thumb|Tradicionalna četnička zastava s ćiriličnim natpisom Za Kralja i otadžbinu – sloboda ili smrt
Četnik je izraz kojim se označavaju pripadnici srpskog nacionalističko-šovinističkog pokreta velikosrpske ideologije. Danas postoji više organizacija koje se pozivaju na tradiciju četništva i čiji se pripadnici izjašnjavaju kao četnici, tako primjerice "Ravnogorski pokret"."Sretenje u Orašju", Ravnogorski pokret, veljača 2024. Pristupljeno 20. siječnja 2025.
Riječ "četnik" je tijekom povijesti mijenjala značenje. Koristila se u 19. stoljeću i početku 20. stoljeća, kako u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, tako i na području Dalmacije te Bosne i Hercegovine. Današnje značenje riječi četnik jest: "Članovi srpske vojne organizacije s izrazito nacionalističkim šovinističkim velikosrpskim ciljem." (Hrvatska enciklopedija, 2000.)
Prvi četnički odred koji stoji u vezi sa suvremenim četničkim pokretom nastaje u Beogradu 1903. godine pod okriljem generala Jovana Atanackovića, tadašnjeg ministra obrane Kraljevine Srbije i jednog od glavnih aktera zavjere koja je 11. lipnja 1903. svrgnula dinastiju Obrenović (uz ekstremno brutalno ubojstvo kralja Aleksandra i kraljice Drage) da bi doveli dinastiju Karađorđevića na vlast u Srbiji. Mladi intelektualci dr. Milorad Gođevac i Vaso Jovanović, uz financijsku pomoć koju je organizirao najbogatiji tadašnji Srbin Luka Ćelović, organizirali su četnički odred koji je krenuo u oružane akcije protiv turske države na području Makedonije. Vodstvo četnika poslije urasta u tajnu revolucionarnu organizaciju "Ujedinjenje ili smrt" ("Crna ruka"), osnovanu 1908. godine iz redova urotnika iz 1903. godine. Tijekom I. svjetskog rata, četnički odredi djeluju kao dio kraljevske vojske, i predstavljaju oslonac Crne ruke – koja dolazi u sukob s krugom oko prijestolonasljednika Aleksandra i potom gubi dotadašnji utjecaj.
Nakon I. svjetskog rata, četnici provode vojne operacije radi uspostave vlasti srpske države vlasti na području Sandžaka, Kosova i Makedonije. 1922. godine se u Štipu organiziraju pod imenom "Udruženje protiv bugarskih bandita".
Četničke organizacije postojale su u prvoj Jugoslaviji 1918. – 1941. U to doba, a osobito u tijeku Drugog svjetskog rata, počinje prevladavati današnje značenje (pogledati članak Zauzeto značenje). Za Drugog svjetskog rata postojalo je nekoliko vrsta "četnika", ali svi su, usprkos pojedinim akcijama protiv okupatora, poprimili jasan kvislinški karakter; surađivali su otvoreno ne samo s Nijemcima i Talijanima, nego ponekad i s ustašama. S druge strane četnički je pokret dobivao i potporu od samih saveznika, te je u početnoj fazi rata postojala i suradnja s partizanima.
