mini|desno|180px|Karikatura "Karneval" prikazuje oštar kontrast predratnog i ratnog života u Zagrebu, Ilustrovani list, 1915.
180px|minijatura|desno|Domoljubna humanitarna značka, 1914.
Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, dio povijesti Hrvatske obuhvaćen razdobljem Prvog svjetskog rata (1914. – 1918.). Područje današnje Hrvatske je izbijanje Prvog svjetskog rata 1914. dočekalo kao dio Austro-Ugarske, upravno podijeljeno između austrijske i ugarske polovice države; Međimurje i Baranja bili su dio Kraljevine Ugarske, Kraljevina Hrvatska i Slavonija bila je zaseban dio ugarskog dijela monarhije, Dalmacija i Istra bile su u austrijskom dijelu, dok je Rijeka bila izravno podređena Kraljevini Ugarskoj.
Pitanje hrvatskog ujedinjenja bilo je temeljni problem koji se u Dvojnoj Monarhiji nije rješavao. Mnogi politički problemi zajedno s Balkanskim ratovima doveli su do stanja nemira, štrajkova i atentata uoči rata. Hrvatska politika svodila se na rješenje u sklopu Austro-Ugarske ili ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu južnoslavensku državu. Tijekom rata nastupile su posebne okolnosti u kojima je političko djelovanje bilo izrazito ograničeno te je dosta vlasti završilo u rukama vojnih krugova, a južnoslavenske su simpatije izjednačene s veleizdajom.
Hrvati su se uglavnom borili na srbijanskom bojištu te u Galiciji (protiv Rusije) i na Soči (protiv Italije), iako je manji broj Hrvata sudjelovao u borbama i na drugim bojištima. Dio Hrvata sudjelovao je i na strani Antante: hrvatski dragovoljci iz prekomorskih zemalja (ponajprije iz SAD-a) te vojni zarobljenici ili bjegunci iz austrougarske vojske.Opća i nacionalna enciklopedija – Hrvati Hrvatska je u ratu pretrpjela ogromne ljudske i gospodarske gubitke, koje je još više povećala španjolska gripa krajem rata. Iako su predstavljali manje od 10 % stanovništva Austrougarske monarhije, u cjelokupnoj su vojsci 13-14 % vojnika činili Hrvati. Ukupni hrvatski vojni gubitci u ratu najvjerojatnije su iznosili oko 190.000 ljudi, dok se navode i podatci od 137.000 vojnih i 109.000 civilnih žrtava., Filip Đukić, Marko Pavelić, Silvijo Šaur: Hrvatska u Prvom svjetskom ratu – Bojišta, stradanja, društvo
U okolnostima urušavanja Dvojne Monarhije te bezvlašća i nesigurnosti na samom kraju rata, Hrvatski sabor proglasio je 29. listopada 1918. odcjepljenje i pristupanje Državi SHS, koja se uskoro ujedinila sa Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Takav razvoj događaja doveo je do zapostavljanja rata u historiografiji i kolektivnoj svijesti u Hrvatskoj sve donedavno.
Stanje u Hrvatskoj 311x311px|minijatura|desno|Hrvatska i Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Austrijsko primorje i Kranjska 1914.
Izbijanje rata mini|lijevo|180px|Obznana mobilizacije u Hrvatskoj 1914. Odmah po dolasku vijesti o atentatu u Sarajevu u Hrvatskoj je zavladao veliki nemir i napetost. U kratkom roku u Zagrebu je prodano 50.000 primjeraka novina, a kolportere je morala štititi policija.Agičić, str. 303. Već 28. lipnja navečer održane su komemorativne povorke i skupovi sa slikama ubijenog prijestolonasljednika i hrvatskim zastavama s crnim florom. Frankovci su bili teško pogođeni smrću Franje Ferdinanda jer je iskazivao simpatije prema hrvatskim interesima, o čemu su tada pisali i svjetski mediji.Serbs and Hapsburgs, The Economist, London, pretisak članka iz lipnja 1914. No, neki povjesničari danas tvrde da je bilo neopravdano očekivati da će Franjo Ferdinand, kad stupi na vlast, uvesti trijalističko uređenje Monarhije s jednom hrvatskom jedinicom koja bi obuhvaćala Sloveniju, Hrvatsku, BiH i Vojvodinu. Frankovci su iskoristili pojedine provokacije te ozračje i ogorčenost naroda te poveli protusrpske demonstracije. Nakon što je bačen kamen na povorku sa slikom Franje Ferdinanda, demolirane su radnje u vlasništvu Srba u Zagrebu te kavane i okupljališta projugoslavenskih političara.Agičić, str. 305.Karaula, str. 274. Napadnuti su i saborski zastupnici Hrvatsko-srpske koalicije (HSK).Karaula, str. 268.