Frane Matošić (Split, 25. studenoga 1918. – Split, 29. listopada 2007.) bio je hrvatski nogometaš i nogometni trener. Stariji brat Jozo također je bio nogometaš.
Igračka karijera thumb|left|230px|Mural s Matošićevim likom u Splitu. Za splitskog Hajduka je odigrao 739 susreta, u kojima je postigao 729 pogodaka postavivši time nenadmašiv rekord kluba u broju nastupa i broju postignutih pogodaka. Za "bile" je igrao u 16 sezona, a prvi put je zaigrao za klub 12. svibnja 1935. protiv sarajevske Slavije (10:1) s manje od 17 godina, te nastup obilježio s tri pogotka.
Za vrijeme služenja vojnog roka sezone 1938./39. igrao je za beogradski BSK, a sezone 1942./43. za talijansku Bolognu je odigrao jednu sezonu, prekinutu kapitulacijom Italije u Drugom svjetskom ratu, te bio najbolji strijelac lige. Vratio se već naredne godine kad je čuo kako se Hajduk prebacio na Vis. Sve ostalo vrijeme bio je standardni prvotimac Majstora s mora za koje je nastupao u 40 zemalja, na svih 5 kontinenata.
Na terenu poznat kao veliki Hajdukov kapetan, igrač kojem nitko nije proturiječio i koga su svi morali slušati, u privatnom je životu bio skroman obiteljski čovjek. Koliko je bio karakteran, ali i cijenjen potvrđuje priča po kojoj je dva puta odbio prijedlog maršala Tita da se Hajduk prebaci u Beograd i preimenuje u Partizan. Tito ga je respektirao i poslušao. Štoviše, kasnije je naredio da se Matošić vrati u Komunističku partiju nakon što je iz nje bio izbačen zbog navodnih nereda na utakmici s Crvenom zvezdom (udario beka Branka Stankovića).
Matošić je bio također izuzetno prgav i ponosan. U razdoblju kad je Hajduk dominirao prvom ligom, u prvoj polovici 1950-ih godina dva su puta bili onemogućeni u osvajanju naslova. Zato je Matošić izazvao skandal u NSJ-u kad je upao na sjednicu i pitao: "Imate li ovdje barem gram poštenja?". Mnogo godina potom sjedio je u predsjedničkoj loži Poljuda na utakmici s Italijom (1:1) zajedno s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom te mu se suprotstavio ustvrdivši kako je "njegova" Croatija nedodirljiva i privilegirana na jednoj strani lige, a svi ostali su potisnuti na drugu. Nešto prije igračkoga umirovljenja 1956. godine dobio je nagradu za 1000. utakmicu odigranu u bijelom dresu.Bernard Jurišić, Slavne dane Matošića Frane. Prije 100 godina rodio se najveći kapetan u Hajdukovoj povijesti, telesport.telegram.hr,24. studenoga 2018., pristupljeno 16. studenoga 2021. thumb|220px|right|Frane Matošić i njegov unuk snimljeni 1979. Od kluba se oprostio 1956. u utakmici protiv Spartaka iz Subotice u Splitu (4:1).
Reprezentativna karijera Zbog svojih beskompromisnih stavova rijetko je nastupao za jugoslavensku izabranu vrstu, za koju je nastupio 16 puta, postigavši 6 pogodaka. Debitirao je pogotkom 8. svibnja 1938. protiv Rumunjske (1:0) u Kupu Male Antante, a posljednji je nastup imao 9. svibnja 1953. s Grčkom (1:0) u Beogradu, i opet svoj nastup obilježio pogotkom u 20. minuti.
Trenerska karijera thumb|right|230px|Frane Matošić, prvi s desne strane i njegov unuk Frane-Dražen Spain. Frane Matošić bio je oženjen za suprugu Kseniju s kojom je imao kćer Katju (kasnije udatu Spain) koja mu je podarila unuke, sina Frana-Dražena i kćer Kseniju (udanu Rakuljić) te ima danas tri praunuka, to su Ivan Rakuljić i Frane i Duje Spain. Treći unuk, Igor, sin je njegove druge kćeri Milojke. Nakon što je prestao aktivno igrati, nastavio je sudjelovati u nogometu kao trener, i to uspješno. Bio je Hajdukovim trenerom (nedugo nakon što je njegov stariji brat Jozo vodio klub) od siječnja 1957. do lipnja 1958. Kratko je vrijeme bio tehnički direktor, te čak i predsjednik kluba. Od 1961. do 1962. bio je izbornikom tuniške izabrane vrste.Mladen Cukrov, Frane Matošić - legendarni igrač Hajduka , Gradska knjižnica Marka Marulića Split, pristupljeno 16. studenoga 2021.
Umro je u rodnom gradu, 29. listopada 2007. kao jedan od posljednjih igrača generacije s početka 1950-ih. U njegovu je čast Hajduk započeo utakmicu minutom šutnje, te ju odigrao s crnim trakama oko ruku igrača.
Postignuća i priznanja Četiri je puta s Hajdukom osvajao titulu državna prvaka: 1941. (prvenstvo Hrv. nogometnog saveza), 1950., 1952. i 1955. Osvajač je srebrnog odličja na OI 1948. godine u Londonu, te dobitnik nagrada za životno djelo grada Splita, odnosno, Hrvatskog olimpijskog odbora. Odlikovan je i Ordenom bratstva i jedinstva. Također nositeljem je najviših Hajdukovih priznanja, Zlatne značke s briljantinom i Zlatne kapetanske trake. Uvršten je kao počasnik u Kuću slave splitskog športa 2007.Dosadašnji počasnici Kuće slave splitskog športa , Splitski savez športova, pristupljeno 16. studenoga 2021.
Matošići u Hajduku Frane Matošić Ivan Matošić Jere Matošić Jordan Matošić Jozo Matošić Ratomir Matošić
Izvori
Vanjske poveznice
Otišao je veliki šjor Frane Umro Frane Matošić, najbolji strijelac Hajduka svih vremena Voetballegende Frane Matosic overleden Calzio Croazia, addio alla leggenda Matosic Matošić je umro na dan povijesne pobjede nad Crvenom zvezdom iz 1950. godine Matosic, Legenda Bola Kroasia, Meninggal Dunia
Kategorija:Hrvatski nogometaši Kategorija:Nogometaši Hajduka Kategorija:Nositelji zlatne Hajdukove kapetanske trake Kategorija:Hrvatski nogometni treneri Kategorija:Nogometaši Bologne Kategorija:Treneri Hajduka Kategorija:Treneri RNK Splita Kategorija:Jugoslavenski nogometni reprezentativci Kategorija:Životopisi, Split