Četnici su tijekom Drugoga svjetskoga rata izvršili više oblika zločina nad Hrvatima i Muslimanima, a isti su imali sve karakteristike genocida. Broj četničkih žrtava genocida medu Hrvatima i Muslimanima tijekom rata 1941.-1945. do sada još nije utvrđen. Tijekom rata za određena razdoblja davane su i određene procjene. Tako je npr. Ministarstvo vanjskih poslova NDH u svom Unutrašnjopolitičkom pregledu br. 11 od 11. rujna 1944. od odjeljku “Četnici protiv NDH” navelo da su do tada ”četnici razorili oko 30.000 hrvatskih domova i poubijali najmanje 150.000 pripadnika hrvatskog pučanstva”. Najnovija demografska istraživanja daju mogući stvarni gubitak Hrvata od oko 200.000 a Muslimana oko 100.000 na području NDH, tj. onih koji su ubijeni. Prema Vladimiru Žerjaviću, od toga na moguće četničke žrtve genocida otpada 32.000 ubijenih Hrvata (u Hrvatskoj 20.000, a u BiH 12.000) i 33.000 ubijenih Muslimana..Vecernji List, pristupljeno 13. siječnja 2018. name="auto1">Z. Dizdar i M. Sobolevski, Prešućeni četnički zločini u. Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1941-1945. godine, Zagreb, 1999Zdravko Dizdar, ibid, str. 94 (faksimil izvornog dokumenta iz 1935. godine) i 96
Krajem 1980.-ih godina najutjecajniji četnički vojvoda u iseljeništvu Momčilo Đujić imenuje beogradskog desničarskog političara Vojislava Šešelja za vojvodu, te on tijekom ratnih zbivanja na području bivše Jugoslavije početkom 1990.-ih godina osniva četničke postrojbe koje sudjeluju u ratu, te Srpsku radikalnu stranku (koja je najprije organizirana pod imenom "Srpski četnički pokret", da bi 1991. promijenila ime) kao politički izraz četničke ideje. Izvornim velikosrpskim i radikalno desnim četničkim idejama pridružuje se u suvremenom djelovanju nosilaca četničke ideologije još i antiglobalizam i euroskepticizam.
Na postrojavanje četnika u Višegradu u ožujku 2019. godine reagirali su osudom najviši predstavnici Bosne i Hercegovine, te diplomatski predstavnici Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva.
Značenje riječi u rječnicima
Riječ četa dolazi iz turskog (çete). Označava dio vojske ili samostalnu naoružanu grupu, koja može biti od nekoliko ljudi do nekoliko tisuća. Ušla je u sve slavenske jezike osim češkog.
Izvorno značenje
Glagol četovati, koji znači "biti u četi, vojevati", zabilježen je, prema Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, prvi put u 18. stoljeću.
Isti rječnik (2. svezak, 1884. – 1886. godine) bilježi riječ četnik u dva značenja: 1. Ko je u četi, ko hodi po četama, ko četuje. U naše vrijeme, između rječnika samo u Vukovu. 2. Oružani sluga opčinski; isporedi pandur, barabanat.
Benešičev Rječnik hrvatskog književnog jezika (2. svezak, 1986.) bilježi još i značenje "poglavar čete, major" (četovođa).
Hrvatska enciklopedija iz doba NDH (Sv. IV, 1942.) nažalost pod odrednicom četnik sadrži samo uputnicu na pojmove komite i Srbija, povijest (vidi dolje poglavlje Četnici u Makedonskom ratu za oslobođenje); taj svezak nikada nije izašao. Termin četnik tada je bio u općoj upotrebi u NDH i drugdje (Četnici u Drugom svjetskom ratu, ali to začudo u enciklopediji nije bilo zabilježeno.
Suvremeno značenje
Opća enciklopedija JLZ (2. svezak, 1977.) navedena dva značenja spaja zajedno, te dodaje drugo: 1. Oni koji su u četi, koji četuju; hajduci, panduri, oružani općinski sluge, 2. Članovi srpske vojne organizacije s izrazito nacionalističkim ciljem.
Danas, kada koristimo pojam četnik u Hrvatskoj, a jednako je i u Srbiji i svuda na području nekadašnje Jugoslavije, uz varijacije u formulaciji i vrednovanju, imamo u vidu isključivo drugo značenje, tzv. zauzeto značenje.
Ovo prvo značenje nepromijenjeno donose i dvije suvremene hrvatske enciklopedije. U tom općem značenju, riječi "četnik" i "ustaša" imaju vrlo blisko značenje, kao i riječi "partizan" i "gerilac". "Četa" ovdje znači postrojbu ustanika, gerilaca, teritorijalne obrane ili paravojske, što odgovara međunarodnom pojmu milicija.
Hrvatska enciklopedija (2. svezak, 2000.) "zaoštrila" je drugo značenje: 2. Članovi srpske vojne organizacije s izrazito nacionalističkim šovinističkim velikosrpskim ciljem.
Opća i nacionalna enciklopedija (IV. knjiga, 2005) to je drugo značenje još oštrije formulirala: 2. Pripadnici srpske vojne ili poluvojne skupine, koje je u raznim prigodama ustrojila srpska vlast s ciljem da terorističkim akcijama nad nesrpskim stanovništvom djeluje u cilju ostvarenja političkih i teritorijalnih ciljeva velikosrpske ideologije.
