desno|220px|mini|Ragbijaški pokušaj zaustavljanja igrača s loptom Rugby union (skraćenica za rugby union football i pojam pod kojim se podrazumijeva današnji rugby, još poznat i kao union u državama gdje se igra i rugby league), vanjski je sport koji se igra između dvije momčadi sastavljene od petnaest igrača čiji je cilj upravljanje ovalnom loptom i postizanje što više bodova tijekom utakmice. Jedan je od dva najzastupljenija oblika rugbyja (uz rugby league), dok je rugby sevens, dinamičnija inačica oba oblika rugbyja, slabije praćen u svijetu.

Pravila i tijek igre

Utakmica na razini igrača starijih od osamnaest godina traje osamdeset minuta, a sastoji se od dva poluvremena od po 40 minuta uz mogući sučev dodatak za vrijeme potrošeno na ukazivanje pomoći ozljeđenim igračima. Utakmicu kontroliraju glavni sudac, dva pomoćna suca (touch judges), a u većini utakmica na profesionalnoj razini koristi se i sudac koji koristi pomoć televizije (television match official, TMO), poznat i pod nazivom video referee.

Cilj igre svake momčadi, koje su sastavljene od po petnaest igrača, postizanje je što više bodova tijekom utakmice, a momčad koja ostvari veći broj bodova proglašava se pobjedničkom. Bodovi se dobivaju ostvarivanjem tryja (polaganja) i/ili postizanjem zgoditka. Try je ostvaren kada igrač spusti loptu koja je u njegovim rukama iza protivničkoga gola, u prostor predviđen za to, a vrijedi pet bodova. Zgoditak se ostvaruje nogom na način da lopta prijeđe protivnička vrata između dviju stativa i iznad grede, te se spusti u prostor iza gola predviđen za to, a postiže se na jedan od tri iduća načina:

Kod drop goala igrač postiže zgoditak tijekom aktivne igre na način da lopta dotakne podlogu neposredno nakon ispuštanja iz ruku te neposredno prije udarca nogom. Kazneni zgoditak (penalty goal) postiže se tako da se lopta prema protivničkim vratima uputi sa zemlje ili drop kickom, i to nakon što je protivnička momčad skrivila prekršaj. Pretvaranje (conversion) dodjeljuje se nakon uspješnoga polaganja (tryja), a iskorištava se ili drop kickom ili uz pomoć pridrživača lopte s ciljem da lopta stoji okomito na tlo.

Drop goal i kazneni zgoditak vrijede po tri boda, dok pretvaranje vrijedi dva boda.

mini|300px|Ovalna lopta za rugby union.

Igralište ne smije biti dulje od sto metara, pri čemu nisu uračunata područja iza gola u kojima se ostvaruju bodovi. Duljina svakoga takvoga prostora ne smije biti manja od deset metara niti veća od 22 metra. Širina igrališta također može varirati, no ne smije biti šire od sedamdeset metara. Stative gola moraju biti međusobno razmaknute 5.6 metara, a greda mora biti na točno tri metra od tla, tako oblikujući oblik slova H. Ukupna visina gola mora biti veća od 3.4 metra.

Tipičan tijek utakmice je ovakav: igrač i momčad koja ima loptu u posjedu kreću se prema protivničkim vratima u nastojanju da ostvare try, sve dok protivnička momčad ne baci na tlo igrača koji ima loptu u posjedu. Kada se to dogodi, igrač koji je bačen, a imao je loptu u posjedu, mora ili dodati ili ostaviti loptu dozvoljavajući tako drugim igračima da se bore za nju. Borba za loptu, ako je ona zaglavljena na tlu između više igrača različitih momčadi, odvija se tako da momčadi stvore skup, te ona momčad koja dođe u posjed lopte, nastavlja napredovati prema protivničkom golu. Ovakav se proces događa sve dok neka momčad ne napravi prekršaj, uzmakne ili se ostvari try ili postigne zgoditak.

Momčad koja je u posjedu lopte može odabrati napredak prema protivničkim vratima s loptom u rukama svojih igrača ili napucavajući loptu obavezno prema naprijed. Lopta se ne smije dodati prema naprijed, tj. jedino pravilno dodavanje između suigrača je ono u kojemu lopta putuje natrag. Bilo koji igrač koji je bliži protivničkom golu od igrača koji ima loptu u posjedu nalazi se u zaleđu i ne smije utjecati na igru sve dok se ne vrati u područje iza igrača s loptom.

