Španjolski jezik (español) romanski je jezik i jedan od pet velikih svjetskih jezika. Jedan je od službenih jezika Ujedinjenih naroda. Španjolskim govori oko 330 milijuna ljudi. Naziva se i kastiljskim ili kastiljanskim (castellano), posebno u Južnoj Americi i u dvojezičnim područjima Španjolske. Ovo ime duguje svojemu podrijetlu iz pokrajine Kastilje.
Razredba Španjolski pripada skupini indoeuropskih jezika, točnije italskim jezicima. Među italskim se jezicima nalazi latinski od kojega su se razvili romanski jezici. Oni se pak dijele na istočnoromanske, južnoromanske i zapadnoitalske. Španjolski je dio upravo zapadnoitalskih jezika, a pripada užoj skupini zapadnoromanskih jezika, točnije iberoromanskim jezicima. Iberoromanski jezici imaju užu skupinu zapadnoiberskih jezika među kojima se nalaze i kastiljski jezici koji uključuju i španjolski.
Ukratko, razredba španjolskoga može se prikazati ovako:
Indoeuropski > italski > romanski > zapadnoitalski > zapadnoromanski > iberoromanski > zapadnoiberski > kastiljski.
Fonologija Španjolska fonologija uključuje sustav pet samoglasnika poput hrvatskoga jednostavniji od, primjerice, portugalskog, francuskog ili talijanskog jezika. Suglasnički je sustav ponešto neobičniji od onih drugih romanskih jezika. mini|267x267px|španjolski samoglasnici po Ladefogedu i Johnsonu
Samoglasnici Španjolski ima pet samoglasnika: /a/, /e/, /i/, /o/ i /u/. Ovaj je sustav jako sličan onom hrvatskoga. Samoglasnici se ne reduciraju u nenaglašenim slogovima kao u engleskome pa su jednake kvalitete i u naglašenim i u nenaglašenim slogovima što je vidljivo i u tablici: naglašennenaglašenriječznačenjeriječznačenjepiso/ˈpiso/'stupim'pisó/piˈso/'stupio/la je'pujo/ˈpuxo/'nudim'pujó/puˈxo/'nudio/la je'peso/ˈpeso/'težim'pesó/peˈso/'težio/la je'poso/ˈposo/'poziram'posó/poˈso/'pozirao/la je'paso/ˈpaso/'prođem'pasó/paˈso/'prošao/la je' Samoglasnici /i/ i /u/ uz druge samoglasnike postaju [j] i [w], ali još se zapisuju slovima ⟨i⟩ i ⟨u⟩. Samoglasnici imaju neke manje alofone.
Ima šest silaznih i osam uzlaznih dvoglasa.
Suglasnici Španjolski bezvučni plozivi (i afrikata /t͡ʃ/) te frikativi imaju iste zvučne parnjake: u hrvatskome glas /t/ ima zvučni parnjak /d/, a glas /s/ slaže se s glasom /z/. U španjolskome glasovi /t/ i /θ/ oboje imaju parnjak /d/.
Osim toga, glas /ʎ/ pojavljuje se samo u nekim dijalektima, a isto vrijedi za glas /θ/. Frikativ /ʃ/ prisutan je samo u nekim posuđenicama. labijalnidentalnialveolarnipostalveolarni i palatalnivelarninazalimnɲplozivi i afrikatepbtdtʃʝkɡfrikativifθs(ʃ)xlateralne likvidelʎdotičniciɾvibrantir Napomena: glasovi /θ/ i /ʎ/ ne pojavljuju se u mnogim idiomima.
Fonemi /b/, /d/ i /ɡ/ izgovaraju se kao aproksimanti (uglavnom [β̞, ð̞, ɣ˕]) ili frikativi uvijek, osim kada se nađu iza pauze, nazalnog suglasnika ili (samo u slučaju glasa /d/) laterala jer se tada izgovaraju kao [b], [d] i [g]. Važno je napomenuti da se slova ⟨b⟩ i ⟨v⟩ izgovaraju jednako, to jest kao fonem /b/.
