Opće karakteristike Neka svoja sintaktička svojstva novogrčki dijeli s još nekim balkanskim jezicima, koji zajedno s njime tvore balkansku jezičnu zajednicu: nepostojanje infinitiva stapanje dativa i genitiva. U novogrčkom indirektni se objekt izražava dijelom kroz genitiv, a dijelom prijedlog σε + akuzativ za tvorbu futura koristi se konstrukcija potekla od glagola htjeti (θέλω να > θα) tendencija da se izrečeni direktni objekt redundantno stavi i ispred predikata, u vidu odgovarajuće nenaglašene lične zamjenice (npr. το είδα το αυτοκίνητο) za razliku od drugih jezika balkanske jezične zajednice, u novogrčkom, kao i u starogrčkom, član dolazi ispred imenice.
Novogrčki jezik ima brojne kategorije deklinacija i konjugacija, premda se njihova raznolikost smanjila u odnosu na starogrčki. Imenske su riječi izgubile dativ. Glagoli su izgubili infinitiv, a također su prisutnije analitičke konstrukcije, na štetu sintetičkih, karakterističnih za starogrčki.
Alfabet
Novogrčki alfabet ima 25 slova:
Slovo Ime (gr. i hr.) Izgovor Α α άλφα, alfa /a/ Β β βήτα, beta /v/ Γ γ γάμμα, gama /γ/ Δ δ δέλτα, delta /δ/ Ε ε έψιλον, epsilon /e/ Ζ ζ ζήτα, zeta /z/ Η η ήτα, eta /i/ Θ θ θήτα, theta /θ/ Ι ι γιώτα, jota /i/ Κ κ κάπα, kapa /k/ Λ λ λάμδα, lambda /l/ Μ μ μι, mi /m/ Ν ν νι, ni /n/ Ξ ξ ξι, ksi /ks/ Ο ο όμικρον, omikron /o/ Π π πι, pi /p/ Ρ ρ ρω, ro /r/ Σ σ, ς σίγμα, sigma /s/ Τ τ ταυ, tau /t/ Υ υ ύψιλον, ipsilon /i/ Φ φ φι, fi /f/ Χ χ χι, hi /h/ Ψ ψ ψι, psi /ps/ Ω ω ωμέγα, omega /o/
Napomena: ς je varijanta koja se, umjesto σ, koristi na kraju riječi.
Grafički akcenti, dijakritici, interpunkcija
Akut se stavlja na naglašeni samoglasnik unutar svake dvosložne ili višesložne riječi. Ako riječ počinje velikim slovom, stavlja se ispred početnog slova: Ώμηρος. Ako je čitava riječ pisana tiskanim slovima, grafički se akcent ne bilježi. Ako se naglašeni samoglasnik bilježi s dva slova, akut se stavlja iznad drugog slova: τοίχος /'tihos/. U kombinacijama –αυ- i –ευ- također se stavlja iznad drugog slova: παύω /'pavo/. Ako riječ ima dva naglaska zbog enklize, grafički se akcent piše na oba mjesta: ο εξάδελφός μου.
Grafički se akcent bilježi na sljedećim jednosložnim riječima: ή (veznik) – za razliku od η (član) Η αδελφή σου είναι ψηλή ή κοντή;
πού (prilog) – za razliku od που (veznik). Από πού είσαι; Ήταν την ημέρα που σε είδα.
πώς (prilog) – za razliku od πως (veznik) Δεν ξέρω πώς ήρθε. Είπε πως θα πήγαινε. također se bilježi u onim jednosložnim riječima kojima otpadne završni samoglasnik. Φέρ' το.
Dijereza označava zaseban izgovor dvaju susjednih samoglasnika, koji se inače izgovaraju kao jedan glas: γκέϊσα.
Apostrof označava gubitak samoglasnika na početku ili na kraju riječi. Θ' ανέβω, θα 'ρθω.
