Pleonazam (grč. , imati napretek, obilovati) nizanje je istoznačnih riječi u govoru. Njime se naziva postupak razvijanja i proširivanja iskaza tako da se postojećim riječima i izrazima dodaju istoznačnice ili bliskoznačnice."Pleonazam" na stranici proleksis.lzmk.hr, Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI., str. 112, Zagreb, 2007.
Načelno je moguće razlikovati neosviješteni i stilistički pleonazam:
Neosviješteni pleonazam jezična je greška. To je pojava nepotrebnog nizanja riječi u govoru, tako da on djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno. Na primjer: Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim., Mala ptičica, investicijska ulaganja...
Stilistički pleonazam ili pleonazam u užem smislu stvara osviješteni govoreći subjekt. Ekspresivan je, funkcionalno obilježava iskaz, kadšto ga i suptilno dopunjuje. Samo je stilistički pleonazam figura.
Primjeri
Pleonazam se relativno često može naći u Ujevićevu, Krležinu i Matoševu pjesništvu:
Tin Ujević, "Svakidašnja jadikovka" I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran i očajan.
Miroslav Krleža, "Ni med cvetjem ni pravice" Glavobolka, bogi cvet, glava zna od nje bolet.
Antun Gustav Matoš, "Srodnost" Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin dršće, strepi i zebe kao da je zima...
Poveznice Tautologija (retorika)
Izvori Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb 1974. str. 1028
Kategorija:Semantika Kategorija:Retorika Kategorija:Figure misli