thumb|250px|Texas hold 'em Texas hold 'em (hold'em, rijetko holdem) najpopularnija je pokeraška igra u Europi i Sjevernoj Americi zastupljena podjednako u kasinima i online. Prema riječima Doylea Brunsona i Johnnyja Mossa, igra se razvila iz stud pokera (vrste u kojoj igrač dobije ukupno sedam naizmjenično otvorenih i zatvorenih karata), pa je tako i nazvana "Texas hold 'em seven card stud" dvadesetih godina 20. stoljeća. Hold 'em je vrsta pokera u kojoj igrač koristi bilo koju kombinaciju pet karata na stolu koje su zajedničke svim igračima (community cards, board) i vlastite dvije (hole cards, pocket (cards)), za razliku od drugih vrsta pokera u kojim svaki igrač dobiva samo vlastite karte.

Nakon sporog ali konstantnog stjecanja popularnosti kroz većinu 20. stoljeća, igra je stekla iznimnu popularnost u prvom desetljeću 21. stoljeća naglim porastom prikazivanja na televiziji, internetu, kao i u popularnoj literaturi.

Na WSOP i WPT turnirima najčešće se koristi no-limit igra koja označava mogućnost neograničenog ulaganja novca ili chipova.

Hold 'em je idealan za strateške i matematičke analize zbog činjenice što svaki igrač kombinira svoje dvije karte s pet zajedničkih. Jednostavnost pravila i popularnost nadahnuće su za brojne knjige u kojima se preporučuju najbolji načini igranja. Velika većina autora propagira strategiju korištenja relativno malenog broja ruku (handova), ali i agresivnu igru kad igrač dobije takvu ruku (učestalo ulaganje i dizanje tuđih ulaganja).

Povijest

mini|250px|Johnny Moss, Chill Wills, Amarillo Slim, Jack Binion i Puggy Pearson 1974. godine.

Iako je malo toga poznato o izumu Texas hold 'ema, grad Robstown službeno se uzima kao mjesto nastanka igre u ranim godinama 20. stoljeća. Nakon što se raširio po cijelom Texasu, hold 'em 1967. godine dolazi u Las Vegas ponajviše zahvaljujući lokalnim kockarima Doyleu Brunsonu, Amarillu Slimu i Crandellu Addingtonu. Jedini kasino koji je u početku širenja igre u svojoj ponudi imao hold 'em bio je Golden Nugget Casino u centru Las Vegasa. Addington opisuje tada jedinu sobu za hold 'em u čitavom kasinu kao neuglednu i prašnjavu. Ovu sobu, upravo zbog dekora, nisu posjećivali bogati klijenti pa su profesionalni igrači zarađivali na drugim vrstama pokera i drugim lokacijama. No, 1969. godine profesionalni igrači Las Vegasa pozvani su na igranje hold 'ema u (danas srušeni, ali tada luksuzni) Casino Dunes. Udarna lokacija i nova, dotad relativno nepoznata igra, osigurali su igračima bogate novčane nagrade.

Nakon neuspjelog pokušaja osnivanja Gambling Fraternity Conventiona (skupa kockarskih bratstava), Tom Moore uspijeva u svom naumu godinu poslije (1969.) te uvodi prvi pokeraški turnir u povijesti na drugom sastanku skupa. Osim tradicionalnih vrsta pokera (stud, draw) igrao se i Texas hold 'em. Otac Benny i sin Jack Binion, nakon kupnje i preuzimanja cijelog skupa, mijenjaju mu ime u World Series of Poker i premještaju ga u vlastiti kasino (Binion's Horseshoe Casino) u Las Vegasu. Nakon prvog odigranog turnira, novinar Tom Thackrey predložio je no-limit igru. Ideja je prihvaćena, a takav sustav igre zadržao se do danas na velikoj većini turnira.

Interes za glavni turnir (Main Event) polako je rastao; nakon samo osam prijavljenih igrača 1972. godine, taj broj do 1991. raste na više od 200, da bi početkom 21. stoljeća turniru redovito pristupalo više tisuća igrača.

Doyle Brunson 1976. godine izdaje knjigu "Super/System". Iako je izdavač knjige bio sam Doyle, a cijena 1978. godine iznosila tada vrlo visokih 100 američkih dolara, razgrabljena je, da bi odmah potom revolucionizirala način igre svih opisanih vrsta pokera, uključujući i hold 'em. Nekoliko godina kasnije Al Alvarez izdaje knjigu u kojoj potanko opisuje svaki dotad odigrani WSOP-ov turnir. Zahvaljujući upravo ovoj knjizi, hold 'em, ali i poker općenito, predstavljeni su širokoj publici preciznim opisom svijeta profesionalnih "pokeraša".

