Zoran Milanović (Zagreb, 30. listopada 1966.) hrvatski je političar i pravnik, koji obnaša dužnost predsjednika Republike Hrvatske od veljače 2020. Prethodno je obnašao dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske od prosinca 2011. do siječnja 2016. Od lipnja 2007. do studenog 2016. bio je predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske. Iz stranke službeno izlazi 2020.
Nakon diplomiranja na Pravnom fakultetu u Zagrebu zaposlio se u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Radio je u Predstavništvu Republike Hrvatske pri EU i NATO-u u Bruxellesu, gdje 1998. završava poslijediplomski studij europskoga i komparativnoga prava na Sveučilištu u Bruxellesu.Milanović, Zoran Hrvatski sabor. Pristupljeno 4. srpnja 2025. Godine 1999. postaje član SDP-a, a 2007., nakon smrti bivšeg premijera Ivice Račana, postaje predsjednik stranke. Na parlamentarnim izborima 2007. su bili 2. po broju glasova, međutim 2011. stvara se Kukuriku koalicija koja pobjeđuje na izborima. Milanović 23. prosinca 2011. postaje premijer.
Početkom premijerskog mandata u Hrvatskoj je održan uspješan referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju te je ona 1. srpnja 2013. postala 28. članica te zajednice. Kraj Milanovićevog mandata obilježen je migrantskom krizom koja u Hrvatskoj počinje početkom rujna 2015. te Hrvatska postaje glavna tranzitna zemlja za migrante iz azijskih i afričkih zemalja koji u većini slučajeva nakon prolaska kroz zemlju ulaze u zonu zemalja potpisnica Schengenskog sporazuma.
Raniji život Otac Stipe rodom je iz Glavica kod Sinja, a majka Đurđica »Gina«, rođena Matasić, rodom iz Senja.SVI MILANOVIĆEVI PRECI Težački i gospodski korijeni Zorana Milanovića Stipe Milanović učlanio se u KPJ sa 17 godina, a izašao je iz iste 1986. godine te se 1991. učlanio u HDZ i postao pomoćnikom ministra prosvjete, kulture i sporta Vlatka Pavletića.Marina Karlović Sabolić, Zoran Milanović: mladić koji je obećavao, Profil, Zagreb, 2015., str. 55 Otac Stipe studijski je kolega i vjenčani kum Vlade Veselice. Milanovićev djed bio je skupa u partizanima s Veseličinim ocem Stipom.Davor Krile: Marko Veselica: Preživio sam i Čarugu i Tuđmana, a sada udaram i na Milanovića, Spektar, Slobodna Dalmacija, 10. listopada 2015., str. 6-7 Milanovićeva baka po majci Marija Matasić, porijeklom iz Senja, krstila je Zorana u tajnosti 10. travnja 1968. i nadjenula mu ime Marijan, a Zoranovim roditeljima to je otkrila tek potkraj 1990. godine.Marina Karlović Sabolić, Zoran Milanović: mladić koji je obećavao, Profil, Zagreb, 2015., str. 59
Odrastao je na Trnju, a zatim na Črnomercu. Pohađao je srednju školu „Centar za upravu i pravosuđe” (danas I. gimnazija u Zagrebu). Diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao izvrstan student. Za vrijeme studiranja dobiva Rektorovu nagradu i sudjeluje na studentskom natjecanju iz međunarodnog javnog prava „Telders” u Haagu. Prema vlastitom priznanju, u mladosti je bio buntovan i sklon tučnjavi.
Zapošljava se najprije na Trgovačkom sudu u Zagrebu, a zatim, 1993. godine u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje ga na posao prima Ivan Šimonović. Godinu dana kasnije odlazi u mirovnu misiju OESS-a u ratni Azerbajdžan, u okupirani Gorski Karabah gdje boravi 45 dana. Savjetnikom u hrvatskoj misiji pri Europskoj uniji i NATO-u u Bruxellesu postaje 1996. godine, gdje dvije godine kasnije završava poslijediplomski studij europskoga i komparativnoga prava na flamanskom Sveučilištu u Bruxellesu. Nakon toga, 1999., vraća se u Ministarstvo vanjskih poslova.
Politička karijera
Početci u SDP-u Zoran nije pošao očevim stopama. Otac Stipe bio je član HDZ-a jedno vrijeme, a zahvaljujući intervenciji Marka Veselice, početkom 1990-ih je postao zamjenik ministra prosvjete za financijska pitanja u HDZ-ovoj vladi, i to je bio zamjenik akademiku Vlatku Pavletiću.