Fonem /ʝ/ izgovorom je sličan alofonu glasa /i/, to jest [j]. U pismu se razlikuju po tome što se /ʝ/ zapisuje kao y, a [j] kao i uz druge samoglasnike. Druga je razlika to što se /ʝ/ izgovara kao [ɟʝ] iza pauze, nazala ili laterala. Osim toga, [j] se pojavljuje samo na početku sloga. Primjer su riječi enyesar [eɲɟʝeˈsaɾ] ('gipsati', ima /ʝ/) aniego [aˈnjeɣo] ('poplava', ima [j]).
Sličan je slučaj između glasova [w] i rijetkoga glasa /w̝/: prvi se zapisuje slovom ⟨u⟩, a drugi dvoslovom ⟨hu⟩.The story of [w]: An exercise in the phonetic explanation for sound patterns, John Ohala i James Lorentz, Sveučilište u Kaliforniji, Berkeley Primjer su riječi deshuesar [dezw̝eˈsaɾ] ('otkoštati', ima /w̝/) i esuello [deˈsweʎo] ('deranje kože', ima [w]).
Pismo Španjolski se uglavnom drži svojih pravopisnih pravila poput hrvatskoga. +SuglasniciSlovoKontekst pojaveIPAPrimjeriNajsličniji hrvatski glasb i vna početku riječi nakon pauze ili nakon ⟨m⟩ ili ⟨n⟩[b]bestia; embuste; vaca; envidiahrvatsko bsvugdje drugdje (primjerice iza samoglasnika (čak i ako je dio druge riječi), iza suglasnika koji nisu ⟨m⟩ ili ⟨n⟩)[β]bebé; obtuso; vivir; curva; mi bebé; mi vacahrvatsko v, ali zubi ne diraju usne, to jest jednostavno se napuče usnecpred ⟨e⟩ ili ⟨i⟩[θ] (središnja i sjeverna Španjolska) ili [s] (većina drugih regija)cereal; encimaprvi izgovor odgovara engleskomu th u thing, a drugi hrvatskomu spred zvučnim suglasnicima[ɣ]anécdotaslično h u strah ga je; zvučno hsvugdje drugdje[k]casa; claro; vaca; escudohrvatsko kchsvugdje[tʃ] ili [ʃ] (ovisno o dijalektu)ocho; chícharohrvatsko čdna početku riječi nakon pauze ili nakon ⟨l⟩ ili ⟨n⟩[d]dedo; cuando; aldabahrvatsko dsvugdje drugdje[ð]dádiva; arder; admirar; mi dedo; verdadslično engleskomu th u thatfsvugdje[f]fase; caféhrvatsko fgpred ⟨e⟩ ili ⟨i⟩[x] ili [h]generalslično hrvatskomu h, može biti ponešto jače poput njemačkoga ch u Buchne pred ⟨e⟩ ili ⟨i⟩ te ili na početku riječi nakon pauze ili iza ⟨n⟩[ɡ]gato; grande; vengohrvatsko gne pred ⟨e⟩ i ⟨i⟩ svugdje drugdje[ɣ]trigo; amargo; signo; mi gatoslično h u strah ga je; zvučno hgupred ⟨a⟩ ili ⟨o⟩ te ili na početku riječi nakon pauze ili iza ⟨n⟩[ɡw]guante; lenguakombinacija g i w kao u engleskomu waterpred ⟨a⟩ ili ⟨o⟩ svugdje drugdje[ɣw]agua; averiguarkombinacija zvučnoga h i engleskoga wpred ⟨e⟩ ili ⟨i⟩ te ili na početku riječi nakon pauze ili iza ⟨n⟩[ɡ]guerrahrvatsko gpred ⟨e⟩ i ⟨i⟩ svugdje drugdje[ɣ]sigueslično h u strah ga je; zvučno hgüpred ⟨e⟩ ili ⟨i⟩ te ili na početku riječi nakon pauze ili iza ⟨n⟩[ɡw]güero, pingüinokombinacija g i w kao u engleskomu waterpred ⟨e⟩ i ⟨i⟩ svugdje drugdje[ɣw]averigüekombinacija zvučnoga h i engleskoga whsvugdje//hoy; hacer; prohibir; huevo; hielone izgovara sesvugdje; u posuđenicama i imenima[x] or [h]hámster, hawaiano, hachís, yihad, haiku, dírham, Yokohama, Wahidslično