James Joseph Brown (, SADhttp://www.britannica.com/facts/2/62412/Where-was-James-Brown-born, 3. svibnja 1933. – 25. prosinca 2006.), bio je američki glazbenik i zabavljač prepoznatljiv po svom velikom utjecaju u popularnoj glazbi 20. stoljeća. Mnogi ga i danas pamte po glasnom vokalu, grozničavom plesu i jedinstvenom ritmičkom stilu.
Kao vrstan pjevač, kantautor, vođa sastava i glazbeni producent, Brown je značajno doprinio razvoju gospela i R&B-a, a također i soula i funka. Ostavio je traga i u mnogim drugim žanrovima, primjerice rocku, jazzu, disko glazbi, danceu i elektroničkoj glazbi, reggaeu i hip hopu. Svojim je glazbenim stilom i izričajem također utjecao i na afričku popularnu glazbu, afrobeat, jùjú i mbalax "Godfather of Soul" str. 73 - The New York Times, od 31. siječnja 2007. te stvorio uvjete za razvoj go-go glazbe.Chuck Brown - Glazbeno područje u Washingtonu, od 28. siječnja 2007.
Profesionalnu glazbenu karijeru počinje 1950., a slavan postaje već krajem 1950-ih i početkom 1960-ih sa svojim uzbudljivim izvedbama i nizom velikih hitova. Unatoč raznim osobnim problemima i preprekama, Brown neprekidno objavljuje hitove sve do 1980-ih. Uz hvaljeno glazbeno djelovanje, bio je i sudionikom mnogih događaja u američkoj politici, najviše u razdoblju 1960-ih i 1970-ih najčešće aktivizmom u ime svojih afroameričkih sunarodnjaka i siromašnih slojeva. U ranim 1980-ima, Brownova glazba pomogla je u oblikovanju ritma rane hip-hop glazbe, najviše time što su brojni sastavi u svojoj glazbi često upotrebljavali njegove ritmove i samplove, što ih je učinilo hip-hop klasicima i jednim od temelja toga glazbenog žanra.
Brown je za života bio poznat po mnogim (najviše samoproglašenim) naslovima, uključujući: Soul Brother Number One, Sex Machine, Mr. Dynamite, The Hardest Working Man in Show Business, Minister of The New New Super Heavy Funk, Mr. Please Please Please, The Boss, i jedan od najpoznatijih: the Godfather of Soul.
Životopis
Rani život James Brown jedino je dijete Susie (rođena Behlings) i Josepha ("Joe") Gardnera Browna u malenom gradiću Barnwell u Južnoj Karolini za vrijeme Velike depresije. Iako mu je očevo prezime zaista bilo "Brown" (Smeđa) u principu se to shvaćalo drugačije i aludiralo na boju kože. Unatoč tome roditelji su ga pri registraciji imena nazvali James Joseph Brown, Jr. Dok je bio dijete, Browna su zvali "Junior" ili "Mali Junior", a to mu je kasnije kad je postao stariji ostao nadimak. Brown i njegova obitelj žive u ekstremno teškim uvjetima.Funk's founding father - Rolling Stone Magazin, od 27.siječnja 2007. Kada navršava četiri godine roditelji mu se rastaju jer mu je majka odlučila da će živjeti s drugim čovjekom.Mr. Brown: On the road with his bad self - The New Yorker, od 12. siječnja 2007. Poslije odlaska majke iz obitelji, Brown nastavlja živjeti s ocem i njegovom prijateljicom sve do svoje šeste godine starosti. Nakon toga Brown i njegov otac sele se u Augustu, Georgia, gdje ga otac šalje da živi kod tetke u javnoj kući.James Brown, the undeniable Godfather of Soul" dead at 73. - The New York Beacon, od 10. siječnja2007. Brownov život sveo se na ulicu i život bez kontrole roditelja ili nekog staratelja. Slijedom tih događaja pohađa školu do sedmoga razreda kada biva izbačen iz nje.
