Uzrok Peloponeskom ratu
Prema Tukididu, uzrok Peloponeskom ratu je taj što su Atenjani postali moćni i zadavali su strah Lakedemonjanima te ih natjerali u rat. Drugi uzrok ratu je neprijateljstvo između Atene i Korinta koje je započelo kad je grad Epidamno bio u nevolji jer su ga napadali barbari. Epidamno je poslao poziv za pomoć na otok Kerkiru koji im nije želio pomoći. Epidamno se na to obratio Korinćanima koji šalju pomoć uz uvjet da Korinćani budu vlasnici tog grada. Korinćani su istjerali barbare i zavladali gradom kao osnivači. Kerkiranima se to nije svidjelo i zaprijetili su Korinćanima da napuste Epidamno, pa su im Korinćani objavili rat. Kerkirani su pobijedili Korinćane u pomorskoj bici kod Leukimne, a Epidamno se preda Kerkiranima te Kerkirani zarobe Korinćane u gradu. Sljedećih godina Korinćani su gradili mornaricu i osposobljavali nove vojnike.
To vidjevši, Kerkirani pošalju poslanike u Atenu da bi je nagovorili na savez s njima. Korinćani to čuvši, pošalju njihovog poslanika da bi odgovorili Atenu od saveza s Kerkirom. Atena se je ipak odlučila na obrambeni savez s Kerkirom te im je poklonila deset lađa. U sljedećoj borbi Korinćani su primijetili atenske lađe kod Kerkirana i prekinuli su ugovore koje su imali s Atenom. Tu je nastalo neprijateljstvo Atenjana i Korinćana koje je postalo jače kod odmetnuća Potideje koje su zagovarali Korinćani.
Potideja se odmetnula Makedoniji, a to se nije svidjelo Ateni koja je uz pomoć Filipa (brat makedonskog kralja Perdike) osvojila Potideju i zarobila sve Peloponežane i Korinćane u njoj. Nakon toga Korinćani su sazvali saveznike u Lakedemon i optužili Atenjane da čine zlo Peloponezu. Korinćani i njihovi saveznici su željeli rat, a Atenjani su se branili. Spartanci su glasovali i odlučili se za rat unatoč tome što ih je lakedemonski kralj Arhidam upozorio da Peloponez sada ne može stupiti u rat jer nema novaca. Periklo (koji je prvi čovjek među Atenjanima u ono vrijeme) također zagovara rat.
Arhidamov rat (431.- 421.)
431. -Na početku rata saveznici Lakedemonjana bili su: svi Peloponežani unutar korintske prevlake osim Argivaca i Ahejaca, a izvan Peloponeza Megarani, Beoćani, Lokrani, Fočani, Ampračani, Leukađani, i Anaktorci. Brodove su davali Korinćani, Megarani, Sikionjani, Pelenjani, Elejani, Ampračani i Leukađani, konjanike Beoćani, Fočani i Lokrani, a pješake ostali gradovi. Peloponeska jaka strana bila je njihova kopnena vojska.
Saveznici Atenjana bili su: Hijani, Lezbljani, Platejani, Mesenjani u Naupaktu, većina Akarnanaca, Kerkirani, Zakinćani i druge države, koje su plaćale porez, ovih naroda: Karija na moru, Dorani u susjedstvu Karana, Jonija, Helespont, narod uz tračku obalu i otoci, koji su između Peloponeza i Krete prema sunčanom izlazu (svi Cikladski otoci) osim Melosa i Tere. Od tih su brodove davali Hijani, Lezbljani i Kerkirani, a ostali pješaštvo i novaca. Atenske jače strane su bile: mornarica, to što su Atenjani imali puno novaca i to što su Atenski saveznici okružili Peloponez.
Rat je započeo kad su Tebanci napali atensku Plateju i neuspješno je pokušali osvojiti. Rat se nastavlja i lakedemonski kralj Arhidam Zeuksidamov provaljuje u Atiku te uništava sva polja s kojih su Atenjani povukli seljake. Lakedemonjani se zaustavljaju kod Aharne. Atenjani stalno šalju konjanike, ali ih Lakedemonjani pobjeđuju. Nakon nekog vremena Peloponežani se povlače. Atenjani su potajno poslali sto lađa dok su Peloponežani bili u Atici. Atenjani su pokušali osvojiti Metonu, ali im to nije uspjelo, napadali su i Fiju koju su i osvojili. Atenjani su se iskrcali na Eubeju i zauzeli grad Tronij, te su osvojili Eginu i natjerali sve stanovnike u peloponeski grad Tireju. Atenjani su sklopili saveze sa tračkim kraljem Sitalkom Terovim i s makedonskim kraljem Perdikom Aleksandrovim. Zauzeli su i neka mjesta koja su pripadala Peloponezu: gradove Solij, Astak, otok Kefaloniju, a napali su Megaridu. Po zimi su Atenjani pokapali poginule u ratu.
