Najstariji tragovi ljudske nazočnosti na području današnje Hrvatske potječu iz starijeg kamenog doba. U špilji Šandalji pokraj Pule i u Punikvama pokraj Ivanca otkrivene su kamene izrađevine predneandertalske rase, a ostatci neandertalskoga pračovjeka pronađeni su na Hušnjakovu brijegu u Krapini. Arheološki nalazi iz paleolitika otkriveni su i na drugim lokalitetima diljem Hrvatske (Vindija, Veternica i dr.). Neolitik (oko 6000. pr. Kr. – oko 3000. pr. Kr.) je obilježen podizanjem stalnih i organiziranih naselja, kao i izradom keramičkoga i glinenog posuđa. Na jadranskom području najznačajnije su neolitičke kulture impresso, danilska i hvarska, u unutrašnjosti sopotska i korenovska, a glavna su nalazišta otkopana u Smilčiću pokraj Zadra, Danilu pokraj Šibenika, Markovoj i Grapčevoj špilji na Hvaru i dr. Prijelazno razdoblje iz kamenoga u brončano doba, tzv. eneolitik, u kojem započinje obrada i uporaba prvog metala – bakra, pokriva vučedolska kultura (oko 3000. pr. Kr. – oko 2200. pr. Kr.), nazvana prema lokalitetu Vučedol na obali Dunava pokraj Vukovara. U brončanom dobu (oko 2500. pr. Kr. – oko 800. pr. Kr.), razdoblju velikih etničkih nemira i migracija, nastavlja se razvijati metalurgija i tehnologija obrade brončanih predmeta. Izdvaja se više kulturnih skupina (u Istri gradinska kultura, u sjevernoj Hrvatskoj kultura polja sa žarama, u Dalmaciji cetinska kultura i dr.), koje su nastale simbiozom prijašnjih kulturnih tradicija i raznovrsnih utjecaja snažnih okolnih kultura. Pojavom sustavne proizvodnje i uporabe željeznih predmeta započelo je željezno doba (oko 800. pr. Kr. – početak 1. st.), tijekom kojega su se na prostoru današnje Hrvatske pojavile prve etničke zajednice, čija su imena zabilježili grčki i rimski pisci. Pripadale su ilirskim Histrima, Japodima, Liburnima, Delmatima, Ardijejcima i dr., a bile su pod snažnim utjecajima grčkih i italskih kultura te od 4. st. pr. Kr. i pod utjecajem keltske duhovne i materijalne kulture.
Zahvaljujući trgovačkim putovima i vezama starosjedilački narodi brončanoga i željeznoga doba na tlu današnje Hrvatske već su od 8. st. pr. Kr. imali dodira s umjetničkom proizvodnjom Grka i Etruraca, no tek se dolaskom grčkih kolonizatora u 4. st. pr. Kr. stvaraju uvjeti za uspostavu i jače širenje antičke civilizacije na istočnoj obali Jadrana. Posredovanjem grčkih kolonija, kao što su Issa (Vis) i Pharos (Stari Grad na Hvaru), širi se grčki utjecaj prepoznatljiv u pismu, kovanju novca, trgovini, parcelaciji zemljišta i gradnji zidina. Od 2. st. pr. Kr. Rim postupno organizira svoju vlast te stvara više administrativnih područja – provincija (Dalmacija, Panonija). Kulturni i gospodarski razvoj s odlikama rimske civilizacije (urbanizam, arhitektura, kiparstvo, kultovi, kovanje novca, trgovina) najprije zahvaća jadransku obalu, a potom i njezino duboko zaleđe. Brojna naselja stječu odlike rimskoga grada (Parentium/Poreč, Salona/Solin, Iader/Zadar, Narona/Vid kraj Metkovića, Aenona/Nin, Varvaria/Bribir), oblikuju se forumski kompleksi s bazilikama, kurijama, termama i dr., ali i raskošne zgrade javne namjene, osobito teatri (Pola/Pula, Salona) i amfiteatri (Pola, Salona, Burnum/Ivoševci kraj Kistanja). Na panonskom području nastaju kupališna naselja (Aquae Iasae/Varaždinske Toplice) te bitniji gradovi, od kojih je uglavnom sačuvana oskudna arhitektura (Siscia/Sisak, Marsonia/Slavonski Brod, Mursa/Osijek, Cibalae/Vinkovci). Posebno mjesto među spomenicima zauzima Dioklecijanova palača u Splitu. Kao postignuća rimsko-helenističkoga graditeljstva ističu se ladanjsko-gospodarske vile (Brijuni, Polače na Mljetu), ceste (Salona−Sirmium, Emona−Sirmium) te mostovi i akvedukti (Dioklecijanov vodovod). Nakon Konstantinova edikta o toleranciji 313. započinje procvat ranokršćanske umjetnosti u prirodnoj simbiozi s antičkom kulturom. Najvažniji spomenici ranokršćanske sakralne arhitekture nalaze se u Saloni, a osobitu vrijednost imaju ranokršćanska groblja sjeverno od grada (Marusinac, Manastirine, Kapljuč). Nakon što je Bizant kao istočni nasljednik Rimskoga Carstva sredinom 6. st. postao glavnom političkom silom u Italiji i na istočnom Jadranu, za obranu i kontrolu plovnoga puta podignut je niz utvrda, među kojima se ističe bizantski castrum na Velom Brijunu. Veličanstven je arhitektonski spomenik iz toga doba i kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču. Krajem 6. st. na području Hrvatske počinje nagli pad visoke antičke civilizacije. Razlog je tomu gospodarsko propadanje gradova zbog sve češćih prodora »barbarskih« plemena.
