Trg bana Josipa Jelačića glavni je zagrebački trg i metonim za središte Grada Zagreba. Trg je mjesto odvijanja raznih povijesno-političkih, kulturnih i sportskih događaja. U kasnom srednjem i u novom vijeku, Harmica je bila sajmišni prostor. Szabo, Agneza: „O starom Zagrebu, trgovini i sajmovima”, Zaprešićki zbornik, sv. 4, str. 96-103. Tijekom 17. st. tjedna tržišta i veliki godišnji sajmovi premještaju se uz Manduševac. Godine 1826. stočni sajam premješten je s Harmice na Marvinski, odn. Novi trg (od 1866. poznat pod nazivom Zrinjevac). Džaja, Petar; Palić, Magdalena; Severin, Krešimir: „Stočni sajmovi Grada Zagreba kroz povijest” Hrvatski veterinarski vjesnik, sv. 28, br. 2 (2020). Dana 23. lipnja 1848. godine, Harmica je preimenovana u Jelačić-plac, a sedamnaest godina kasnije na njemu je postavljen i spomenik banu Jelačiću. Na sajmovima se prodavalo meso svih vrsta, riba, mlijeko, jaja, stoka i divljač. Odlukom Gradskoga zastupstva 1890. godine određeno je da će se tjedni sajmovi održavati srijedom te na Veliki četvrtak i Tominje, pred Božić. Povremeno se i danas održavaju sajmovi, primjerice, Sajam hrvatskoga otočnoga proizvoda. „Otvoren Božićni sajam „Hrvatskog otočnog proizvoda“” razvoj.gov.hr. Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. Objavljeno 15. prosinca 2014. Pristupljeno 10. rujna 2022.

Nazivi Skraćeno se trg naziva raznim imenima: Trg bana Jelačića ili Jelačićev trg, a u mjesnome govoru poznat je i kao Jelačić-plac (službeni naziv od 23. lipnja 1848. do 1947.). Povijesni nazivi su Trg Republike (od 1947. do 1990. godine), Trg Tridesetnice i Harmica (od mađ. harmincz, »trideset«; tako se još uvijek naziva prolaz od kipa prema Dolcu) jer se tu ubirala tridesetina, tj. postojala je carinarnica u kojoj se ubirala daća.enciklopedija.lzmk.hr, Hrvatski obiteljski leksikon, 2005., pristupljeno 23. prosinca 2015.

Povijest mini|231x231px|Svečano otkrivanje spomenika banu Jelačiću 1866. godine, Franjo PommerTrg je bio poprište važnih događaja u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Tako se na njemu 16. listopada 1895. godine spalila mađarska zastava iz prosvjeda banu Khuen-Héderváryju. Dana 5. prosinca 1918. pristaše Narodnoga vijeća SHS otvorile paljbu na Zagrepčane koji su prosvjedovali za uspostavu hrvatske republike, a petnaest poginulih prozvano je Prosinačkim žrtvama. Prosinačke žrtve enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 10. rujna 2022. Dana 7. svibnja 1971. na tadašnjemu Trgu Republike održan je veliki prosvjedni skup hrvatskih proljećara. „Hrvatsko proljeće” enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 10. rujna 2022. Prljavo kazalište održalo je 17. listopada 1989. koncert „Voljenom gradu”, koji je postao poznat kao „Zabranjeni koncert”, a na kojemu se okupilo između 250 i 300 tisuća ljudi. „Prošlo je 28 godina od legendarnog 'Zabranjenog koncerta' Prljavog kazališta” vecernji.hr. Večernji list. Objavljeno 17. listopada 2017. Pristupljeno 10. rujna 2022. Unatoč pokušajima milicije koja je izvođačima htjela isključiti struju, koncert se održao te je označio simboličko odvajanje Hrvatske od SFRJ, što je osobito iskazano skladbom Mojoj majci (Ruža Hrvatska), simboličnim prekidom Hrvatske šutnje.Grgić, Barbara: „Voljenom gradu: Zabranjeni koncert Prljavog kazališta 1989. okupio više od 250.000 ljudi” belizagrebgrad.com.hr. Objavljeno 17. listopada 2020. Pristupljeno 10. rujna 2022.

Dana 16. srpnja 2018., nakon osvojenoga drugoga mjesta na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2018., na trgu je hrvatske nogometne reprezentativce dočekalo ljudi.

Opis mini|300px|Sumrak na Trgu bana Jelačića, listopad 2012. U središtu je kip bana Josipa Jelačića kipara Dominika Fernkorna, danas okrenut prema jugu. Kada je kip 1866. godine prvi put postavljen na trg, gledao je prema sjeveru, s obzirom na to da u to doba južni dio grada još nije postojao, već su to još bile oranice i male seoske nastambe. Kip je gledao na središte grada, Trg sv. Marka. Pogrešan je pučki mit koji govori da Ban gleda prema Mađarskoj, iako je utemeljen na stvarnim povijesnim činjenicama. Godine 1947. komunistički je režim uklonio kip, a 1990. godine je kip bio ceremonijalno vraćen na trg. Od nakon Drugoga svjetskoga rata do 1990. godine, kada mu je vraćeno staro ime, trg je nosio ime Trg Republike. Turistička zajednica grada Zagreba, pristupljeno 19. veljače 2018.

Na istočnoj strani trga nalazi se fontana koja je suvremena verzija Manduševca, odnosno Mandušinog zdenca. Po legendi, Zagreb je dobio ime po lijepoj Manduši koja je, zagrabivši vode iz tog zdenca, napojila vojsku koja je tuda prolazila. Zagrebonline.hr, priatupljeno 19. veljače 2018.

Trg se nije oduvijek nalazio u krugu grada, već je bio prazna poljana ispod zidina Gradeca i Kaptola, na kojoj su obitavali došljaci kojima je pristup gradu bio zabranjen. Širenjem grada na Ilicu i Staru Vlašku i Trg bana Josipa Jelačića je postao najužim dijelom grada.

Promet

Do 1975. godine na trgu je bio pušten automobilski promet. Danas je to glavna gradska šetnica u kojem jedino prometuju tramvaji (linije 1, 6, 11, 12, 13, 17) Sites.google.com, pristupljeno 19. veljače 2018. te izvanredne autobusne linije. U neposrednoj blizini trga, niže niz Ilicu, u Tomićevoj ulici smještena je zagrebačka uspinjača koja vodi na Strossmayerovo šetalište. Nekoliko stotina metara niže, južno od Zrinjevca, na Tomislavcu se nalazi Zagrebački Glavni kolodvor, željezničko i tramvajsko čvorište.

Galerija slika

Izvori

Vanjske poveznice

Kategorija:Trgovi u Zagrebu Kategorija:Josip Jelačić Kategorija:Gornji grad – Medveščak