Momčad koja nije u posjedu lopte pokušava zaustaviti protivničkoga igrača u njenom posjedu uklizavanjem koje se sastoji od zahvata i obaranja protivnika na tlo. Igrač koji je oboren mora dodati ili ispustiti loptu pritom dozvoljavajući svim ostalim igračima borbu za nju. Igra se ne zaustavlja sve dok se ne dogodi prekršaj ili lopta/igrač s loptom ne napusti granice igrališta.

Ako lopta ode izvan granica igrališta (u touch), igra se nastavlja line-outom. Ako neka momčad napravi prekršaj i utakmica se zbog toga zaustavi, momčad nad čijim je igračem prekršaj napravljen, nastavit će igru skupom, slobodnim ili kaznenim udarcem, ovisno o težini prekršaja.

Momčad u napadu postiže zgoditke tako da loptu napuca između stativa i iznad grede protivničkoga gola. Lopta mora biti upućena s tla prilikom dodijeljenog kaznenoga udarca ili drop kicka koji se upućuje najčešće prilikom aktivne igre, iako je bilo slučajeva da se drop kickom izvode i kazneni udarci. Uspješan udarac na gol vrijedi tri boda.

Uobičajeni način ostvarivanja bodova je try (polaganje) i vrijedi pet bodova. Nakon uspješnoga polaganja, momčadi koja je ostvarila polaganje dodjeljuje se slobodan udarac na gol, nazvan pretvaranje, koje vrijedi dva boda ako se uspješno iskoristi. Pretvaranje se izvodi paralelno s mjestom gdje je lopta položena i s bilo koje udaljenosti duž linija označenim zastavicama, koje se nalaze na kraju svake takve linije, a paralelna je s mjestom na kojemu je lopta položena.

Polaganja su glavni način ostvarivanja bodova i svaka momčad teži polaganjima tijekom utakmice. Drop golovi i kazneni udarci sigurniji su način ostvarivanja bodova protiv brzonoge i pokretljive obrane. U rijetkim situacijama, sudac može dodijeliti kazneno polaganje u korist momčadi u napadu ako njihovi protivnici naprave prekršaj koji je, po sucu, na nedozvoljen način spriječio polaganje momčadi u napadu ili ako konstantnim prekršajima zaustavljaju igru i tako onemogućavaju polaganja.

Igrači

mini|desno|300px|Skup (scrum). mini|lijevo|300px|Izvođenje lopte nakon prekida (line-out), utakmica Hrvatska – Litva 2011. godine

Momčad u unionu sastoji se od petnaest igrača: osam napadača označenih brojevima od 1 do 8 te sedam braniča (bekova) označenih brojevima od 9 do 15.BBC o igračima i opremi Ovisno o pravilima natjecanja svakoj momčadi dozvoljeno je držanje do sedam zamjena (rezervi). U profesionalnoj utakmici svaka momčad ima na raspolaganju upravo sedam zamjena, a igrač jednom kada bude zamijenjen nema više pravo sudjelovati do kraja utakmice. Iznimka ovom pravilu je blood bin, tj. igrač koji krvari mora trenutačno napustiti teren i ako je ozljeda sanirana, vratiti se na teren. Tijekom boravka u blood binu ozlijeđenoga igrača smije zamijeniti jedan od rezervnih igrača. Ako se ozlijeđeni igrač vrati unutar petnaest minuta umjesto rezerve koja ga je zamijenila, ta zamjena se ne računa i igrač koji je nakratko zamijenio ozlijeđenoga igrača kasnije tijekom utakmice može ponovo ući kao zamjena nekom suigraču.

Glavna uloga napadača je osvajanje i očuvanje posjeda lopte. Također sudjeluju u prekidima (skupu i line-outu). Najčešće, napadači su teži i jači od braniča, no zato su sporiji. U napadu imaju zadaću osvajanja prostora što čine tako da se pretežno zabijaju u protivničke napadače. Nakon zabijanja u protivnike do izražaja dolazi brzina broja 8 i braniča, koji napreduju trčeći s loptom u rukama i nastoje napraviti polaganje.

