Srbija se nalazi na Balkanskom poluotoku odnosno jugoistočnoj Europi (oko 80% teritorija) te u Panonskoj nizini odnosno srednjoj Europi (oko 20% teritorija). Kopnenu granicu ima prema susjedima, koja iznosi: prema Hrvatskoj 241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Makedoniji 62 km, Kosovu 352 km, Crnoj Gori 124 km, i Bosni i Hercegovini 302 km. To ukupno čini 2.026 km vanjskih granica.Serbia : Geography : Land boundaries. u: The World Factbook, CIA, 2009., Preuzeto: 2009-12-20
Krajnje točke: sjever: 46°11'N (Hajdukovo) jug: 42° 15' 34" N (Miratovac kraj Preševa) istok: 23°01'E (Senokos kraj Dimitrovgrada) zapad: 18°49'E (Bereg u Vojvodini)
Reljef
Srbiju čine tri velike zemljopisne cjeline: Panonska nizina, brježuljkasti predjeli s nižim planinama i nizinskim proširenjima, te planinsko-kotlinsko područje. Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je središnji i južni dio pretežito planinski. Srbija obiluje prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvane šume. Srbija je bogata i vodama.
Panonska nizina zauzima više od 25% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i praporne visoravni, te dva brdovita uzvišenja: Fruška gora (538 m) i Vršačke planine (639 m).
Najveći dio teritorija Srbije zauzimaju brežuljci i planine. Ona se protežu od Panonskog pobrđa na sjeveru do crnogorske, kosovske i makedonske granice na jugu. Od zapada prema istoku protežu se od bosanskohercegovačke do bugarske granice. Južno od Save i Dunava prevladava brežuljkasto područje s visinama do 500 m i niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko 65% površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine. Područja viša od 1000 m zauzimaju manje od 10% teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i skupina viših planina. Mali je broj planinskih vrhova iznad 2000 metara nadmorske visine, a najviši od njih je Midžor na Staroj planini.
Planine Srbije se dijele na: Rodopske planine Karpatsko-balkanske planine Dinarske planine
Najviši vrhovi Srbije su:
Vrh Visina Planina Midžor 2168 m Stara planina Dupljak 2032 m Stara planina Pančićev vrh 2017 m Kopaonik
Rijeke
Rijeke Srbije pripadaju slivovima Crnog, Jadranskog i Egejskog mora. Najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Dunav je naduža rijeka u Srbiji koja kroz nju teče u duljini od 588 km od svojih 2.857 km ukupnog toka. Krajnji jugoistočni dijelovi Srbije pripadaju Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji: Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km).
Rijeka koja najdužim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40% površine Srbije. Većina rijeka ima kišno-snježni režim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji bilježe se u proljeće, a minimalni u kolovozu i rujnu.
Rijeka Duljina u Srbiji Ukupna duljinaDunav 588 km 2783 kmZapadna Morava 308 km 308 kmJužna Morava 295 km 295 kmIbar 272 km 272 kmDrina 220 km 346 kmSava 206 km 945 kmTimok 202 km 202 kmVelika Morava 185 km 185 kmTisa 168 km 966 kmNišava 151 km 218 kmTamiš 118 km 359 kmBegej 75 km 244 km
Jezera
Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveća su nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskorištavanja snage vode za električnu energiju. Najveća takva akumulacijska jezera su: Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Perućačko i Zvorničko (na Drini). Najveće jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima površinu od 163 km2 (ukupna površina jezera je 253 km2).