hrvatskomu h, može biti ponešto jače poput njemačkoga ch u Buchhipred samoglasnikom[j] or [ʝ]hierba; hieloslično hrvatskomu j, ali može biti ponešto jačehupred samoglasnikom[w]hueso; huevoslično engleskomu w ili hrvatskomu v pred u kao u riječi vukjsvugdje[x] or [h]jamón; eje; reloj;slično hrvatskomu h, može biti ponešto jače poput njemačkoga ch u Buchkrijetko, pojavljuje se u posuđenicama[k]kilo, karate, okupahrvatsko klsvugdje[l]lino; alhaja; principalhrvatsko lllsvugdje[ʎ], [ʝ] ili [dʒ] (ovisno o dijalektu)llave; pollohrvatsko lj ili jako j ili dž, ovisno o dijalektumsvugdje osim na kraju riječi[m]madre; comer; campohrvatsko mna kraju riječi[n] or [ŋ] (depending upon the dialect)álbumhrvatsko n u Ana ili u Anka, ovisno o dijalektunsinsvugdje osim pred drugim suglasnicima[n]nido; anillo; anhelohrvatsko n (u Ana)pred drugim suglasnicima[m][ɱ][n][ɲ][ŋ]inviernoconfitemundoenyesarcincoizgovorom se prilagođuje suglasniku kao u hrvatskomeñsvugdje[ɲ]ñandú; cabañahrvatsko njpsvugdje[p]pozo; topo; esposahrvatsko pu skupu ⟨pt⟩[β]optimistahrvatsko v, ali zubi ne diraju usne, to jest jednostavno se napuče usnequsamo pred ⟨e⟩ i ⟨i⟩[k]quisehrvatsko krword-initial, morpheme-initial, or after ⟨l⟩, ⟨n⟩, ⟨s⟩, or ⟨z⟩; in emphatic and oratorical or formal speech, may also be used instead of [ɾ] in syllable-final (especially before ⟨l⟩, ⟨m⟩, ⟨n⟩, ⟨s⟩, ⟨t⟩, or ⟨d⟩) and word-final positions (before pause or consonant-initial words only)[r]rumbo; honra; alrededor; israelí; Azrael; subrayar; amor purohrvatsko rsvugdje drugdje[ɾ]caro; bravo; partir; amor eternokratko rrrpojavljuje se samo između samoglasnika[r]carrohrvatsko rspred zvučnim suglasnicima[z]isla; mismo; desde; jurisdicción;deshuesar; atisbo; presbítero; resbalar; rasgo; riesgo; desvelar; esvararhrvatsko zsvugdje drugdje[s]saco; casa; deshora; espitahrvatsko sshsamo u posuđenicama[ʃ] ili [tʃ] (ponekad [s])Áncash; Shanghái; Washingtonslično hrvatskomu š, ali moguće su varijacijetsvugdje[t]tamiz; átomohrvatsko tpred zvučnim suglasnicima[ð]atmósferaslično engleskomu th u thattlrijetko; uglavnom samo u posuđenicama iz nahuatlanskog[tl] ili [tɬ]tlapalería; cenzontle; Popocatépetlslično hrvatskomu tl, ali izgovoreno spojenotzrijetko; u posuđenicama[ts]quetzal; Pátzcuarohrvatsko cwrijetko; u posuđenicama[w]waterpolo, taekwondo, kiwi, wau, Wahid, Taiwánslično engleskomu w ili hrvatskomu v pred u kao u riječi vukrijetko, u posuđenicama iz njemačkoga i slično; na početku riječi nakon pauze ili iza ⟨m⟩ i ⟨n⟩[b]wolframio; Wamba; Wittenberghrvatsko brijetko, u posuđenicama iz njemačkoga i slično; gdje se god ne izgovara kao [b][β]Volkswagen, Ludwighrvatsko v, ali zubi ne diraju usne, to jest jednostavno se napuče usnexizmeđu samoglasnika ili na kraju riječi[ks] (ponekad [gz])exacto; taxi; relax, exigentehrvatsko ks ili gzna