Uloga braniča je napredovanje prema protivničkom golu trčanjem s loptom u rukama, dodavanjem sa suigračima ili napucavanjem lopte nogom. Nakon što broj 9 (scrum-half) dobije loptu najčešće je dodati broju 10 (fly-half), koji će nakon toga svojim dodavanjima odrediti tijek napada svoje momčadi. Braniči će pokušati doći do protivničkih vrata stvaranjem rupa u protivničkoj obrani, jer upravo kvalitetni braniči rastežu protivničku obranu toliko da ne mogu pokriti čitav teren. Kada se to dogodi, lopta se najčešće dodaje najbržim igračima na terenu, krilima i fullbackovima.

Oprema

Tradicionalna oprema za rugby union sastoji se od majice s ovratnikom (koja je i danas popularna u modi i često se naziva rugby majicom), kratkih hlača, dugih čarapa (štucni) i kopački. Dozvoljena je i skromna zaštita glave, ramena i ključne kosti. Takva dodatna oprema mora imati odobrenje i zadovoljiti sve standarde IRB-a. Igrači koriste i štitnik za zube.

mini|300px|Klasična oprema igrača.

Majica i hlače

Majice za rugby lagane su, udobne i čvrste, te moraju podnijeti mnogo povlačenja bez oštećenja. Za izradu modernih majica koriste se lagana, vodootporna, sintetička vlakna. Napadači imaju posebne majice za koje ih njihovi suigrači mogu primiti. Na stražnjem dijelu majice najčešće se nalazi broj igrača i ponekad prezime igrača iznad ili ispod toga broja. Grb kluba tradicionalno je otisnut postrance na gornjem dijelu prsa. Logo i imena sponzora također su otisnuti na majici. Većina klubova koriste domaće i gostujuće dresove, koji su različitih boja.

Hlače su tradicionalno izrađene od pamuka i dizajnirane tako da izdrže sve zahvate i udarce koje im nanose protivnici. Napadači u drugoj liniji sada koriste posebne hlače koje imaju dodatni dio koji omogućuje njihovim suigračima da ih podignu tijekom line-outa.

Kopačke

Dvije su vrste kopački; one s osam i one sa šest čepova. Kopačke s osam čepova najviše koriste napadači u prvoj liniji, a pomažu im dajući im dodatni kontakt s podlogom prilikom skupa. Kopačke sa šest čepova uglavnom koriste braniči, što im pruža više pokretljivosti i mogućnost bržega napredovanja prema protivničkim vratima. U zadnje vrijeme među braničima postaju popularne kopačke s plastičnim čepovima, baš kakve se koriste u nogometu.

Zaštita tijela

Zaštitna majica i zaštita za glavu postaju sve popularniji među igračima. Zaštitna majica poglavito štiti ramena i ključnu kost, no pokriva i gornji dio ruke i prsa. Bilo koja zaštitna oprema mora biti odobrena od strane IRB-a. Postoje i rukavice koje ne pokrivaju prste, a služe za bolju kontrolu i primanje lopte. Teška plastika i metali strogo su zabranjeni u rugbyju, kao i bilo koja dodatna oprema koja može prouzročiti ozljedu tijekom igre (iznimka su čepovi na kopačkama, izrađeni od metala ili tvrde plastike). Igrači s problemima s vidom koriste kontaktne leće pošto su tradicionalne naočale strogo zabranjene.

Štitnik za glavu

Štitnik za glavu (poznat i kao scrum cap) najčešće je napravljen od lagane plastike koja apsorbira udarac, ponajviše u skupu. Štitnik za glavu postaje popularan zbog brojnih ozljeda i krvarenja koje nastaju udarcem čepova kopački u nezaštićenu glavu, najčešće prilikom borbe za loptu nakon što je igrač koji je nosio loptu srušen (rucking). Ipak, pokazalo se da štitnik za glavu ne može spriječiti potres mozga, no štiti od hematoma auris.

Štitnik za zube

Jedan od prijeko potrebnih dijelova sigurnosne opreme u rugbyju je štitnik za zube, koji štiti zube i desni, te ublažava štetu koju trpe čeljusti i smanjuje šansu za dobivanje potresa mozga. Najbolje štitnike za zube izrađuju zubari. Nakon što se uzme otisak zubiju, štitnik se postavi unutar toga otiska što omogućuje tijesno prianjanje uz zube i uokolo usta. Dostupni su i masovno izrađeni štitnici, a otisak zubiju može uzeti svatko uz pomoć vruće vode.

Povijest