430.-Na početku godine, Atenu je zadesila kuga, i mnogi su pomrli od te strašne zarazne bolesti. Kuga je sve poremetila u gradu. Za vrijeme kuge, Peloponežani su pustošili Atiku. Pustošili su dio koji gleda prema Peloponezu, a zatim dio koji gleda prema Eubeji i njihove rudnike srebra. Kad su čuli za bolest, Peloponežani su pobjegli iz Atike.
Atenjani su za to vrijeme udarali na Halikađane i zaposjedali Potideju na sve moguće načine, ali su se povukli zbog zaraze. Atenjani su se naljutili na Perikla što ne šalje vojsku na Peloponežane u Atici. Periklo je svojim govorom pokušavao ublažiti gnjev Atenjana koji su ga kaznili novčanom kaznom. Tukidid u svom djelu navodi da je Periklo bio dobar vojskovođa, ali da ga Atenjani nisu shvaćali niti slušali. Istog su ljeta Peloponežani udarili na Zakintos. Opustošili su čitav otok, ali kad su vidjeli da se grad neće predati, napustili su ga. Peloponeski poslanici su istog ljeta otišli k Sitalku Terejevu u Trakiju. Tamo su susreli neke Atenjane koji su ih poslali u Atenu gdje su ih Atenjani pogubili. Ampračani su zaratili s Amfiloškim Argom jer su ih Argivci potjerali iz grada. Ampračani su opustošili zemlju oko Arga, ali nisu osvojili sam grad, već su se povukli. Atenjani su sa svojom mornaricom stražarili kod Naupakta i tek nakon dosta vremena zauzeli Potideju.
429.- Periklo umire doživjevši dvije godine i šest mjeseci rata. Peloponežani su počeli opsjedati Plateju. Oko nje su sagradili visoke zidove jer je nisu uspijevali osvojiti. Atenjani su zaratili protiv Halkiđana i Botijejana. Halkiđani su uspjeli izdržati napade Atenjana, te su ih otjerali iz svoje zemlje u Potideju. Istog ljeta, Haonci su sa svojim saveznicima zaratili na grad Strat. Budući da su Haonci mislili da će lako osvojiti grad, zaratili su na njega s pretjeranim optimizmom. Straćani su se bojali i pripremili se za rat i pobijedili u bitci za svoj grad, te su podigli pobjedni znak.
Istog su se ljeta dogodile dvije pomorske bitke kod Naupakta u kojima su sudjelovali Atenjani (pod vodstvom Formiona) i Peloponežani. U prvoj bitci Peloponežani nisu bili spremni za pomorsku bitku, te su izgubili. U drugoj su bitci Peloponežani tražili saveznike i uvježbavali su se za tu bitku. Oni su krenuli u bitku jako ohrabreni i na početku su pobjeđivali Atenjane. Onda su se opustili i počeli su gubiti. Bitka je završena neodlučeno jer su i Atenjani i Peloponežani podigli pobjedni znak. Peloponežani su željeli osvojiti atensku luku Pirej. Pustošeći Salaminu, vidjeli su da je stigla pomoć na Pirej i nisu ga željeli napadati. Na početku zime, Sitalko je napao Makedoniju. Opustošio je dio Makedonije, pa ju je napustio. Iste zime je Formion zaratio na Akarnaniju. Istjerao je ljude iz Strata i Koronte, i napustio je zemlju.
428.- Te se godine dogodila treća provala Peloponežana u Atiku. Atenjani su ih uspješno sprječavali da napuste svoj tabor i naškode gradskoj okolici. Iste su se godine svi Lezbljani (pod vodstvom grada Mitilene) osim Metimne odmetnuli od Atenjana. Atenska mornarica je brzo došla kod Mitilene i počela ju je opsjedati. U isto su vrijeme Atenjani pod vodstvom Azopija Formionova počeli pustošiti obale Lakonije. Opustošili su zemlju kraj gradova Enijade i Aheloja. Kad se ti gradovi nisu htjeli predati, otpustio je pješaštvo i zaplovio je prema Leukadi, ali tamo su ih uništili tamošnji stanovnici. Za vrijeme Olimpijade, Mitilenjani su sklopili savez sa Peloponežanima. U to vrijeme, Atenjani su ubirali poreze od Mijunta do Sandijskoga brežuljka gdje su ih zaustavili Karani i Anejani.
Te je zime, za vrijeme nevremena, 220 Platejana pobjeglo preko visokih zidova i umaklo Peloponežanima.
427.-Te su godine rata Mitilenjani neuspješno zaratili protiv Metimne. Nakon toga su pod pritiskom predali svoj grad Atenjanima jer su vidjeli da im Peloponežani ne pomažu protiv atenske opsade. Tada su Atenjani odlučivali što će s građanima Mitilene. Kleon Kleenetov je mislio da ih sve treba ubiti, dok se Diodot Eukratov protivio tomu. Atenjani su odlučili da će ubiti sve one koji su sudjelovali u odmetnuću Mitilene ( bilo ih je preko tisuću), a ostale će pustiti na miru.