Јezero Površinakm2 Nadmorska visinam Najveća dubinam Zapremina vodemil m3Đerdapsko 253 69,5 92 5000Vlasinsko (na Vlasinu) 16 1 213 22 165Perućačko (na Drini) 12,4 290 70 340Gazivode 11,9 692,7 105 370Zvorničko (na Drini) 8,1 140 28 42Zlatarsko (na Uvcu) 7,2 880 75 250Potpećko (na Limu) 7,0 437 40 43Palićko 5,6 101 3,5 11Belo 4,8 75 2,5 7
Zaštićena područja
Nacionalni parkovi: Fruška Gora (250 km²) Kopaonik (120 km²) Tara (220 km²) Đerdap (640 km²)
Parkovi prirode: Gornje Podunavlje (100 km²) Stara Planina (1420 km²) Golija (750 km²) Kučajske planine (1150 km²)
Specijalni prirodni rezervati: Deliblatska pješčara (300 km²) Ludaško jezero (5,93 km²) Obedska bara (175,01 km²) Stari Begej – Carska Bara (17,67 km²)
Spomenici prirode: Đavolja Varoš (0,64 km²)
Nacionalni parkovi
mini|desno|200px|Đerdapsko jezero Srbija ima 4 nacionalna parka: Đerdap, Kopaonik, Tara i Fruška gora. Svi nacionalni parkovi posjeduju visoke klimatske i zdravstveno-rekreativne vrijednosti.
Đerdap - sjevernoistočni dio Srbije, na granici s Rumunjskom. Ukupna površina nacionalnog parka je 63.608 ha, a cijele zaštićene zone 93.968 ha. Osnovni prirodni fenomen ovog nacionalnog parka je velika Đerdapska klisura kroz koju protječe Dunav. Kopaonik - nalazi se u središnjem dijelu Srbije. Nacionalnim parkom proglašen je 1981. godine. Obuhvaća površinu od 11.810 ha, a po broju endemskih vrsta predstavlja jedan od najznačajnijih središta bioraznolikosti endemske flore Srbije. Kopaonik je najveći planinski masiv u Srbiji koji se pruža u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Na sjevernomu dijelu Kopaonika se nalazi najrasprostranjenija šumsko-pašnjačka zona središnje Srbije. Tara - zauzima površinu od 22.000 ha, a nalazi ze na području općina Užice i Bajina Bašta. Fruška Gora - nalazi se u Vojvodini. Nacionalnim parkom je proglašena 1960. godine. Park čini usamljena planina u Panonskoj nizini koja je prema sjeveru i jugu razuđena planinskim i riječnim tokovima. Pašnjaci i plodno zemljište, te nasadi vinove loze ukrašavaju padine Fruške Gore.
Vegetacija
Skoro cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-zemljopisnoj regiji. Srbija u cjelini spada među slabije pošumljene zemlje Europe sa samo 26% šumskih površina.
Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:
Nizinski pojas (područje aluvijalne ravnice Vojvodine, Posavine, Pomoravlja, Timočke krajine – šume hrasta lužnjaka, jasena, topole i vrbe, a u sušnijim predjelima Vojvodine dominiraju stepe.
Brdski (kolinski) pojas (veliki dio Srbije južno od Save i Dunava) – šume sladuna i cera, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.
Brdski (montanski) pojas – bukove i bukovo-jelove šume, a na vapnenačkim podlogama i šume munike. Na toplim padinama ima i šuma hrasta kitnjaka.
Pretplaninski i planinski pojas – u nižem potpojasu prevladavaju bukove šume, šikare i smrekove šume, a u višem niske klekovine bora krivulja i bukve, vrištine i šikare planinske ive.
Visokoplaninski pojas – područja viša od 2500 m s hazmofitskom vegetacijom golih kamenajra, te mikrovegetacijom lišajeva na strmijim stijenama.
Tlo
Posljedica složene geološko-litološke podloge, različitog stupnja okomite raščlanjenosti reljefa i klimatskih specifičnosti pojedinih krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljišta. Područje Vojvodine nalazi se većinom na visokoplodnom černozemom, a područja uz rijeke i rubna područja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i aluvijalnom zemljištu.
Sjeverozapadni dio središnje Srbije pokrivaju pseudogleji i lesivirana zemljišta i eutrična smeđa tla (gajnjače).
Na pomoravskom području prevladavaju aluvijalna zemljišta, zemljišta na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smeđa zemljišta.
Na vapnenačko-dolomitskim stijenama brdsko-planinskog područja južno od Save i Dunava prevladava crnica i smeđa zemljišta.
Najznačajnije planine
Tara Kopaonik Zlatibor Zlatar Fruška gora
Izvori