Prapovijest
mini|300px|Paleolitičko nalazište na Hušnjakovu brijegu u Krapini ubraja se među najveća i najbogatija nalazišta neandertalskoga pračovjeka u svijetu. Tijekom iskapanja koja je 1899−1905. vodio paleontolog i geolog Dragutin Gorjanović-Kramberger otkriveni su i bogati ostatci paleolitičkih izrađevina te kostiju izumrlih prapovijesnih životinja. Starost krapinskih nalaza procjenjuje se na približno 130 000 god. Kameno doba
Starije kameno doba (paleolitik) je najstarije i najduže razdoblje ljudske povijesti; naziv paleolitik prvi je upotrijebio John Lubbock 1865. razdvojivši kameno doba na paleolitik i neolitik. U Europi se paleolitik podudara s geološkim razdobljem pleistocena (počinje prije 2,5 milijuna god.), dok u Africi započinje već u pliocenu; prije 4 milijuna god. Završio je sa zadnjim ledenim dobom 10 000 god. pr. Kr. U gospodarskom smislu to je razdoblje lova i skupljanja plodova, nomadskoga načina života, pa se arheološki ostatci nalaze uglavnom u špiljama, pripećcima, ali i na otvorenom. Najranije početke posvjedočuju kamene rukotvorine izrađene cijepanjem sedimentnih, metamorfnih i eruptivnih stijena te minerala. Starije kameno doba se dijeli na donje (starije), srednje i gornje (mlađe).Hrvatska enciklopedija (LZMK) - starije kameno doba Na području Hrvatske postoje mnogobrojna paleolitička nalazišta. Najstariji nalaz predstavlja jednostavni udarač od okresanog potočnog oblutka iz špilje Šandalje I. kraj Pule. Kameni ručni klinovi iz razdoblja starijeg paleolitika pronađeni su u Ponikvama kraj Ivanca, Golubovcu i Donjem Pazarištu u Lici. Najpoznatije nalazište u Hrvatskoj je brdo Hušnjakovo kraj Krapine gdje su nađeni ostaci neandertalaca (varijanta poznata pod imenom krapinski pračovjek) uz artefakte iz srednjeg paleolitika. Ostaci neandertalaca nađeni su i u špilji Veternici kraj Zagreba, u Vindiji kraj Ivanca i Velikoj pećini kraj Trakošćana. U Hrvatskoj zasad nema tragova paleolitičke umjetnosti, ali postoje drugi nalazi iz razdoblja mlađega paleolitika. Uz ostatke Homo sapiens sapiensa pronađena su kamena i koštana oruđa i oružja iz toga razdoblja u Romualdovoj pećini kraj Rovinja, Vergottinovoj pećini kraj Poreča, Pupićinoj peći, Vindiji, Velikoj pećini, na lokalitetu Šandalje II., Cresu, Lošinju, Krku, Rabu, Dugom otoku. Paleolitički nalazi nađeni su i u pećini Bukovac u Gorskom kotaru, Cerovačkoj špilji u Lici i kanjonu Čikole.Opća i nacionalna enciklopedija - paleolitik mini|150px|lijevo|Kultna posuda (riton), danilska kultura, Arheološki muzej Zadar. Smilčić kraj Zadra jedno je od najbogatijih neolitičkih nalazišta na otvorenom. Naselje je bilo okruženo obrambenim jarkom, nastambe su bile nadzemne kolibe od isprepletena granja. Utvrđene su dvije razvojne faze naselja: starija, s nalazima kulture impresso, i mlađa, koju obilježava danilska kultura. Među nalazima se ističu keramičke bogato ukrašene kultne posude na četiri noge (ritoni), te raznolike posude ukrašene slikanim i urezanim ornamentima. Srednje kameno doba (mezolitik) je prapovijesno razdoblje lovačko-skupljačkih zajednica i njihove kulture od kraja ledenoga doba (pleistocena) do pojave neolitika u ranom i srednjem holocenu; naziv mezolitik uveo je Hodder M. Westropp 1872.Hrvatska enciklopedija (LZMK) - srednje kameno doba Trajalo je približno od 10 000. do 6500. pr. Kr. Različite »etničke« seobe dovele su do usitnjavanja kulturne slike Europe. Zbog promjene klimatskih prilika, tj. zatopljivanja i otapanja snijega, u mezolitiku