Godine 1999. učlanjuje se u SDP. Nakon pobjede koalicije predvođene SDP-om na izborima 2000. godine, povjerena mu je komunikacija s NATO-om. Tri godine kasnije postaje pomoćnik ministra vanjskih poslova Tonina Picule. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. odlazi s mjesta pomoćnika. mini|desno|Kukuriku koalicija 23. prosinca 2011. ispred zgrade Hrvatskog sabora u Zagrebu; Ivan Jakovčić (IDS), Zoran Milanović (SDP), Radimir Čačić (HNS) i Silvano Hrelja (HSU). Godine 2004. izabran je u Glavni odbor SDP-a, a dvije godine kasnije nakratko postaje glasnogovornik SDP-a. Početkom rujna 2006. godine izabran je za koordinatora rada SDP-a u četvrtoj izbornoj jedinici.
Predsjednik stranke mini|lijevo|Zoran Milanović u Zagrebu na obilježavanju 20. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske u društvu Ive Josipovića (lijevo) te Milanke Opačić, Vesne Pusić, Gordana Marasa i Miranda Mrsića (desno).
Nakon smrti Ivice Račana, na sjednici Glavnog odbora 21. travnja prvi najavljuje kandidaturu za predsjednika stranke. Objava kandidature dočekana je ovacijama. Prevladavajuće mišljenje u osvit izborne konvencije bilo je kako Račan, u tekstu svoje ostavke neposredno pred smrt, sintagmom o »novim snagama« zapravo daje podršku Milanoviću u kandidaturi za predsjednika. Na 10. izvanrednoj izbornoj konvenciji Milanović je u drugom krugu pobijedio Željku Antunović sa 150 glasova prednosti i time postao drugi predsjednik SDP-a u povijesti.
Zahvaljujući njegovom izboru, rejting SDP-a u istraživanjima je doživio rast te su mnogi analitičari predviđali lijevoj opciji s Ljubom Jurčićem kao premijerskim kandidatomVladimir Gligorov, ur., Sándor Richter, ur., High growth continues, with risks of overheating on the horizon, WIIW research reports no. 341: Special issue on economic prospects for Central, East and Southeast Europe, Verein Wiener Institut für Internationale Wirtschaftsvergleiche, Beč, 2007., str. 101. uvjerljivu pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima. Međutim, HDZ pobjeđuje na izborima u studenom 2007. godine, što su neki komentatori pripisali nedostatku iskustva kod Milanovića.
Godine 2008. pobjeđuje Davorka Vidovića i Dragana Kovačevića u borbi za mjesto predsjednika SDP-a te nastavlja svoj mandat. Nakon što 2011. godine Kukuriku koalicija predvođena SDP-om pobjeđuje na parlamentarnim izborima, Zoran Milanović postaje i predsjednik hrvatske vlade.
Predsjednik Vlade
Unutarnja politika
minijatura|desno|Premijer Zoran Milanović na predstavljanju programa rada Vlade; Hrvatski sabor 23. prosinca 2011. godine. Milanovićeva vlast započela je svoj mandat uvođenjem nekoliko liberalnih reformi. Tijekom 2012. godine donesen je Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, uveden je zdravstveni odgoj u sve osnovne i srednje škole, a Milanović je najavio daljnje proširenje prava za istospolne parove. Tijekom izbora 2011. koalicija Kukuriku obećala je objaviti registar branitelja Domovinskog rata, što je i učinjeno u prosincu 2012. godine.
Na suđenju Anti Gotovini i drugima, nakon prvobitne presude za krivnju u travnju 2011., Ante Gotovina i Mladen Markač bili su konačno oslobođeni u studenom 2012. godine. Milanović je presudu nazvao »važnim trenutkom za Hrvatsku«, dodavši da nam je »skinut ogroman teret s ramena, a Markaču i Gotovini hvala što su ovoliko izdržali za Hrvatsku«.
U rujnu 2013. započeli su antićirilični prosvjedi protiv uvođenja dvojezičnih natpisa sa srpskom ćirilicom u Vukovaru. Milanović ih je osudio kao »šovinističko nasilje«, rekavši da neće uklanjati natpise s ćirilicom u Vukovaru jer je sam statut grada bio donijet u vrijeme HDZ-ove vlasti te da »vladavina zakona mora prevladati«.