Zanimanje za hold 'em izvan Las Vegasa i ostatka države Nevade poraslo je osamdesetih godina 20. stoljeća. Iako su gotovo sva kasina nudila klasični draw poker (vrstu u kojoj igrač drži svojih pet karata u ruci), hold 'em je zabranjen u Kaliforniji zakonom koji je zabranjivao igranje nepoznate igre stud-horse. No, 1988. godine sud u parnici Tibbetts - Van De Kamp donosi presudu da je hold 'em zakonski različita igra od stud-horsea. Odmah potom mnoga kalifornijska kasina u svoju ponudu uvrštavaju i Texas hold 'em.

Nakon putovanja u Las Vegas i povratka u Europu, kockari i povremeni kladioničari Terry Rogers i Liam Flood predstavljaju hold 'em europskim kartašima.

Eksplozija hold 'ema

Texas hold 'em doživljava pravi procvat u prvom desetljeću 21. stoljeća, a taj fenomen pripisuje se izumu internetskog pokera, pojavi pokera na televiziji (uključujući reklamiranje), lockoutu u NHL-u 2004. i 2005. godine (preskočena je cijela jedna sezona zbog neuspjelih dogovora igrača s vodstvom lige o visini plaća) i pobjedi Chrisa Moneymakera, dotad nepoznatog Amerikanca koji se za turnir kvalificirao preko interneta, na Main Eventu WSOP-a.

Televizija

Prije uspostavljanja bezbrojnih emitiranja pokeraških turnira na televiziji, film Rounders iz 1998. godine s Mattom Damonom i Edwardom Nortonom u glavnim ulogama, prikazao je publici romantičarsku stranu pokera kao načinu života. Osim što je u film uključeno i nekoliko izvornih prikaza s Main Eventa 1988. godine, film prati životni put pokeraške legende Doylea Brunsona. 2006. godina donijela je Casino Royale, film iz ciklusa o Jamesu Bondu, u kojemu se poveći dio raspleta odvija za pokeraškim stolom na kojem se igrao hold 'em.

Iako su se turniri Texas hold 'ema prikazivali još od kasnih sedamdesetih godina 20. stoljeća, popularni su postali tek 1999. kad je u britanskoj emisiji Late Night Poker predstavljen hole cam, malena kamera koja otkriva gledateljima karte koje svaki igrač na stolu posjeduje. Pravu eksploziju hold 'em doživljava 2003. godine, kad Kanada i SAD prihvaćaju ideju hole cama. Nekoliko mjeseci kasnije, sjevernoamerička televizijska kuća ESPN prenosi Main Event WSOP-a na kojemu je senzacionalni pobjednik postao internetski kvalifikant Chris Moneymaker, čiji je neočekivani pothvat potvrdio da svatko ima jednaku šansu postati svjetskim prvakom.Man he must have won a lot of money.

Pobjeda odvjetnika i amaterskog igrača iz Connecticuta, Grega Raymera, dala je dodatan doprinos popularizaciji hold 'ema među amaterima i online igračima. 2005. godina donosi rekornih 5619 prijavljenih igrača za Main Event i pobjedu Joea Hachema, dotad anonimnog poluprofesionalnog Australca libanonskih korijena, koji je odnio i najveći dio ukupnog nagradnog fonda od 7.5 milijuna američkih dolara. Porast igrača, ali i zanimanja sponzora, nastavljeni su i godinu kasnije. Jamie Gold osvaja turnir pobijedivši 8.772 suparnika za nagradu od rekordnih 12 milijuna američkih dolara.

Osim WSOP-a, redovito se prenose i turniri WPT (World Poker Tour) i PPT (Professional Poker Tour) serije, uz već spomenuti Poker After Dark na NBC-u te High Stakes Poker na GSN-u. Texas hold 'em postao je standardan na većini sportskih programa, čak i izvan Sjeverne Amerike.

Literatura

Dvadeset godina nakon izdanja već spomenute Alvarezove knjige, James McManus izdaje poluautobiografsku knjigu Positively Fifth Street (Fifth Street je drugi naziv za river, petu i posljednju kartu koja se dijeli na stolu). U njoj se opisuje McManusov nastup na WSOP-u 2000. godine, kao i saga nastala ubojstvom Teda Biniona. Amater McManus završio je peti na Main Eventu WSOP-a, za što je dobio malo više od 200 tisuća američkih dolara.

