Lino Červar (Delići kod Vrsara, 22. rujna 1950.), hrvatski rukometni trener i bivši izbornik hrvatske rukometne reprezentacije. Ubraja se među najuspješnije trenere u rukometnoj povijesti, s deset polufinala na velikim natjecanjima, svjetskim i olimpijskim zlatom te po dva svjetska i europska srebra.Mrvec, Damir. Lino je postao treći najuspješniji izbornik u povijesti rukometa. Večernji list, 21. siječnja 2020., str. 40

S Linom Červarom na čelu hrvatska reprezentacija je, koja je bila posljednja na Europskom prvenstvu 2002., za nepune dvije godine postala svjetskim prvakom i olimpijskim pobjednikom. Červar je s Hrvatskom osvojio i dva svjetska srebra (2005. i 2009.) i dva europska srebra (2008. i 2010.) te četvrta mjesta na Olimpijskim igrama 2008. i dva Europska prvenstva (2004. i 2006.).

Životopis Lino Červar rođen je u siromašnoj i pobožnoj katoličkoj obitelji u Delićima kod Vrsara i kao dječak ministrirao je u mjesnoj crkvi.IKA. Lino Červar: Svaki igrač mora imati i duhovne vrednote, medjugorje-info.com, pristupljeno 18. siječnja 2018. Godine 1971. diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Puli te stekao zvanje nastavnika hrvatskoga jezika.

Bio je zastupnik stranke HDZ u petom sazivu Hrvatskog sabora (2003. – 2008.).

Trenerska karijera Trenersku rukometnu karijeru počeo je u Rukometnom klubu Triko iz Novigrada 1974. godine. Godine 1980. trenirao je Istraturist iz Umaga s kojim se iz pete lige tijekom pet sezona plasirao u prvu Saveznu ligu Jugoslavije.

Od 1991. godine radio je kao trener u Klagenfurtu. Od 1994. do 2000. godine bio je trener, odnosno izbornik talijanske rukometne reprezentacije i direktor svih talijanskih rukometnih selekcija. Godine 1998. u Italiji objavljuje knjigu Moje viđenje rukometa.

Od 2000. godine bio je trener Badel 1862 Zagreb, a 2002. godine imenovan je izbornikom hrvatske rukometne reprezentacije, s kojom je usporedno vodio i talijanski Papilon Conversano. Od 2004. godine ponovno je trener RK Zagreb, a 29. srpnja 2010. godine odlučio se povući s mjesta hrvatskog izbornika. Nedugo nakon toga postao je trener RK Metalurg iz Skoplja, kojega je uspješno vodio u prvenstvu Makedonije, regionalnoj SEHA ligi i u rukometnoj Ligi prvaka.

U travnju 2017. godine vratio se na klupu hrvatske reprezentacije s kojom je osvojio 5. mjesto na Europskom prvenstvu 2018. godine te izborio Svjetsko prvenstvo 2019. godine.

U lipnju 2018. godine imenovan je nasljednikom Zlatka Saračevića na mjestu trenera PPD Zagreba.

S hrvatskom seniorskom reprezentacijom osvojio je zlato na Mediteranskim igrama u Tarragoni 2018.Hrvatska osvojila zlato na Mediteranskim igrama Hrvatski rukometni savez, 1. srpnja 2018. (pristupljeno 15. kolovoza 2018.)Okupila se seniorska reprezentacija za Mediteranske igre u Tarragoni Hrvatski rukometni savez, 18. lipnja 2018. (pristupljeno 15. kolovoza 2018.) U siječnju 2020., Hrvatska osvaja srebrno odličje na Europskom prvenstvu u Švedskoj, Austriji i Norveškoj.

S klupe hrvatske rukometne reprezentacije otišao je drugi put nakon Svjetskoga prvenstva 2021. u Egiptu na kojemu je Hrvatska ostvarila jedan od najlošijih rezultata na velikim natjecanjima.Službeno: Hrvoje Horvat novi je izbornik hrvatskih rukometaša! Večernji list pristupljeno 28. siječnja 2021.

Trenerski uspjesi 1991. Imenovan je članom stručnog stožera na prvoj službenoj utakmici s Japanom 1997. Pobjeda na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Japanu s Rukometnom reprezentacijom Italije i prvi nastup Italije na SP 1997. osvaja drugo mjesto s talijanskom reprezentacijom na Mediteranskim igrama 1998. Prvo sudjelovanje Italije na europskom prvenstvu 2001. Prvak Hrvatske s RK Badel 1862. Zagreb 2003. Prvak s hrvatskom reprezentacijom na svjetskom prvenstvu 2003. Osvajač talijanskog kupa s RK Papilon Conversano 2003. Prvak Italije s RK Papilon Conversano 2004. Četvrto mjesto s hrvatskom reprezentacijom na Europskom prvenstvu 2004., 2005., 2006., 2007., 2008. i 2009. Prvak Hrvatske i osvajač kupa s RK Zagrebom 2004. Olimpijski pobjednik s hrvatskom reprezentacijom 2005. Srebrno odličje na SP-u održanom u Tunisu. 2006. Četvrto mjesto na EP-u održanom u Švicarskoj. 2007. Peto mjesto na SP-u održanom u Njemačkoj, uz jedan jedini poraz u četvrtzavršnici i devet pobjeda. 2008. Srebrna medalja na europskom prvenstvu u Norveškoj s hrvatskom reprezentacijom 2008. Četvrto mjesto na Olimpijskim igrama s hrvatskom reprezentacijom 2009. Srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj s hrvatskom reprezentacijom 2010. Srebrna medalja na europskom prvenstvu u Austriji s hrvatskom reprezentacijom 2011. Prvak Makedonije i osvajač Kupa Makedonije s Metalurgom. 2012. Prvak Makedonije i povijesni plasman s Metalurgom u 1/16 finala EHF-ove Lige prvaka. 2013. Osvajač Kupa Makedonije s Metalurgom i povijesni plasman u četvrtfinale EHF-ove Lige prvaka. 2014. S Metalurgom ponovio povijesni uspjeh plasmanom u četvrtfinale EHF-ove Lige prvaka. Na putu do četvrtfinala ostvarili su legendarne pobjede protiv Barcelone, Paris St. Germaina i Koldinga. Iste je godine ostvario šesti naslov prvaka Makedonije s Metalurgom. 2018. Zlatna medalja na Mediteranskim igrama u Tarragoni s hrvatskom reprezentacijom. 2020. Srebrna medalja na europskom prvenstvu u Austriji, Norveškoj i Švedskoj s hrvatskom reprezentacijom.

Nagrade i priznanja Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", 2003. godine osobne, te kao član reprezentacije 2004. godine. Nositelj Reda kneza Branimira s ogrlicom – 2004. Nagrada za životno djelo grada Umaga – 2020.

Izvori

Kategorija:Životopisi, Novigrad Kategorija:Životopisi, Umag Kategorija:Olimpijski pobjednici u rukometu Kategorija:Dobitnici nagrade Franjo Bučar Kategorija:Hrvatski rukometni treneri Kategorija:Svjetski prvaci u rukometu Kategorija:RK Zagreb Kategorija:Zastupnici u 5. sazivu Hrvatskog sabora Kategorija:Nositelji Reda kneza Branimira s ogrlicom