Interpunkcijski znakovi i njihova upotreba slični su hrvatskom. Važne su razlike:
znak pitanja nije upitnik (?) nego semikolon (;)
stanku značajniju od zareza, no manju od točke označava gornja točka (˙) Izgovor
Samoglasnici
αι se izgovara kao /e/: γυναίκα /ji'neka/ ει se izgovara kao /i/: γείτονας /'jitonas/ οι se izgovara kao /i/: άνοιξη /’aniksi/ ου se izgovara kao /u/: μάγουλο /’maγulo/ υι se izgovara kao /i/: υιοθετώ /ioθe'to/
αυ se izgovara /af/ na kraju riječi i ispred bezvučnih suglasnika: αυτός /af'tos/ Ispred zvučnih suglasnika i ispred samoglasnika izgovara se /av/: αύριο /’avrio/ Analogno se ponaša i ευ: ελευθερία /elefθe'ria/; Ευρώπη /ev'ropi/
Suglasnici
Glas /b/ u pismu se bilježi μπ: μπαίνω /'beno/ Glas /d/ u pismu se bilježi ντ: ντύνω /’dino/ Glas /c/ u pismu se bilježi τσ: τσέπη /’cepi/
/γ/ označava izgovor glasa koji je zvučni parnjak glasa [h] /δ/ označava izgovor glasa kakav je engleski 'th' u this /θ/ označava izgovor glasa kakav je engleski 'th' u thin
Suglasnik γ se ispred /e/ i /i/ izgovara /j/: γιατρός /ja’tros/ Suglasnik σ (ς) izgovara se /s/; ako iza njega slijedi suglasnik μ, β ili γ, izgovara se zvučno (/z/): δρόμος /’δromos/, στόμα /'stoma/; σβήνω /'zvino/, πείσμα /'pizma/
Suglasnička skupina γγ izgovara se /ŋg/: φεγγάρι /feŋ'gari/ Suglasnička skupina γκ izgovara se također /ŋg/: ανάγκη /a’naŋgi/ Suglasnička skupina γχ izgovara se /ŋh/: άγχος /'aŋhos/ Suglasnička skupina τζ izgovara se /dz/ (zvučni parnjak glasu /c/): τζατζίκι /dza’dziki/
Imenske riječi Imenske su riječi one koje imaju deklinaciju (imenice, pridjevi, članovi, zamjenice). Gramatički rod imenica, kao u mnogim drugim indoeuropskim jezicima, većinom je arbitraran, i ne poklapa se nužno s prirodnim rodom. Novogrčki jezik ima: dva gramatička broja (jedninu i množinu) tri gramatička roda (muški, ženski i srednji) četiri padeža (nominativ, genitiv, akuzativ i vokativ). Član Član je promjenjiva vrsta riječi koja prati rod, broj i padež imenice uz koju stoji.
Novogrčki jezik ima određeni i neodređeni član. Određeni član ima oba broja, a neodređeni samo jedninu. Određeni član Deklinacija Jednina Množina Muški rod Ženski rod Srednji rod Muški rod Ženski rod Srednji rod Nominativ ο η το οι οι τα Genitiv του της του των των των Akuzativ τον τη(ν) το τους τις τα Vokativ - - - - - -
Napomena. Ženski oblik određenog člana u akuzativu jednine obavezno ima oblik την ako riječ koja neposredno slijedi počinje samoglasnikom, ili nekim od sljedećih suglasnika: κ, π, γκ, μπ, ντ, ξ i ψ: την άνοιξη.
Neodređeni član Neodređeni član oblikom je sličan oblicima broja jedan (ένας, μία, ένα).
Jednina Muški rod Ženski rod Srednji rod Nominativ ένας μια ένα Genitiv ενός μιας ενός Akuzativ ένα(ν) μια(ν) ένα Vokativ - - -
Napomena. Oblici έναν i μιαν su fakultativni: mogući su ako sljedeća riječ počinje samoglasnikom, ili nekim od sljedećih suglasnika: κ, π, τ, ξ i ψ: σ'έναν κύριο. Imenice Imenice muškog roda U tablici su prikazane paradigme triju najčešćih klasa imenica. Povijesno gledano, klasa na -ος odgovara starogrčkoj ο-deklinaciji.
