+ Organizacija islamske suradnje 150px|border (Zastava Organizacije islamske suradnje) 300px|Članice Organizacije islamske suradnje Nastanak 22. rujna 1969. (Rabat, Maroko) Službeni jezici arapski, engleski, francuski Članice 57 država, 5 država s promatračkim statusom Sjedište Džeda (Saudijska Arabija) Glavni tajnik Ekmeleddin İhsanoğlu
Organizacija islamske suradnje (arapski : منظمة التعاون الاسلامي; engleski: Organisation of Islamic Cooperation, OIC; francuski: Organisation de la Coopération Islamique, OCI) je međunarodna organizacija s trajnim izaslanstvom pri UN-u, koja okuplja 57 država u kojima je islam državna, većinska ili manjinska religija.
Do 28. lipnja 2011. ova organizacija zvala se Organizacija islamske konferencije (arapski: منظّمة المؤتمر الأسلامي Munazzamat al-mu'tamar al-islāmī; engleski: Organization of the Islamic Conference; francuski: Organisation de la Conférence Islamique)
Povijest
25. rujna 1969. godine, veliki broj vođa islamskih zemalja sastao se u Rabatu u Maroku zbog slučaja paleža džamije al-Aksa u Jeruzalemu, kojeg je 21. kolovoza te godine podmetnuo australski protestantski ekstremist.
U ožujku 1970. godine održana je prva islamska konferencija ministara vanjskih poslova u Džedi. Stvoreno je glavno tajništvo koje je zaduženo za održavanje veza između zemalja članica i koordinaciju njihovim postupcima. U Džedi je od tad smješteno privremeno sjedište organizacije u iščekivanju tzv. oslobođenja Jeruzalema.
5. kolovoza 1990. godine, na konferenciji ministara vanjskih poslova u Kairu prihvaćena je Deklaracija o ljudskim pravima u islamu što je svojevrsna prilagodba ljudskih prava šerijatskom zakonu.
Ciljevi
Ciljevi Organizacije islamske konferencije koji su definirani poveljom stvorenom u Džedi u ožujku 1972. su:
Učvršćivanje islamske solidarnosti između zemalja članica; Ojačavanje suradnje između zemalja članica na gospodarskim, društvenim, kulturnim, znanstvenim i drugim važnim poljima i savjetovanje među zemljama članicama unutar međunarodnih organizacija; Raditi na uklanjanju rasne diskriminacije i kolonijalizma u svim oblicima; Podnošenje odgovarajućih mjera kako bi se učvrsnuo mir i svjetska sigurnost osnovana na pravdi; Usklađivanje postupaka u svrhu očuvanja svetih mjesta, potpora borbi palestinskom narodu i pomoć u ostvarenju njihovih prava i oslobađanju njihova teritorija; Potpora svim muslimanima koji se bore za očuvanje svojeg dostojanstva, nezavisnosti i nacionalnih zakona; Stvaranje pogodne atmosfere za suradnju i razumijevanje između zemalja članica i drugih zemalja.
Članice Punopravne članice Država Godina 1969. odgođeno članstvo od 1980. - ožujka 1989. 1969. 1969. 1969 . odgođeno članstvo od svibnja 1979. - ožujka 1984. 1969. 1969. 1969. 20px Jemenska Arapska Republika 1969 .od 1990. kao Republika Jemen ujedinjena s DNR Jemen 1969. 1969. 1969 1969. 1969. 1969. 1969. 1969. 1969. 1969. 1969. 1969. 1969. 1969. 1969. 1969. 1969. 1970. 1970. 1970. 1970. 1970. 1972. 1974. 1974. 1974. 1974. 1974. 1975. 1975. 1976. 1976. 1976. 1978. 1982. 1984. 1986. 1991. 1992. 1992. 1992. 1992.25px Zanzibarsiječanj 1993.povučeno članstvo u kolovozu 1993. 1994. 1995. 1995. 1996. 1997. 1998. 2001. Države promatračice 1994. 1997. 1979. 1998. 2005. Promatračke muslimanske organizacije i zajednice Moroska nacionalna oslobodilačka fronta 1977. Promatračke islamske institucije Parlamentarna unija zemalja članica OIK-a 2000. Forum mladih islamske konferencije za dijalog i suradnju 2005 Promatračke međunarodne organizacije Arapska liga 1975. Ujedinjeni narodi 1976. Pokret nesvrstanih 1977. Organizacija afričkog jedinstva 1977. Organizacija za gospodarsku suradnju 1995.
Pokušaji članstva
koja je druga zemlja na svijetu po broju muslimana (više od 175 milijuna) pokušala je dobiti status zemlje promatračice u OIK-u. Iako su mnoge članice podupirale ovu kandidaturu, Pakistan i druge zemlje su je blokirali. Smatra se da je kandidatura zaustavljena zbog statusa Kašmira, te zbog indijskog otvaranja diplomatskih odnosa s Izraelom 1992. i smanjenja potpore Palestini. su pokušali pridružiti se OIK-u, ali je to odbila muslimanska zajednica u državi. U ovoj većinski katoličkoj državi, muslimani čine oko 5% (4.5 milijuna) stanovništva.
Popis glavnih tajnika
Ovo je popis glavnih tajnika OIK-a od njezina stvaranja:
Tunku Abdul Rahman (Malezija): (1971. – 1973.) Hassan Touhami (Egipat): (1974. – 1975.) Dr. Amadou Karim Gaye (Senegal): (1975. – 1979.) Mr. Habib Chatty (Tunis): (1979. – 1984.) Sharifuddin Pirzada (Pakistan): (1985. – 1988.) Dr. Hamid Algabid (Niger): (1989. – 1996.) Dr. Azeddine Laraki (Maroko): (1997. – 2000.) Dr. Abdelouahed Belkeziz (Maroko): (2001. – 2004.) Ekmeleddin İhsanoğlu (Turska): (2005. do danas)
Bivši susreti
{| border="1" cellpadding="4" cellspacing="0" style="margin: 1em 1em 1em 0; background: #f9f9f9; border: 1px #aaa solid; border-collapse: collapse;"
! Broj ! Datum ! Država ! Mjesto
| 1. | 1969., 22. rujna-25. rujna | Maroko Rabat
| 2. | 1974., 22. veljače-24. veljače | Pakistan Lahore
| 3. | 1981., 25. siječnja-29. siječnja | Saudijska Arabija Meka i Taif
| 4. | 1984., 16. siječnja-19. siječnja | Maroko Casablanca
| 5. | 1987., 26. siječnja-29. siječnja | Kuvajt Kuvajt
| 6. | 1991., 9. prosinca-11. prosinca | Senegal Dakar
| 7. | 1994., 13. prosinca-15. prosinca | Maroko Casablanca
| 1. izvanredni || 1997., 23. ožujka | Pakistan Islamabad
| 8. | 1997., 9. prosinca-11. prosinca | Iran Teheran
| 9. | 2000., 12. studenog-13. studenog | Katar Doha
| 2. izvanredni || 2003., 5. ožujka | Katar Doha
| 10. | 2003., 16. listopada-17. listopada | Malezija Putrajaya
| 3. izvanredni | 2005., 7. prosinca-8. prosinca | Saudijska Arabija Meka
Vanjske poveznice
Službena stranica Organizacije islamske konferencije Islamska konferencija dokumenti i informacije s zadnjeg sastanka na vrhu
Kategorija:Međunarodne organizacije Kategorija:Islam