Operacija Gusar – popularno Operacija Maslenica ili Akcija MaslenicaHRT/Ninoslav Bandić: Maslenica 1993. godine - operacija "Gusar", Vojna povijest. 19. lipnja 2014. Pristupljeno 8. ožujka 2018. – oslobodilačka je operacija Oružanih Snaga Republike Hrvatske i pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova RH, protiv vojnih snaga Republike Srpske Krajine koje su u zaleđu Zadra do tada držale okupiranim područje koje je prekidalo kopnenu komunikaciju Dalmacije s ostalim područjem pod kontrolom legitimnih vlasti Republike Hrvatske. Vojna je akcija pripremana i izvedena u razdoblju od 6. do 27. siječnja 1993.; same su borbe na terenu otpočele 22. siječnja 1993. u 6 sati. Tijekom akcije hrvatski vojnici i policajci oslobodili su zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i zrakoplovnu luku Zemunik, a naknadno je oslobođena i brana Peruća, koju su pobunjeni Srbi pokušali srušiti dizanjem u zrak, ali koja zbog te eksplozije nije bila srušena.
Napredovanje hrvatskih snaga u prvim danima izazvalo je »rasulo« (termin iz srpskog vojnog izvještaja) u postrojbama srpske strane, koje su potom konsolidirane uz pomoć dragovoljaca pristiglih iz Srbije (Arkanovi »Tigrovi«, pripadnici Srpske radikalne stranke itd.) i jedinica pridošlih iz sastava vojne sile bosanskih Srba (»Vukovi s Vučjaka« i dr.); protunapadne aktivnosti koje su potom Srbi uspjeli izvesti nisu međutim uspjele potisnuti hrvatske snage natrag prema Zadru. Dragovoljci pristigli iz Bosne i Srbije, koji su odmah bačeni u teške borbe s OSRH, u velikom broju dezertiraju već nakon desetak dana.v. u "DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ (siječanj – lipanj 1993.)", edicija "REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995. DOKUMENTI" , Knjiga 7., str. 25-27, 28-30, 32-33, 38-41, 43, 45-49, 62-67, 69-70, 74-76, 98-102, 106, 123-124, 126-127, 132, 200-201
Uvod Operaciju su planirali i izveli generali Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač. U izvedbi operacije Maslenica bile su angažirane sve grane oružanih snaga, a sudjelovale su postrojbe tadašnjeg Zbornog područja Split (4. gardijska brigada »Pauci«, taktičke grupe 112. i 113., 126. brigada, 7. domobranska pukovnija, 40. inženjerijska bojna, 72. bojna Vojne policije), specijalne postrojbe MUP-a, dijelovi 9., 3., 2., i 1. gardijske brigade, dijelovi postrojbi GSHV-a, te Središnjica elektroničkog djelovanja Split, kopnene, diverzantske i pomorske snage HRM-a i eskadrila helikoptera HRZ-a.
Druga strana, kojoj su na čelu bili Mile Novaković (zapovjednik 7. korpusa Srpske Vojske Krajine, Milan Đilas (zapovjednik 7. korpusa SVK), Jovan Dopuđ (zapovjednik 4. lake brigade), Dragan Harambašić (zapovjednik 75. motorizirane brigade), Dragan Tanjga (zapovjednik ad hoc formirane »1. operativne grupe«) i Momčilo Bogunović (zapovjednik 92. motorizirane brigade, poginuo 1. veljače 1993.) je uočila grupiranje hrvatskih snaga, ali nije uspjela pravovremeno organizirati obranu koja bi spriječila napredovanje OSRH.v. u "DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ (siječanj – lipanj 1993.)", edicija "REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995. DOKUMENTI" , Knjiga 7., str. 25-27, 28-30, 32-33, 38-41, 43, 45-49, 62-67, 69-70, 74-76, 98-102, 106, 123-124, 126-127, 132, 212-213, 258-259, 260-263, 266-268
Na početku akcije u borbe je bilo uključeno po približno vojnika sa svake strane. Srpske snage su povećale brojnost svojih efektiva dovlačenjem novih snaga, a hrvatska je strana smjenjivala umorne postrojbe na prvoj liniji i u borbu uvodila svježe snage.
Prije operacije mini|lijevo|300px|Stari Maslenički most predstavljao je strateški važnu prometnu sponu između Dalmacije i preostalog dijela Hrvatske. Agresor je u svojim nakanama komadanja Hrvatske 1991. godine gotovo i uspio, te je upravo na području Novskoga ždrila već u početnim silovitim napadima komunikacijski presjekao Hrvatsku na dva dijela ugrozivši čitavo Hrvatsko primorje. Time je zapriječio prometnu i gospodarsku povezanost između sjevera i juga Hrvatske. Željeznički promet prema Dalmaciji je bio posve prekinut, a cestovna vozila su putovala preko otoka Paga, gdje je zbog nevremena često bio u prekidu trajektni promet. Hrvatski puk u Dalmaciji, ali i onaj u Herceg Bosni, kojem se u to vrijeme opskrba dostavljala tim nesigurnim putem, bio je doveden u tešku situaciju.