1. klasa: -ος/-οιφίλος 2. klasa: -ας/-εςάνδρας 3. klasa: -ης/-εςχάρτης Sg.NGAVοτουτο(ν) φίλοςφίλουφίλοφίλεάνδραςάνδραάνδραάνδραχάρτηςχάρτηχάρτηχάρτη Pl. NGAVοιτωντους φίλοιφίλωνφίλουςφίλοιάνδρεςανδρώνάνδρεςάνδρεςχάρτεςχαρτώνχάρτεςχάρτες
Druga i treća klasa imaju i potklase tzv. nejednakosložnih imenica, kod kojih se množina tvori produživanjem osnove, dodatkom -αδ- odnosno -ηδ-. Primjeri: παππάς, παππάδες; μανάβης, μανάβηδες. Imenice ženskog roda Prva i druga klasa iz donje tablice (s nekim neprikazanim potklasama) daleko su najčešće. Obje povijesno pripadaju starogrčkoj α-deklinaciji. Treća klasa odgovara starogrčkim imenicama na -ις. Njihova je jednina analogna onima iz druge grupe, dok je množina zadržala staru paradigmu. Četvrta klasa odgovara starogrčkoj o-deklinaciji imenica ženskog roda, i danas je rijetka. 1. klasa: -α/-εςώρα 2. klasa: -η/-εςεποχή 3. klasa: -η/-ειςπόλη 4. klasa: -ος/-οιμέθοδοςSg.NGAVητηςτη(ν) ώραώραςώραώραεποχήεποχήςεποχήεποχήπόληπόληςπόληπόλημέθοδοςμεθόδουμέθοδομέθοδοςPl.NGAVοιτωντις ώρεςωρώνώρεςώρεςεποχέςεποχώνεποχέςεποχέςπόλειςπόλεωνπόλειςπόλειςμέθοδοιμεθόδωνμεθόδουςμέθοδοι
Imenice srednjeg roda Sve imenice srednjeg roda imaju jednake oblike u nominativu, akuzativu i vokativu. Prva i druga klasa iz donje tablice su daleko najučestalije.
1. klasa: -ο/-αβιβλίο 2. klasa: -ι/-ιαπαιδί 3. klasa: -μα/-ματαπρόβλημα 4. klasa: -ος/-ηλάθοςSg.N/A/VGτοτουβιβλίοβιβλίουπαιδίπαιδιούπρόβλημαπροβλήματοςλάθοςλάθουςPl.N/A/VGτατωνβιβλίαβιβλίωνπαιδιάπαιδιώνπροβλήματαπροβλημάτωνλάθηλαθών
Pridjevi Velika većina pridjeva u nominativu jednine završava na: -ος u muškom rodu. Deklinacija im je jednaka kao za imenice muškog roda 1. klase, v. gore -ο u srednjem rodu, jednako kao imenice srednjeg roda 1. klase, v. gore -η, -α, ili -ια u ženskom rodu, poput imenica ženskog roda 1. odn. 2. klase, v. gore osim ovih, postoje i manje zastupljene potklase pridjeva.
Pridjevi se slažu s imenicom uz koju stoje u rodu, broju i padežu, što ne znači da će se njihovi nastavci i u konkretnim slučajevima nužno biti identični - svaka vrsta riječi slijedi svoju paradigmu: η καλή μέθοδος, τα νέα λάθη.
Donja tablica pokazuje oblike za pridjeve νέος, -α, -ο, καλός, -η, -ο i γλυκός, -ιά, -ό.