Dne 1. prosinca 2013. godine, u Hrvatskoj je održan ustavni referendum, treći od osamostaljenja. Na referendumu, koji je organizirala građanska inicijativa »Za obitelj«, predložen je amandman kojim bi se brak definirao kao zajednica muškarca i žene, čime je stvorena ustavna zabrana istopolnih brakova. Milanović se usprotivio prijedlogu i rekao HRT-u da će glasati protiv. Vlada je savjetovala građanima da glasaju protiv, ali referendum je ipak prošao sa 65 % glasova za, međutim, odaziv birača bio je samo 38 %. Milanović je bio nezadovoljan što se referendum uopće održao, rekavši: "Mislim da nas nije učinio boljim, pametnijim ili ljepšim." Također je rekao da referendum ne mijenja postojeću definiciju braka prema hrvatskim zakonima. Nadalje je najavio nadolazeću donošenjem Zakona o partnerstvu, koji će istospolnim osobama omogućiti da formiraju zajednicu doživotnog partnerstva koja će dijeliti ista prava kao i pravo na brak, osim prava na usvajanje. Dana 12. prosinca 2013., Vlada je donijela predloženi prijedlog zakona, a parlament je u srpnju 2014. donio Zakon o životnom partnerstvu. minijatura|lijevo|Sastav Dvanaeste vlade Republike Hrvatske na čelu s predsjednikom Zoranom Milanovićem. Loša ekonomska situacija oslabila je izvorno snažnu javnu podršku Milanovićevoj vladi, što se pokazalo na lokalnim izborima 2013. godine. Na prvim izborima za Europski parlament u Hrvatskoj 2013. godine, SDP je osvojio 32 % glasova i pet zastupnika, jedan manje od HDZ-a, najveće oporbene stranke. Sljedeće godine SDP osvaja 29,9 % i četiri zastupnika u Europskom parlamentu. Milanović i njegova stranka dali su podršku Ivi Josipoviću na predsjedničkim izborima 2014./15., koje pobjeđuje Kolinda Grabar-Kitarović iz redova HDZ-a. minijatura|Svečani mimohod povodom 20. obljetnice VRO Oluja u Zagrebu.
Hrvatski branitelji započeli su prosvjed u Zagrebu u listopadu 2014., pozivajući na ostavku ministra branitelja Predraga Matića, i novi ustavni zakon koji im garantira prava. Milanović je odbio njihove zahtjeve, rekavši da nema razloga otpustiti ministra i da se neće podvrgnuti ultimatumima, poručivši »moja vlada nije ni razmišljanjem, ni djelovanjem ni propuštanjem dovela u pitanje ljudsko dostojanstvo hrvatskih branitelja i vječni značaj Domovinskog rata«.
Prosvjed se nastavio tijekom cijele 2015. godine. U svibnju 2015. eskalirao je kada su se stotine branitelja posvađale s policijom ispred vladine zgrade. Milanović je rekao da njegova vlada nije suzbila njihova prava i da je spremna za razgovore, ali da ih neće ucjenjivati. Optužio je oporbenu stranku HDZ za manipulaciju braniteljima. Šef oporbe Tomislav Karamarko odbacio je optužbe. Milanović se u lipnju sastao s predstavnicima branitelja, ali prosvjed se nastavio.
Dana 4. kolovoza 2015. godine, na inzistiranje Milanovića i ministra obrane Ante Kotromanovića, u Zagrebu je održana vojna parada Oružanih snaga Republike Hrvatske u čast Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja kojom se slavi 20. godišnjica vojnoredarstvene operacije Oluja. Milanović se zahvalio svima koji su žrtvovali svoje živote za slobodu Hrvatske. Također je izrazio zahvalnost dr. Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku, koji je Hrvatsku vodio tijekom rata riječima:
Gospodarstvo Vlada Zorana Milanovića podigla je standardni porez na dodanu vrijednost s 23 % na 25 % i uvela nove stope PDV-a za robe i usluge koje ranije nisu oporezivane. Također je smanjila doprinose za socijalno osiguranje i plaće u javnom sektoru. U listopadu je usvojen Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji je omogućio tvrtkama koje nisu bile u mogućnosti platiti račune opstanak tijekom stečajnog postupka i restrukturiraju svoje dugove. Zbog protivljenja koalicijskog partnera HNS-a porez na imovinu nije proširen. minijatura|lijevo|Ocjena rada vlade Zorana Milanovića 2015.
Vlada je uspjela smanjiti proračunski deficit na 5,3 % u 2012., ali BDP se smanjio za 2,2 %, a javni dug je dostigao 69,2 %. Milanovićevo vrijeme na vlasti obilježeno je nekoliko smanjenja kreditnog rejtinga Hrvatske. Dana 14. prosinca 2012. smanjen je dugoročni rejting zemlje na BB +, a kratkoročni na B, dok je 1. veljače 2013. smanjen na kreditni rejting Hrvatske s Baa3 na Ba1. minijatura|Predsjednik Vlade Zoran Milanović na sastanku Vijeća Europske unije, 1. ožujka 2012.