je prevladavao lov na sitne životinje i ribolov. Osim karakterističnih mikrolita, počela se izrađivati nova vrsta oružja, harpun. Ljudi sa značajkama današnjega čovjeka, postupno su pripitomljivali životinje (goveda, ovce i koze), te s nomadskoga prelazili na život u stalnim naseljima.Istarska enciklopedija (LZMK) - mezolitik Prijelazno razdoblje, srednje kameno doba, tj. mezolitik, u Hrvatskoj je nedovoljno istraženoHrvatska enciklopedija (LZMK) - prapovijesna arheološka nalazišta i o njemu se malo piše. Gravettienska je kultura postupno prelazila u različite faze epipaleolitika i mezolitika. To je očito u Šandalji II, a pojedinačni nalazi zabilježeni su u Oporovini na Učki, Vergottinovoj pećini na Poreštini, Klanjčevoj pećini na Ćićariji, Podosojnoj pećini u Mošćeničkoj Dragi i na otvorenome nalazištu u Savudriji. Istraživanjima u Pupićinoj pećini u Veloj dragi otkriveni su važni nalazi datirani u gornji paleolitik i mezolitik. Uz malo oruđe i oruđe složenoga tipa, pronađeno je i nekoliko ljudskih kostiju. R. Battaglia pronašao je 1944. lubanje u pećini kraj Baderne (Dančeva pećina). Sondiranjima u kvartarnim naslagama pećine Oporovina, M. Malez je u sloju »e« pronašao ostatke pokopa u pećinskome prostoru, odnosno veći dio ljudskoga kostura s ukrasima od dijelova jelenjega roga. U Klanjčevoj pećini iznad Bresta pronađena su uz mezolitsko kameno i koštano oruđe i dva čovječja vratna kralješka. Najbolje očuvano mezolitičko naselje sjedilačkoga načina života, što je inače značajka neolitika, jest Lepenski vir na Dunavu, Srbija.
Mlađe kameno doba (neolitik) je razdoblje prvih prapovijesnih zajednica utemeljenih na proizvodnji hrane, odnosno kultivaciji biljaka i domestikaciji životinja; naziv (engleski Neolithic) uveo je 1865. britanski antropolog John Lubbock. Uz to razdoblje usko je povezan i sjedilački način života u trajnim naseljima, u kojima se podižu prvi čvrsti stambeni objekti. Najtipičnija kulturna novina izradba je predmeta od keramike te primjena novih tehnika glačanja i brušenja kamena. Pojava metala, njegova razvijena proizvodnja, šira uporaba i primjena, obilježavaju kraj neolitičkoga razdoblja. U europskim razmjerima to je polovica IV. tisućljeća pr. Kr. (3500 god. pr. Kr.). Prve izrazito neolitičke kulture u Hrvatskoj, starčevačku i impressokeramičku, nasljeđuju sopotska i korenovska kultura u kontinentalnoj Hrvatskoj, a danilska, hvarska i velolučka na jadranskoj obali, otocima i u zaleđu. Krajem mlađega kamenog doba u najistočnije dijelove Hrvatske prodire i vinčanska kultura, a u sjeverozapadne regionalna inačica lengyelske kulture. Obje spomenute pojave već imaju i određena obilježja bakrenoga doba, odnosno eneolitika.Hrvatska enciklopedija (LZMK) - mlađe kameno doba Neolitičko doba dobro je istraženo u kontinentalnoj Hrvatskoj (Vinkovci, Sarvaš, Vučedol, Zadubravlje i Igrač kraj Slavonskog Broda te Pepelana kraj Virovitice s naseljima starčevačke kulture; Malo Korenovo, Kaniška Iva, Tomašica i Drljanovac s naseljima linearnotrakaste kulture; Sopot, Bapska, Vinkovci–Ervenica, Osijek i Klokočevik kraj Slavonskog Broda s naseljima sopotske kulture; Ozalj s naseljem lengyelske kulture). Nalazišta impresso kulture na Jadranu predstavljaju Grapčeva i Markova špilja na Hvaru, Smilčić, Bribir, Vaganačka špilja na Velebitu, Jami na Sredi na Cresu te Vižula u Medulinu. Danilsku i hvarsku kulturu predstavljaju Danilo, Smilčić, Vela spila na Korčuli, Markova i Grapčeva špilja te Gudnja na Pelješcu.
Bakreno doba