-269. S druge strane, socijaldemokratska stranka je održala skup na kojem je osuđeno protusrpsko raspoloženje.Agičić, str. 306. Istodobno s velikim protusrpskim neredima u Beču, Budimpešti i teškim izgredima u BiH, u kojima je bilo mrtvih i ranjenih, i u drugim hrvatskim gradovima je došlo do sukoba s jugoslavenski orijentiranim građanima i udrugama, a pogotovo prema srpskim društvima i klubovima, kao u Dubrovniku, gdje je nastradalo srpsko društvo "Dušan silni".Demonstracije u Dubrovniku, Ilustrovani list, br. 29, God. I, 18. srpnja 1914, Zagreb Veliki neredi zabilježeni su i u Zadru, Konavlima, gdje su paljene srpske zastave, i Metkoviću. U Đakovu i Slavonskom Brodu nemiri su poprimili razmjere u kojima je zatražena intervencija vojske. U Petrinji je uveden policijski sat, a redarstvo je imalo pune ruke posla i u Bjelovaru i Virovitici. U Vukovaru i Zemunu redarstvo je uspjelo spriječiti veće sukobe. Većina Srba u Hrvatskoj je s odobravanjem dočekala vijest o ubojstvu Franje Ferdinanda i supruge, a ponegdje su zabilježene i teže provokacije, poput isticanja slika kralja Petra, veselja, vrijeđanja i slavlja.Agičić, str. 309.-310.Karaula, str. 276.-278. U Zadru je uhićeno 14 Srba zbog slavljenja atentata.Karaula, str. 277. Neki projugoslavenski političari, poput Ante Trumbića i Frana Supila, odlučili su emigrirati kako ne bi bili izloženi progonu, dok je Ivan Meštrović već bio u inozemstvu.Krležijana – Ante Trumbić Krležijana – Ivan Meštrović
Izvanredna sjednica Hrvatskog sabora na kojoj je trebala biti pročitana izjava o vjernosti Monarhiji i izjava sućuti prekinuta je opstrukcijom frankovaca te optužbama i predbacivanjima vladajućoj Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Dr. Ivo Frank navodno je prijetio revolverom srpskim zastupnicima.Agičić, str. 313. 26. srpnja objavljena je djelomična mobilizacija, a sutradan je ban Škrlec donio posebne uredbe te stavio izvan snage Mažuranićev zakon o slobodi okupljanja iz 1875. Nakon objave rata 28. srpnja dogodile su se nove manifestacije podrške ratu. Dolazak unovačenih vojnika u zagrebačke vojarne dočekan je povicima "živjela hrvatska vojska", na što su novaci odgovarali "živila Hrvatska, živio hrvatski kralj". mini|desno|200px|Karikatura povodom uvođenja aprovizacije, određivanja količina hrane po glavi, Ilustrovani list, 1915. Kako je posljednji sukob u koji je Hrvatska bila uključena bio 1878., a Hrvatska, Austro-Ugarska i čitava Europa uživale u skoro pedesetogodišnjem miru i relativnoj stabilnosti, uskoro je ratno stanje ipak dočekano u Hrvatskoj s teškim šokom i nevjericom.Kovačić, Krešimir; 1963., Clochemerle u Zagrebu – humoristični zapisi iz vremena prošlih Cijene hrane odmah su naglo skočile pa su ih vlasti zamrznule, a raspuštena su sva društva osim vatrogasnih i dobrotvornih. Ubrzo su uhićeni i internirani pojedini projugoslavenski političari i aktivisti, poput Iva Vojnovića, Ive Andrića, Grge Angjelinovića ili Oskara Tartaglie. Većina ih je oslobođena tijekom 1915., a najkasnije 1917., jer je car i kralj Karlo I. pod snažnim pritiskom međunarodne javnosti, a i zbog priprema za sklapanje separatnog mira s Antantom, donio 1917. odluku o amnestiji političkih zatvorenika.
Hrvatski teritorij, osim Istočnog Srijema i nekih dalmatinskih otoka (Palagruža, Lastovo), nije bio zahvaćen ratnim operacijama. No, 60.000 stanovnika Pule i okolice se zbog blizine ratnog djelovanja i sigurnosti ratne luke 1915. prisilno izmješta u izbjegličke logore u Austriji, Češkoj i Sloveniji, gdje su mnogi umrli od bolesti i gladi, dok je u Istri uspostavljena vojna uprava. U Hrvatskoj i Slavoniji pak vladala je teška politička situacija; tijekom sve četiri godine rata prijetila je opasnost od zavođenja diktature Vojnog komesarijata za Hrvatsku, koji je konstantno pokušavao oduzeti vlast Hrvatskom Saboru. U tome su pravcu radili frankovci, koji su se nadali da bi mogli postati poluga vlasti vojnog povjerenika.Karaula, str. 270.