Povijesno, ova formulacija nije posve točna; može li se reći da su četničke grupe u Makedoniji, u vrijeme kada su se borile protiv turske vlasti, bile "terorističke"? Osim toga i makedonske su se jedinice nazivale "četničkima" (također se koristila i riječ komiti), a riječ se koristila i na području Dalmacije u doba Austro-Ugarske. Također, nisu uvijek osnivani od vlasti, nego "četovanje" u nekim slučajevima nastaje spontano.
Rječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića (1. izdanje 1991) daje širi opis promjena značenja riječi četnik kroz povijest: 1. (povijesno u Srbiji): Član vojno-političke organizacije osnovane 1903. godine za borbu protiv Turske i za udio Srbije u raspodjeli balkanskih teritorija, 2. Pripadnik poluvojne formacije koja je djelovala u Jugoslaviji 1918. – 1941., 3. Pripadnik srpskih monarhističkih oružanih snaga u 2. svjetskom ratu 1941. – 1944., 4. Član srpskog četničkog pokreta (jedno od imena Srpska radikalna stranka) osnovanog 1990. godine s programom velike Srbije i etničkih čišćenja na prostorima bivše države SFRJ, 5. Član takve oružane organizacije koja provodi politički i vojni teror i izvodi etničko čišćenje nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj i Bosni (od 1990. godine), 6. (zauzeto značenje, povijesno) Pripadnik zemaljske obrane za Austro-Ugarske (regionalno, u Dalmaciji).
Ideologija thumb|250px|Ljuba S. Jovanović "Čupa" (1877. – 1913.), pravnik, novinar, prokušani četnik i ideolog Ideologija četničkog pokreta je – velikosrpska ideologija, s jakom antikomunističkom komponentom.
Kao ideolog u ranom četničkom pokretu javlja se mladi pravnik i prokušani četnički borac Ljubomir S. Jovanović "Čupa", koji se tijekom studija u Bruxellesu susreće s idejama tajnih revolucionarnih društava tog doba. On piše pravila "Crne ruke", te uspostavlja osnove rada po uzoru na talijanske Karbonare i njemačka nacionalistička tajna društva.
U vrijeme širenja raznih totalitarnih ideologija, četnici poprimaju snažni antikomunistički (ali ne i antifašistički) karakter.
U memorandumu "Homogena Srbija" kojega je Stevan Moljević (predratni odvjetnik u Banjoj Luci i jedan od glavnih političkih organizatora i propagandista među Mihailovićevim četnicima) napisao 30. lipnja 1941. godine, ubrzo nakon poraza Jugoslavije u Travanjskom ratu, zahtjeva se obnova Jugoslavije uz čvrstu hegemoniju Srba nad drugim narodima u Jugoslaviji, a potom i nad širim područjem Balkana; u koju svrhu treba osigurati šire područje koje pretežno ili isključivo naseljavaju Srbi – predviđa Moljević prisilno iseljavanje nesrpskog stanovništva – te osobito osigurati izlaz tog područja na more.
Radi ostvarenja takvih ciljeva, daje glavni zapovjednik Draža Mihailović u prosincu iste godine upute četničkim zapovjednicima, gdje naznačuje: "Ciljevi naših odreda jesu ... 1.) Borba za slobodu celokupnog našeg naroda pod žezlom Njegovog Veličanstva Kralja Petra II. 2.) Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije — Crne Gore — Bosne i Hercegovine — Srijema — Banata i Bačke. 3.) Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih, slovenskih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst — Gorica — Istra i Koruška) kao i Bugarske, sjeverne Albanije sa Skadrom. 4.) Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata. 5.) Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa. 6.) Kazniti sve Ustaše i Muslimane koji su u tragičnim danima nemilosrdno uništavali naš narod. 7.) Kazniti sve one koji su krivi za našu aprilsku katastrofu. 8.) U krajevima očišćenim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata izvršiti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromašne nacionalno ispravne i poštene porodice).""Četnici kao nosioci građanskog rata i saveznička intervencija", Instrukcija Draže Mihailovića majoru Đorđu Lašicu i kapetanu Pavlu Đurišiću 20.12.1941., kod "znaci.org", pristupljeno 18. svibnja 2015.