MFN 1. klasa 2. klasa 3. klasa Sg.NGAVνέοςνέουνέονέενέανέαςνέανέακαλήκαλήςκαλήκαλήγλυκιάγλυκιάςγλυκιάγλυκιάνέονέουνέονέο Pl.NGAVνέοινέωννέουςνέοινέεςνέωννέεςνέεςκαλέςκαλώνκαλέςκαλέςγλυκέςγλυκώνγλυκέςγλυκέςνέανέωννέανέα analogno:καλός, γλυκός analogno:καλό, γλυκό
Manje zastupljene klase pridjeva su sljedeće:
pridjevi (obično označavaju ljudske osobine) na -ης, -α, -ικο: τεμπέλης, τεμπέλα, τεμπέλικο m.r. slijedi paradigmu imenica m.r. 3. klase (-ης/-ηδες) ž.r. slijedi paradigmu imenica ž.r. 1. klase (-α) s.r. slijedi paradigmu imenica s.r. na -ο
pridjevi (iz učene tradicije) na -ης, -ης, -ες: ακριβής, -ής, -ές u pravilu nemaju vokativ m.r. i ž.r. imaju iste oblike u jednini i množini:
M / FNSg.NGAσυνεπήςσυνεπούςσυνεπήσυνεπέςσυνεπούςσυνεπέςPl.NGAσυνεπείςσυνεπώνσυνεπείςσυνεπήσυνεπώνσυνεπή
malena klasa pridjeva na -ύς, -ιά, -ύ βαρύς, -ιά, -ύ naglasak je uvijek na prvom slogu odostraga u m.r. i s.r. jednine imaju υ, drugdje ι: MFNSg.NGAVβαρύςβαριού / βαρύβαρύβαρύβαριάβαριάςβαριάβαριάβαρύβαριού / βαρύβαρύβαρύ Pl.NGAVβαριοίβαριώνβαριούςβαριοίβαριέςβαριώνβαριέςβαριέςβαριάβαριώνβαριάβαριά
klasa pridjeva na -ής, -ιά, -ί ουρανής, -ιά, -ί, χρυσαφής, -ιά, -ί većinom su to pridjevi koji označavaju boju ili tvar u deklinaciji su slični pridjevima na -ύς, -ιά -ύ, jedina je razlika u pisanju nastavaka: u jednini, m.r. ima -ή- (umjesto -ύ-), a s.r. -ί (umjesto -ύ) ... Lične zamjenice Novogrčki jezik poznaje naglašene i nenaglašene oblike ličnih zamjenica. Lične zamjenice promjenjive su u licu, broju, padežu i rodu.
Upotreba lične zamjenice u funkciji subjekta (u nominativu) nije obavezna, jer glagol uvijek nedvosmisleno ukazuje na lice i broj subjekta. Ipak, može se koristiti radi naglašavanja.
Zamjenice u nominativu imaju samo naglašeni oblik.
Nenaglašene zamjenice u genitivu koriste se: kao indirektni objekt, što odgovara hrvatskom dativu: του μίλησα u posvojnom značenju, iza imenice (posvojni genitiv): οι φίλοι του iza brojeva: οι δύο μας iza nekih zamjenica: όλοι σας iza nekih priloga: δίπλα μας Naglašene zamjenice u genitivu rjeđe su i koriste se samo radi posebnog naglašavanja ili isticanja.
Zamjenice u akuzativu imaju funkciju direktnog objekta; posjeduju nenaglašene i naglašene oblike. Nenaglašeni oblik obavezno neposredno prethodi glagolu, osim u imperativu i gerundu. Nenaglašene zamjenice u trećem licu jednine i množine oblikom su jednake oblicima određenog člana.
Združene zamjenice su dvije nenaglašene korištene neposredno jedna uz drugu. Indirektna pritom dolazi ispred direktne, osim u imperativu i gerundu, gdje je redoslijed fleksibilan: σου το είπα, ali πες του το i πες το του.
Nenaglašene lične zamjenice Sg. Pl. 1. lice 2. lice 3. lice 1. lice 2. lice 3. lice G μου σου του / της / του μας σας τους (sva 3 roda) A με σε τον / τη(ν) / το μας σας τους / τις / τα
Naglašene lične zamjenice Sg. Pl. 1. lice 2. lice 1. lice 2. lice N εγώ εσύ εμείς εσείς G / A εμένα εσένα εμάς εσάς
U trećem licu naglašena lična zamjenica glasi αυτός, -ή, -ό (u množini αυτοί, -ές, -ά). Ti se oblici dekliniraju kao imenice 1. klase muškog i srednjeg roda, odnosno kao imenice druge klase ženskog roda.
Prijedlozi Glavni prijedlozi u novogrčkom su: από (od, iz) για (o, za; ponekad se na hrv. prevodi imenicom u dativu bez prijedloga; također uvodi namjernu rečenicu) μέχρι (do) σαν (kao) σε (u, na, za) χωρίς (bez) … Prijedlozi u novogrčkom u većini slučajeva zahtijevaju imenicu u akuzativu. Genitiv zahtijevaju: εναντίον (protiv) εξαιτίας (zbog) μεταξύ (među)
Prijedlog σε stapa se s određenim članom koji slijedi: σε + τον > στον; σε + τη(ν) > στη(ν); σε + το > στο
Osim takvih jednostavnih prijedloga, novogrčki poznaje i združene prijedloge, npr.: αντί για (umjesto) εκτός από (osim) μετά από (nakon) πριν από (prije) δίπλα σε (pored) πίσω από (iza) … Veznici