Dok je bio dječak, Brown je zarađivao skupljajući pamuk i ugljen, radeći kao čistač cipela, čišćenjem vanjskih trgovina, prodajom i razmjenom starih markica, pranjem automobila i posuđa i pjevačkim natjecanjem.Funk's founding father - Rolling Stone Magazine od 27. siječnja 2007. Između zarađivanja i ostalih avantura, Brown počinje samouko svirati harmoniku, koju je dobio od svoga oca,Gourevitch, P. - The New Yorker, od 12. siječnja 2007. uči svirati gitaru od Tampa Reda (on je posjećivao jednu "damu" kod Brownove tetke) i dodatno se upoznaje s klavirom i bubnjevima. Brown je dobio inspiraciju da postane zabavljač nakon što je gledao Louisa Jordana, popularnog jazz i R&B izvođača u vrijeme '40-ih i "His Tympany Five" kako izvode "Caldoniju"
Kada je odrastao Brown ilegalno mjenja svoje ime iz kojega brise oznaku Jr.Brown, J. & Eliot, M. (Uvod). (2005). I Feel Good: A Memoir of a Life Soul. New York: Nova američka knjižnica. . Sa šesnaest godina osuđen je zbog oružanog razbojstva i 1948. poslan je u "youth detention center" (zatvor za maloljetnike) koji se nalazi u Toccoji, Georgia
Browna dobiva nadimak "Music Blox" i osniva jedan gospel kvartet u vrijem dok je bio u zatvoru. Sastav je imao instrumente koje su sami napravili koji su uključivali, papir i češalj kao usnu harmoniku, set bubnjeva s konzervama od masti i bas od metli za čišćenje.Mr. Brown: On the road with his bad self - The New Yorker, od 12. siječnja 2007 Brownov kvartet nastupao je u svom i u lokalnim zavorima u okolini.
Za vrijem dok se školuje u zatvoru, Brown upoznaje Bobbyja Byrda, koji ga je obožavao od prvi puta kako ga je vidio da svira. Byrdova obitelj pomogla je Brownu da izađe tri godine ranije iz zatvora od kazne na koju je bio osuđen. Prije nego što su ga pustili iz zatvora, morao je potpisati izjavu da će prilikom izlaska početi raditi i da se više neće vraćati u Augustu. Jedno kratko vrijeme bavio se boksom i poluprofesionalnim baseballom. Brown takav preobraćen, pun energije okreće se glazbi i njezinom stvaranju.
Glazbena karijera James Brownova karijera traje nekoliko desetljeća i njegov jedinstveni zvuk intenzivno djeluje na novo istraživanje i stvaranje mnogih glazbenih žanrova.James Brown: 1933.-2006. - Godfather of soul changed music at frenetic pace - The San Francisco Chronicle, od 10. siječnja 2007. Premda svoji radom i mnogim donacijama puno pomaže svjetskoj glazbi, Brown redovno objavljuje hit skladbe i singlove koje se nalaze na broju jedan svjetskih Top lista.Whitburn, J. (2000). Top Pop Singles: 1955.-1999., 900. Menomonee Falls, WI: Record Research.
Početak i The Famous Flames 1955. Brown i Bobbyja Byrdsa sestra Sarah osnivaju sastav koji se zove "The Gospel Starlighters". Na kraju Brown ubacuje i Byrda u sastav na mjesto vokala i prave promjene u stilu i okreću se vječitom R&B-u. Kasnije sastav mijenja ime u "The Flames" kada potpisuju ugovor s izdavačkom kućom "Federal Records" (ogranak od "King Recordsa").
Sastav snima svoj prvi singl "Please, Please, Please" (1956.). Skladba dospijeva na #5 Top liste i postaje veliki R&B hit koji se prodaje u više milijuna kopija. James Brown je s tim nastupnim singlom započeo vrlo bogatu i utjecajnu, no i kontroverznu glazbenu karijeru s mnogo nenadanih obrata. Devet sljedećih singlova koje objavljuje s "The Flamesima" bili su neuspješni i sastavu je prijetila opasnost od razlaza s "King Recordsom". Brown je u svom ranom djelovanju bio inspiriran gospelom i R&B-om, pod velikim utjecajem tadašnjih glazbenika Ray Charlesa i Little Richarda. Druženje s Richardom uveliko je djelovalo na Brownov glazbeni rad i njega kao zabavljača. Brown je jednom i rekao kako je Richard njegov idol i da je sredinom 1950-ih s uličnim sastavom "The Upsetters" i saksofonom svirao funk i rock and roll.1986 Inductees: Little Richard, performer - The Rock and Roll Hall of Fame and Museum, Inc, od 28. listopada 2006. Kada je Richard odlučio da se prestane baviti s pop glazbom i da se vrati propovijedi, Brown ga moli da ostane s njim na turneji do datuma kada budu u njegovom gradu. Nekoliko bivših članova i Little Richard vraćaju se u sastav s Brownom i nakon toga Richard odlazi s glazbene scene.
Brown se na Top listu vraća 1958. i to na prvo mjesto R&B-a s hit skladbom "Try Me". Skladba je objavljena u pravo vrijeme jer su u diskografskoj kući "King Records" već razmišljali o raskidu ugovora s Brownom, međutim "Try Me" mu je vratio uspjeh i najavio mnoge buduće hitove. "Try Me" bilježi i najbolju prodaju R&B skladbe te godine, nalazeći se na 17 Top lista R&B singlova puna dva desetljeća.1986 Inductees: James Brown, performer. - The Rock and Roll Hall of Fame and Museum, Inc, od 9. siječnja 2007. Brown je izradio vlastiti stil s kombinacijom latinskih i jazz ritmova kao i R&B-ja.