U vremenu pred izvođenje Operacije Gusar, Hrvatska je nastojala brojnim pregovorima, potpisanim sporazumima i primirjima s pobunjenim Srbima potaknuti dogovorno rješavanje sukoba; međutim su dogovori između Hrvatske koja je htjela uspostaviti suverenitet na čitavom državnom teritoriju i četnika koji su težili »prisajedinjenju« Srbiji iz očitih razloga bili neuspješni.1991. godine je "Izvršno vijeće SAO Krajine" donijelo "Odluku o prisajedinjavanju SAO Krajine Republici Srbiji", u kojoj se deklariralo da tzv. "SAO Krajina" postaje „sastavni dio jedinstvene državne teritorije Republike Srbije". "SAMOOPREDJELJENJE NARODA I RASPAD JUGOSLAVIJE" , Milojica Šutović, "Kultura polisa", god. VIII, br.15/2001, Novi Sad, str 43-86 (citat sa str. 77). U razdoblju nakon Sarajevskog primirja 1992. god., srpski pobunjenici su nastavili s ubojstvima, maltretiranjem i protjerivanjem preostalih Hrvata iz zadarskog zaleđa, pljačkajući njihovu imovinu i paleći kuće."Dnevno izvješće Obaveštajno-bezbednosnog organa 7. korpusa SVK o ubojstvu devetorice Hrvata u selu Medviđa te problemima u 92. mtbr jer pojedine postrojbe napuštaju položaje" u "DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ (siječanj – lipanj 1993.)", edicija "REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995. DOKUMENTI", Knjiga 7., str. 176-177 U tome ih nije spriječila niti prisutnost međunarodnih snaga UNPROFOR-a, pristiglih osam mjeseci ranije, koje su prema tzv. Vanceovom planu trebale pružiti sigurnost i zaštitu preostalim Hrvatima u UNPA zonama, osigurati prekid vatre, povratak prognanika u njihove domove na područje koja nisu bile pod nadzorom hrvatskih vlasti, te povratak tzv. ružičastih zona pod nadzor hrvatskih vlast."Operacija Maslenica vratila je Hrvatskoj ponos i samopouzdanje" , Petar Škorić za "Hrvatski vojnik", veljača 2007.
Cilj operacije Cilj operacije bio je povezati sjever s jugom Hrvatske pravcem Zadar – Maslenica – Karlobag i odbaciti srpske snage iz Rovanjske, Novskog ždrila, Maslenice i od magistrale Posedarje – Zadar. Akcija je bila ključna za obranu i daljnja vojna djelovanja Hrvatske vojske.
Početak operacije mini|lijevo|300px|Raketna potpora prije početka operacije. Neposredno prije početka same akcije vojna sila »SAO Krajine« se na svim položajima u Sjevernoj Dalmaciji ojačava, utvrđuje, dovozi strjeljivo i pogonsko gorivo, te provodi djelomičnu mobilizaciju, bitno pojačavajući ljudstvo na svim pravcima. Dva mjeseca ranije hrvatski i bosanski Srbi u Prijedoru potpisuju Deklaraciju o suradnji i težnjama za ujedinjenjem Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, prema kojima ustanovljavaju carinsku i monetarnu uniju, jedinstveno državljanstvo i naznačuju put prema što skorije potpunom ujedinjenju."Deklaracija sa zajedničkog zasjedanja skupština Republike Srpske Krajine i Republike Srpske o planovima za državno ujedinjenje", Prijedor, 31. listopada 1992., u "REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995., DOKUMENTI, Knjiga 6., DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ (srpanj – prosinac 1992.)" , str. 304
Uvidjevši da kršenju sporazuma nema kraja te da pobunjeni Srbi čine sve kako bi izigrali Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a i ostvarili odcjepljenje dijela hrvatskog teritorija, te procjenjujući inertnost te neučinkovitost snaga UNPROFOR-a, hrvatsko državno vodstvo, predvođeno Franjom Tuđmanom početkom siječnja 1993. donosi odluku o provedbi akcije ograničenog dometa i cilja sa svrhom ponovnog cestovnog povezivanja sjeverne i južne Hrvatske, koja je u svakom pogledu trpila zbog prometne izoliranosti.