početku riječi[s]xenofobiahrvatsko spred suglasnicima[ks] ili [s]extremohrvatsko ksu riječima posuđenicama iz nahautlanskoga (uglavnom toponimima) i španjolskim imenima s arhaičnim pravopisom[x] ili [h]México; Oaxaca; xiote; Texas; La Axarquía; Ximena; Ximénez; Mexía; Roxasslično hrvatskomu h, može biti ponešto jače poput njemačkoga ch u Buchu posuđenicama iz jezika Amerikā, obično u toponimima[ʃ] ili [tʃ] (ponekad [s])Xela; xocoyotehrvatsko š ili č, ponekad sykao polusamoglasnik (gotovo pa uvijek u dvoglasu)[i] ili [j]hay, soyhrvatsko jkao suglasnik[j], [ʝ] ili [dʒ]ya; yelmo; ayunohrvatsko j ili jako slabo ž ili džzobično se ne pojavljuje pred ⟨e⟩ ili ⟨i⟩[θ] (središnja i sjeverna Španjolska) ili [s] (većina drugih regija)zorro; paz; cazaprvi izgovor odgovara engleskomu th u thing, a drugi hrvatskomu spred zvučnim suglasnicima[ð] (središnja i sjeverna Španjolska) ili [z] (većina drugih regija)jazmín, juzgado, Aznarprvi izgovor odgovara engleskomu th u this, a drugi hrvatskomu z +PolusamoglasniciSlovoKontekst pojaveIPAPrimjeriNajsličniji hrvatski glasipred samoglasnicima[j]aliada; cielo; amplio; ciudadhrvatsko jhi; ypred samoglasnicima[ʝ]hierba; hielo; ya; yelmo; ayunoslično hrvatskomu j, ali ponešto jačeupred samoglasnicima (ne izgovara se u ⟨qu⟩ ili ⟨gu⟩ pred ⟨e⟩ i ⟨i⟩)[w]cuadro; fuego; arduoslično engleskomu w ili hrvatskomu v pred u kao u riječi vukhupred samoglansikom[w̝]hueso; huevo; Huilaslično engleskomu w, ali ponešto jače +SamoglasniciSlovoIPAPrimjeriNajsličniji hrvatski glasa[a]azaharhrvatsko ae[e]vehementehrvatsko ei[i]dimitir; míohrvatsko iyyo[o]boscosohrvatsko ou[u]cucurucho; dúohrvatsko u
Povijest Španjolski je jezik nastao u jugozapadnoj europskoj regiji, tada poznatoj kao iberski poluotok. Podrijetlo mini|lijevo|250px|Govorna područja oko 200 g. pr. Kr. Krajem VI. st. pr. Kr. Iberi, prvi stanovnici regije, počinju se miješati s Keltima, nomadskim i ratničkim plemenima koja se naseljavaju na područje Galicije u VII st.pr.Kr. Te dvije grupe formiraju jedan narod, nazvan Keltoiberi i razvijaju jezik koji je jedna vrsta keltskog, ali ipak razjedinjen, ovisno od plemena i područja gdje se govori. Zbog toga se do dolaska Rimljana, koji započinju osvajanje poluotoka 218. godine pr. Kr., još uvijek ne može govoriti o jednoj lingvističkoj formi.
Pod rimskom vlašću poluotok postaje poznat kao Hispania. Stanovnici dolaze u kontakt s rimskim trgovcima, vojnicima te državnim službenicima i na taj način uče latinski. Kako se klasični latinski, jezik obrazovanih, u cijelom rimskom carstvu počinje miješati s jezikom starosjedilaca, u ovom slučaju, Kelta, Ibera te Kartažana, nastaje novi jezik nazvan pučki latinski (lat. latin vulgar) koji koristi osnovni model klasičnog latinskog, ali se i dalje poprilično služi riječima starosjedilačkih jezika.
Arapski utjecaj