1959. Brown i "The Famous Flames" prelaze u diskografsku kuću "Federal Records", koja je jedan ogranak "King Recordsa". Počeli su se ponavljati konflikti između Browna i predsjednika "King Recordsa" Syda Nathana oko popisa repertoara i ostalih stvari oko izdavanja i snimanja skladbi.
1960. Vrhunac Brownove rane karijere zabilježen je na iznimnom koncertu Live at the Apollo iz 1963., koji je odmah po objavljivanju dospio na drugo mjesto američke Top liste. Izdavanju albuma protivila se diskografska kuća "King Records", zahtijevajući od Browna da sufinancira dio troškova, pa je zbog toga troškove snimanja preuzeo na sebe. Na albumu, koji je jedan od najboljih uživo albuma, nalazi se materijal zabilježen s Brownovog spektakularnog koncerta iz 1962.Zlatko Gall, "Velika svjetska rock enciklopedija", Split, 2005. godine. - str. 112 Album je dosljedno prikazao Brownov izvođački profil i njegovu povezanost soula, R&B-a i gospela. Unatoč očekivanju Syda Nathana, Brown je s albumom dospio na visoko mjesto Top lista i prodao ga u više milijuna primjeraka i tako postao jedan od najprodavanijih albuma crnačke glazbe ranih šezdesetih.
Sredinom 1960-ih dolazi Brownovo zlatno doba, kada izdaje dva hit singla "Papa's Got a Brand New Bag" i "I Got You (I Feel Good)" iz 1965., koji postaju jedni od najutjecajnijih skladbi u povijesti plesne glazbe. To su njegovi prvi hitovi koji se nalaze na Top 10 pop glazbe, a na R&B-oj Top listi hitova zauzimaju #1 na kojem se zadržavaju više mjeseci. U to vrijeme teško je bilo zamisliti zvukove soula, funka, hip hopa, rapa, house glazbe ili plesnu glazbu bez Jamesa Browna. 1966. njegova skladba "Papa's Got a Brand New Bag" dobiva nagradu Grammy za najbolju R&B skladbu (nagradu je dobio 1968.).
Krajem '60-ih, Brown se prikazuje u novom prerađenom funki stilu. Brown se 1967. nalazi na broju jedan Top liste s hitom "Cold Sweat", koja mu je ujedno i prva funki skladba na Top listi. Aranžira i obrađuje skladbe "Give It Up Or Turnit A Loose", "Licking Stick-Licking Stick" i "Funky Drummer" u koje ubacuje sekcije roga, gitare, basa i bubnjeva. Ovim skladbama Brown daje važan poticaj funk produkciji, ritmovima postaju globalna glazbena baština nalazeći se na brojnim skladbama plesne glazbe u osamdesetima i devedesetima. Skladba "Say It Loud - I'm Black and I'm Proud" koja je objavljena 1968., izravno utječe na svijest američkih crnaca, kao i na njihovo promicanje pop kuture.
1970. i "The J.B.'s" Početkom 1970-ih Brown i Byrd angažiraju novi sastav s kojim će izvoditi funki glazbu. Sastav su činili članovi, Bootsy Collins na bas-gitari, njegov brat Phelps "Catfish" Collins na gitari i glazbeni direktor Fred Wesley na trombonu. Taj novi prateći sastav zvao se "The J.B.'s" i debitirali su na Brownovom singlu iz 1970. "Get Up (I Feel Like Being A) Sex Machine". Brown i "The J.B.'s" obradili su nove obrasce žestokog funka i nametnuli nove standarde u stvaranju glazbe.
1971. Brown potpisuje za "Polydor Records". Iste godine Bootsy Collins napušta "The J.B.'s", a Brown angažira nove članove pa sastav tada čine Fred Wesley, Bobby Byrd, Lyn Collins, Vicki Anderson i Hank Ballard. Do 1974. snimili su niz eksplozivnih funki skladbi od kojih su neke; "I Know You Got Soul" od Bobbyja Byrda, "Think (About It)" od Lyna Collinsa,"Doing It to Death" od Freda Wesleyja, "The Payback", "Papa Don't Take No Mess", "Stoned to the Bone", "Funky President (People It's Bad)" i "Get Up Offa That Thing". Ipak sredinom desetljeća nije se uspio nametnuti singl hitovima na tržište na kojemu je dominirala produkcija disco glazbe.
1980.