenta a.d." prva hercegovačka industrija drva iz Ostrošca, bila je najznačajniji kapacitet iz oblasti prerade drveta u regiji. U prosjeku je zapošljavala oko 300 radnika na sječi jelovine i bukovine i na preradi u tvornici. U sastavu poduzeća bile su parionica i sušara ali i proizvodnja elektroenergije za rasvjetu i pogon. U stolariji su se na veliko izrađivali prozori i vrata, te parket raznih vrsta. Uvođenjem industrijskih kapaciteta i malih pogona za eksploataciju i preradu kamena i šume, čime je Jablanica posebno obilovala, stvorilo je novu klasu stanovnika – radništvo.
Pojava nove klase uzrokovala je i pojavom nekih novih društvenih odnosa i tendencija u društvu. Prisutno je političko i sindikalno organiziranje, a nisu bili rijetki i štrajkovi. Najkarakterističniji je štrajk "Granitovih" radnika u Bukovom podu, u kamenolomu Dušana Mihajlovića iz kolovoza 1934.,kada je 160 radnika zaustavilo s radom jer im vlasnik, od 1. srpnja, duguje iznos od preko 200,000 dinara. Vođa radnika bio je Jozo Tadić, predsjednik Jugoslovenskih nacionalnih sindikata sa sjedištem u Jablanici. Štrajk je trajao 15 dana i završen je posredovanjem načelnika iz Konjica, povoljno po radnike jer im je isplaćen dugovani iznos.
Neposredno po završetku rata Jablanica će u razdoblju najveće neimaštine ponovo postati simbolom nečega novog i velikog. Stara vizija još iz Austrougarskog doba da se u Neretvi krije jedan ogroman energentski potencijal dobila je svoju konkretizaciju izgradnjom prve hidroelektrane u novoj Jugoslaviji. To je tada bio najznačajniji objekt i najveći ispit nove vlasti. Branu i objekte Hidroelektrane gradila su tvrtke iz cijele države, tako da je Jablanica za dugo poslijeratno razdoblje bila veliko gradilište. Izgradnjom umjetnog hidroakumulacijskog bazena na području od ušća rijeke Rame pa do Konjica, potopljena su skoro jedina poljoprivredna i voćarska područja koja je Jablanica imala, što je u bitnome promijenilo prirodu i karakter ovoga kraja. Izgradnjom energetskih resursa, uz snažan ton koji je davala industrija granita razvoju čitavog kraja, Jablanica je uz razvoj metalne i tekstilne industrije te infrastrukturnih objekata i školstva, s velikom perspektivom grabila prema kraju 20. stoljeća.
Poznate osobe
Vahid Halilhodžić, bivši nogometaš i trener Hasan Salihamidžić, nogometaš Mirza Teletović, košarkaš Senad Lulić, nogometaš Hivzija Hasandedić, povjesničar Mario Kovačević, bivši nogometaš i trener
Spomenici i znamenitosti
thumb|250px|Katolička crkva u Jablanici Na popisu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Jablanici nalaze se sljedeći spomenici:
"Memorijalni kompleks Bitka za ranjenike na Neretvi" (povijesno područje), "Nekropola sa stećcima Dugo polje na Park prirode Blidinju" (povijesno područje), "Nekropola sa stećcima Ponor" (povijesno područje), "Nekropola sa stećcima Risovac" (povijesno područje), "Prahistorijski tumulusi, nekropole sa stećcima i muslimanski nadgrobnim spomenicima u naselju Sovići" (grobljanska cjelina).
Kultura Odmah nakon Prvog svjetskog rata, 1920. godine u Jablanici i Ostrošcu počela je s radom „Jugoslavenska muslimanska čitaonica“ koja je imala veliki značaj u opismenjavanju stanovništva i širenju kulturnih i obrazovnih navika stanovništva, a okupljala je ne samo muslimane. Na njezinu čelu u Jablanici bio je Jusuf Malović, mjesni imam. Tada je s radom otpočela i Narodna čitaonica koju je vodio Josip Fabić. Iako nema pouzdanih podataka kako je došlo do formiranja knjižnice, izvjesno je da su pokretači bili članovi i simpatizeri Muslimanskog dobrotvornog društva „Gajret“, koje je 1903. godine u Sarajevu otpočelo s radom.