Knjiga Michaela Craiga iz 2005. godine, The Professor, the Banker, and the Suicide King, detaljno opisuje igre heads-up (jedan na jedan) teksaškog bankara Andyja Beala protiv momčadi sastavljene od mnogih profesionalnih pokeraša. Ulozi su bili rekordni, iako se igrala ograničena verzija (limit hold 'em); small blind iznosio je 100 tisuća američkih dolara, a big blind 200 tisuća.

Internet

Mogućnost anonimnog, brzog i jeftinog igranja hold 'ema na internetu jedan je od glavnih uzroka enormne porasti zanimanja za ovu igru. Osim što su online igrači u mogućnosti zaraditi pravi novac (ali i izgubiti), postoje i manji turniri (sateliti, satellites), čijim se osvajanjem ili plasmanom u sam vrh može izboriti plasman na veće turnire (npr. na Main Event WSOP-a). Osvajači Main Eventa 2003. i 2004. godine kvalificirali su se na turnir upravo na ovaj način. Velike internetske poker sobe PokerStars i Full Tilt Poker organiziraju i vlastite serije turnira nalik WSOP-u (WCOOP - World Championship Of Online Poker i FTOPS - Full Tilt Online Poker Series), čije su cijene ulaznica obično niže, no broj igrača znatno viši.

Cilj igre

U Texas hold 'emu, kao i u ostalim varijantama pokera, pojedinci se natječu za svotu novca ili chipova uloženu od strane samih igrača, što se naziva pot. Pošto se karte dijele nakon podrobnog miješanja, one su izvan kontrole samih igrača, što njih tjera na kontroliranje količine novca u potu prema kartama koje su u toj ruci dobili.

Sama igra sastoji se od velikog broja ruku (handova). Nakon kraja svake ruke, pot se dodjeljuje igraču s najboljom rukom. Ruka može završiti pokazivanjem karata (showdown), u kojemu ih igrači otkrivaju i uspoređuju, a pot se dodjeljuje onom s najjačom kombinacijom (postoji mogućnost da dva ili više igrača podijele pot jer je najbolja ruka zajednička, što se naziva split pot). Drugi način završavanja ruke je odustajanje (fold) svih igrača osim jednog, koji postaje i pobjednik te ruke.

Cilj igre nije osvajanje svake ruke, nego donošenje ispravnih odluka o količini novca koju će igrač uložiti, povisiti ulog, pratiti ili odustati u svakoj pojedinoj ruci. Ispravnim odlukama igrači maksimalno povećavaju izglede da će, dugoročno gledano, novčano profitirati.

Pravila

Tekst ispod napisan je podrazumijevajući da čitatelj barata barem osnovnim pokeraškim pojmovima i rukama (handovima). Za uvod, pogledajte i članak o pokeru.

Struktura ulaganja

mini|350px|Standardne pozicije u hold 'emu; označen je dealer button, small blind i big blind (vidi tekst lijevo).

Texas hold 'em igra se uz korištenje small i big blinda, uloga koja su dva igrača pravilima prisiljena uložiti na početku svake ruke. Ponekad se koristi i ante, najčešće vrlo malen ulog kojeg svi igrači prisutni za stolom moraju uložiti. Dealer button (ili jednostavno button) rotira se stolom u smjeru kazaljke na satu; igrač lijevo od buttona postavlja small blind, dok igrač lijevo od small blinda ulaže big blind, koji je uobičajeno dvostruko veći od small blinda. Struktura ante/blindovi kontinuirano raste nakon određenog perioda, a u nekim slučajevima small blind može iznositi više od pola big blinda (npr. $10 small, a $15 big blind) ili manje (npr. $10 small, a $25 big blind).

Posebna heads-up ili head-to-head pravila koriste se kada su na stolu preostala samo dva igrača. Blindovi se drugačije postavljaju; igrač s buttonom ulaže small, a njegov protivnik big blind. Igrač s buttonom (dealer, djelitelj) igra prvi samo prije flopa, no nakon flopa njegov protivnik je taj koji počinje s ulaganjem.

Hold 'em se igra u tri oblika: limit, pot-limit i no-limit:

U limit hold 'emu ulagati i dizati prije flopa može se samo za iznos big blinda, što se naziva small bet. U iduće dvije serije ulaganja (nakon turna i rivera) svako ulaganje ili dizanje mora biti dvostruko više od big blinda, što se naziva big bet. Ako se za pot natječu trojica ili više igrača, u većini igara prisutan je cap, tj. ograničenje broja raiseova (dizanja). Obično se cap stavlja na četiri dizanja, što znači da nakon četvrtog dizanja ostali igrači više ne smiju podizati ulog. Cap se skida ako su u igri samo dvojica igrača.