Istoga su ljeta Atenjani zauzeli otok Minoju kraj Megare. Tog istog ljeta su Platejani predali grad Lakedemonjanima koji su srušili čitav grad, ubili dvije stotine Platejana, dvadeset i pet Atenjana, a žene su prodali u roblje. Lakedemonjani su platejsku zemlju iznajmili Tebancima na dvadeset godina. Na Kerkiri je nastala buna, jer je dio stanovništva htio savez s Lakedemonjanima. Buna se smirila i odlučeno je da će se Kerkirani držati saveza s Atenjanima. Na to su došli Lakedemonjani i počeli su pustošiti zemlju na Kerkiri. Lakedemonjani su se brzo povukli. Na kraju ljeta, Atenjani su poslali svoju vojsku na Siciliju. Oni su na Siciliji zajedno s leotonskim saveznicima ratovali protiv sirakuških saveznika. Na početku zime, ponovo je izbila kuga u Ateni. Atenjani su na Siciliji pustošili ove otoke: Eolove, Didimu, Strongilu i Hijeru, ali su ih napustili, jer se otoci nisu htjeli predati.
426.- Te su se godine zbivali česti potresi na Atici i zbog toga su Peloponežani odustali od provale u Atiku pod vodstvom kralja Agida Arhidamova. Iste su godine Peloponežani osnovali naseobinu Herakleju. Herakleja nikad nije bila opasnost Ateni, jer je bila pod pritiskom sa svih strana. Istoga su ljeta Atenjani udarili na Leukadu i pustošili zemlju oko Leukade, a pošto se Leukađani nisu htjeli predati, otišli su iz njihove zemlje prema Etoliji na nagovor Mesenjana. U Etoliji, Atenjani pod vodstvom Demostena, zauzmu ove gradove: Potidaniju, Krokilej i Tihij. Iznenada, Etoljani navale na Atenjane i natjeraju ih u bijeg. U tom bijegu poginuli su mnogi Atenjani. U isto vrijeme su Atenjani na Siciliji zaratili na Lokridu i osvojili ju.
Istoga ljeta, Etolci su nagovorili Peloponežane da zajedno zauzmu Naupakt. Kad su stigli u Naupaktiju, počeli su pustošiti zemlju. U to vrijeme je Demosten bio u Naupaktu i, vidjevši da se Etolci spremaju osvojiti grad, pošalje poziv za pomoć u Akarnaniju. Kad su Akarnanci stigli u Naupakt, Etolci više nisu htjeli napasti zbog vojske u gradu.
Sljedeće su zime Atenjani na Siciliji napali gradić Inesu. Gradić nisu uspjeli osvojiti i povukli su se. Iste zime očiste Atenjani Del, a Ampračani uz pomoć Peloponežana zaratili na amfiloški Arg. Demosten je vodio Amfilošane. Amfilošani su uspjeli pobijediti Ampračane koji su pobjegli od Arga. Idući dan su stigli Ampračani upomoć drugim Ampračanima, neznajući da su oni izgubili bitku protiv Arga. Amfilošani ih ubiju na spavanju. Akarnanci su sklopili stogodišnji savez s Ampračanima u kojem stoji da ne smije biti rata između njih i da si trebaju međusobno pomagati. Atenjani na Siciliji su zaratili na lokransku tvrđavu koju nisu uspjeli osvojiti. Te se zime dogodila erupcija vulkana Etne.
425.- Mesena na Siciliji se te godine odmetnula od Atene i pridružila se Sirakužanima. U isto su vrijeme Peloponežani četvrti put provalili u Atiku. Atenjani su poslali četrdeset brodova na Siciliju. U isto vrijeme, Demosten zauzme grad Pil na južnom dijelu Peloponeza. Čim su Peloponežani u Atici to čuli, brzo su se vraćali kući. Peloponežani su pokušali zauzeti Pil pomorskom bitkom, ali im to nije uspjelo. Atenjani su ih potjerali na otočić Sfakretiju pokraj Pila. Tamo su se Peloponežani sakrili u šumi. Sparta je, zbog događaja koji su se zbili u Pilu, ponudila mir Ateni, ali su ga Atenjani odbili.
U to vrijeme, na Siciliji su se vodile pomorske bitke. Sirakužani su neuspješno pokušali pobijediti Atenjane kod Regija. U to vrijeme su Sirakužani osvojili Kamarinu, a Mesenjani pustošili zemlju kraj Naksa. Nakšani su se ohrabrili i krenuli su u bitku protiv Mesenjana. Nakšani su otjerali Mesenjane i mnoge ih pobili.