U odnosu na razdoblje do sarajevskog primirja, HV je u to doba u značajnoj mjeri demobilizirana; neke pričuvne brigade preformirane su u lake pješačke domobranske pukovnije (Domobranstvo kao teritorijalna komponenta OS ustanovljuje se u prosincu 1991. godine), te se glavne manevarske snage sastoje od profesionalnih brigada koje su sve bolje opremljene težom tehnikom.
Zadaća oružanih snaga bila je osloboditi zadarsko zaleđe i grad Zadar od neposrednog neprijateljskog djelovanja, odbaciti neprijatelja od hrvatske obale, presjeći osnovne putne pravce Gračac – Obrovac i Benkovac – Knin te osloboditi komunikaciju Zadar – Maslenica – Karlobag radi ponovnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske; trebalo je osloboditi Zračnu luku Zemunik, te zauzeti ključne objekte na Velebitu koji će služiti kao oslonac izvođenju aktivne obrane i daljnjim napadnim djelovanjima.
Po dobivanju zadaće za pripremu i izvedbu Operacije Gusar, načelnik GSOSRH, general Bobetko osobno vrši obilazak dijela postrojbi i zapovjedništava HV-a izviđajući prostor na Velebitu na kojem su bile raspoređene specijalne postrojbe MUP-a RH. Izdaje zapovijedi za poduzimanje mjera popune postrojbi, izviđanje prostora pod nadzorom neprijatelja, pripremu te pregrupiranje i dovođenje dijela snaga s drugih bojišnica na zadarsko područje. Glavnu zadaću proboja neprijateljskih linija dobit će 4. gardijska brigada pod zapovijedanjem Mirka Šundova, koja je u to vrijeme dovršavala složene i naporne zadaće na širem području Dubrovnika."Maslenica krvavija i od Oluje. Krenuli smo u zoru i počeli borbu...", Davor Ivanković za "Večernji list", 23. siječnja 2013.
Hrvatska vojska s nestrpljenjem je dočekala taj trenutak, prema kojem se krenulo s visokom razinom odlučnosti i pripremljenosti, inicijativom pojedinaca i postrojbi. Cijela operacija pripremljena je u potpunoj tajnosti, a u tu svrhu su neposredno prije napada iskopčani svi telefoni na zadarskom području. Stoga je napad vojno-redarstvenih snaga zatekao i potpuno iznenadio neprijatelja. Započeo je snažnom topničkom pripremom 22. siječnja 1993., najprije u 6:15 sati na području gdje je u proboj kretala IV. gardijska brigada;"SJEĆANJE NA MASLENICU 93: 'Zapovijed je bila da akcija krene u zoru, nikome se nije spavalo'" , Marta Pitur za "ZNet", 22. siječnja 2014. potom je u 7:05 krenula intenzivna topnička priprema prema srpskim snagama po čitavoj dužini bojišta, koja je trajala je 10-ak minuta.
Tijek operacije minijatura|300px|Brigadir Ivan Čanić Baja (drugi zdesna) zapovjednik 118. domobranske pukovnije HV-a sa suborcima na Tulovim gredama 1993. godine. Napad su započele postrojbe raspoređene na težišnim smjerovima napada: Podgradina – Paljuv – Pridraga – Bruška; Rovanjska – Jasenice – Obrovac; Libinje – Bukva – Tulove grede – Mala Bobija (snage MUP-a); Suhovare – Veljane. Postrojbe u aktivnoj obrani prešle su u napad na taktičkim smjerovima: Briševo – Murvica – Smoković; Stara karaula – Musapstan – Crno; Sv. Martin (brdo) – Babindub – Zrakoplovna baza Zemunik; Prkos – Škabrnja – Ražovljeva glava.
Postrojbe HV-a napale su istodobno u više smjerova potiskujući neprijateljske snage prema Zemuniku, prometnicom Zadar – Maslenica prema Benkovcu, uz obalu prema Rovanjskoj i dalje prema Obrovcu, ovladavajući dominantnim visovima na Velebitu. HV je zauzela jako neprijateljsko uporište Gradina odakle nastavlja s napredovanjem prema selima Paljuv i Buterina. Tijekom prvog dana neprijatelj nakratko konsolidira svoje snage i uspostavlja obranu u selu Podgradina pokušavajući izvršiti protuudar.
Prvoga dana (22. siječnja) oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Donji Kašić, a sljedećih dana Babindub, zračna luka Zemunik, Crno, Murvica, Smoković, Paljuv, dijelovi Škabrnje i Podgradine, a strateški iznimno važno bilo je preuzimanje nadzora nad širim područjem Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana na Velebitu odakle su hrvatske snage mogle kontrolirati Obrovac i Gračac.