Kako je na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine mobilizirano gotovo milijun ljudi, ekonomska situacija je bila vrlo loša. Ponešto je pomogao angažman ruskih i srpskih ratnih zarobljenika, koji su dodijeljivani poljoprivrednim posjedima i tvornicama kao ispomoć. Vladala je nestašica svega, o čemu svjedoči činjenica da je bakreni krov dubrovačke katedrale skinut kako bi se pretopio u strjeljivo, a ista sudbina zadesila je i bakreni krov tadašnje Sveučilišne knjižnice u Zagrebu, danas zgrade Hrvatskog državnog arhiva. I mnoge druge crkve u Hrvatskoj ostale su bez zvona ili krovova.Župa Svete Jelene Križarice, Kastav, Crtice iz kronike župe Crkva Sv. Antuna Padovanskog, Rakovica Drniš.hr, Crkva Sv. Ante Padovanskog, Drniš Ista sudbina zadesila je i prvu hidroelektranu na Krki kod Šibenika. Kruh se dobivao samo na cedulje, a tekstilne robe, čak i one od kopriva, je potpuno nestalo. Povrća je bilo toliko malo da se za njega nisu izdavali bonovi, nego se od zgode do zgode dijelio krumpir i grah na trgovima, u Zagrebu na Jelačićevom i Pejačevićevom trgu. Žene i djeca znali bi čitavu noć probdjeti, čekajući svojih četvrt kilograma krumpira ili graha po osobi.
Dobrotvorne akcije mini|Dobrotvorni prstenovi mini|Hrvatski domobrani u društvu medicinskih sestara. Također se provodila dobrotvorna akcija pod nazivom Dadoh zlato za željezo, u kojoj su ljudi davali zlatan nakit u zamjenu za željezno prstenje, a zlato je odlazilo za uzdržavanje obitelji poginulih vojnika.Vjesnik.hr U listopadu 1914. godine vladin povjerenik za organizaciju dobrovoljne ratne bolničarske službe uz odobrenje visoke kr. zem. vlade odredio je akciju sabiranja "darova u obliku zlatnih predmeta i gotovoga novca i inih vrijednina" na području kraljevine Hrvatske i Slavonije pod geslom "Zlato za željezo". Nakon procjene i uz pismenu potvrdu, darovateljima se za uzvrat poklanjao željezni prsten u visini vrijednosti dara, najmanja vrijednost donacije iznosila je 5 kruna. Svrha ove humanitarne građanske akcije bila je prikupljanje novca za obitelji poginulih vojnika "koji su zavičajnici ovih kraljevina i koji su ostavili svoje obitelji nedovoljno obskrbljene". Središte organizacije ove sabirne akcije bilo je u Zagrebu, a sakupljanje se vršilo u prostorijama Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, Ilica br. 5, u njenim podružnicama ili od strane ovlaštenih osoba u manjim mjestima.Hrvatski povijesni muzej, izložba Patriotski prsteni: zlato za željezo Prsteni su nosili natpis i godinu sabirne akcije "DADOH ZLATO ZA ŽELJEZO 1914" te bili zaštićeni žigom Povjerenstva za organizaciju dobrovoljne ratne bolničarske službe u Zagrebu. Zagrepčani su uz to 1915. mogli i zabiti čavlić u deblo lipe na Zrinjevcu, prikupljajući na taj način sredstva za zbrinjavanje obitelji u ratu poginulih vojnika. Postoje namjere za podizanje Ratne spomen-lipe u znak sjećanja na sve poginule i stradale vojnike u Prvom svjetskom ratu.TZ Grada Zagreba, izložba "Dadoh zlato za željezo" Akcija se odvijala i u ostalim hrvatskim gradovima – u Puli se čavlić zabijao u svjetionik, a u Jastrebarskom u drvenog jastreba.Dadoh zlato za željezo – Hrvatska u Prvom svjetskom ratu 1914. – 1918., muzejsko-pedagoška knjižica, pedagoška djelatnost Hrvatskoga povijesnog muzeja Drvored kestena u glavnoj ulici u Sinju, koja je ujedno i trkalište Alke, posađen je u spomen na unovačene vojnike koji su otišli u rat 1917. godine. Broj stabala jednak je broju momaka koji su unovačeni.Sinj, kultura i zanimljivosti
Mnoge pripadnice plemstva za vrijeme rata bavile su se humanitarnim radom. Plemkinja iz obitelji Janković, Marija Janković udana pl. Adamović poklonila je veliki dio svog imetka za lijekove sirotinji. Tijekom rata u Drenovcu je osobno previjala ranjenike.TZ Daruvar Povijest obitelji Janković
Zbrinjavanje gladne djece
mini|250px|Gladna, neuhranjena hercegovačka djeca