Crkva svetoga Marka jedan je od najstarijih građevnih spomenika grada Zagreba, a smještena je na Trgu svetoga Marka, kao i Hrvatski sabor. Crkva sv. Marka Evanđelista zaštićeno je kulturno dobro Republike Hrvatske.Zagreb, Crkva sv. Marka Evanđelista, Oznaka dobra: Z-182, pristupljeno 11. rujna 2014.
Opis Crkva sv. Marka u Zagrebu jedna je od najstarijih zagrebačkih građevina, što potvrđuju romanički elementi nađeni na pročelju crkve. Što se tlocrtne dispozicije tiče, crkva sv. Marka trobrodna je dvoranska građevina s trolisnim zaključkom na istoku. Unutrašnjost crkve podijeljena je na brodove četirima masivnim oblim stupovima. U crkvu se može ući kroz zapadni i južni portal. Uz sjeveroistok crkve nalazi se zvonik kvadratne osnove. Zapadno od zvonika nalazi se sakristija, a do nje kapela sv. Fabijana i Sebastijana, u koju se može ući i s vanjske strane. Izgrađena je kao trobrodna dvoranska građevina u 14. stoljeću, kao gradečka župna crkva. Župa se spominje 1261. godine. Ima lijep portal, a prije je ispred njega bio stup srama, gdje su vezali ljude i izvršavali kazne koje je izrekao gradski sud. Prepoznatljiva je po raznobojnom zvoniku i krovu (A. Macetti i Machiedo), na kojem su grbovi grada Zagreba i grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, baroknoj lukovici i skladnom južnom pročelju na kojem je figuralno najbogatiji gotički portal u Hrvatskoj.
mini|Originalne gotičke drvene skulpture iz 14. st. na južnom portalu.
Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. dozvolio je održavanje sajmova na Trgu sv. Marka i ispred same crkve. Ispred nje je Ambroz Matija Gubec, koji je bio vođa seljačke bune, okrunjen užarenom željeznom krunom. Osnovna struktura Gornjega grada izgrađena je u 13. stoljeću. Zbog požara i potresa taj je dio grada u nekoliko navrata u cijelosti ponovno izgrađen tako da je danas vrlo teško odrediti njegov originalni izgled.
Neogotička vanjština crkve rezultat je obnove u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća (1876. – 1882. god.), koja je povjerena bečkomu restauratoru gotičkih crkava, arhitektu Friedrichu von Schmidtu. Prema njegovim planovima zahvat je izveo njegov suradnik Hermann Bollé. Tada je i napravljen čuveni krov od ocakljenih crijepova s grbom Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije na lijevom dijelu krova i grbom grada Zagreba na desnom dijelu krova.
Unutrašnjost crkve nanovo je renovirana u vremenu između 1923. i 1924. godine, a u vremenu između 1936. i 1938. godine u sakristiji je izgrađena kapelica. Crkva je poznata i po skulpturama koje je izradio kipar Ivan Meštrović (na glavnom oltaru "Raspeti Krist", a na pobočnom oltaru sv. Marije "Madona s Isusom"). Neke od ljepših fresaka naslikao je Jozo Kljaković ("Propovijed gori", 1923. godine, "Splitski sabor s Grgurom Ninskim"), a ulja na platnu djelo su Ljube Babića. Crkva je zbog starosti bila ponovno predmet preuređenja 90-ih godina 20. stoljeća, sve u cilju zadržavanja njezine autentičnosti i ljepote te prepoznatljivosti njezinog krova kao simbola Zagreba, a u novije vrijeme i simbola slobodne i neovisne Republike Hrvatske. Dana 29. ožujka 2009., svečano je proslavljeno dovršenje obnove crkve, započeto 25 godina ranije.
Orgulje Tradicija orguljanja u Sv. Marku seže još od 14. stoljeće, točnije 1359. godine, kada se u spisima spominje orguljaš Nikola, što je ujedno i prvi pisani spomen orgulja i orguljaša u Hrvatskoj. Orgulje koje su do 2010. godine bile u crkvi potječu iz 1890., kada je postavljen mehanički instrument Ferde Heferera, a već 1936. njegov nasljednik, August Faullend-Heferer, prema dispoziciji koju je načinio Franjo Dugan, postavlja novi, moderniji instrument. „Količina preinaka izvršenih od strane Augusta Faullenda-Heferera toliko je velika i značajna, a materijal iz 1890. u najvećem dijelu uklonjen, te je naše stručno mišljenje kako se predmetne orgulje imaju smatrati potpuno novim instrumentom koji datira iz 1936. kao Faullendov opus 247“, istaknuli su akademik Anđelko Klobučar (glavni orguljaš Zagrebačke katedrale), Ante Knešaurek (glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu i docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu), Pavao Mašić (glavni orguljaš Crkve sv. Marka ev. u Zagrebu) i Juraj Kolarić (predstojnik Vijeća za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije) u zajedničkom stručnom mišljenju zatraženu u veljači 2010. godine od strane Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture. Tijekom godina svi popisani nedostatci produbljivali su probleme orgulja u Crkvi sv. Marka. Stoga se, uz veliku potporu i zalaganje župnika Franje Prsteca te u suradnji s mjerodavnim konzervatorskim uredom, službama Ministarstva kulture mjerodavnima za kulturna dobra, ali i temeljem mišljenja struke, došlo do zaključka kako je najbolje rješenje gradnja novoga instrumenta, uz zadržavanje postojećega kućišta, koje treba obnoviti. Projekt gradnje novoga instrumenta povjeren je radionici Eisenbarth iz Passaua. Sve svirale i ostali dijelovi izrađeni su ručno. Taj iznimno složen proces rezultira montiranjem čitavoga instrumenta u radionici, gdje se još jednom nadzire ispravnost svih dijelova. Potom se demontira i prevozi u crkvu, gdje slijedi montaža i intonacija svake pojedine svirale, što je iznimno složen i dugotrajan proces, jer se glasnoća i boja svake svirale trebaju prilagoditi određenomu crkvenomu prostoru. Prema Mašićevim riječima radi se o „srednjem prema većem instrumentu s 3 manualima, pedalom i 41 registrom (6 registara većim od dosadašnjeg), mehaničke trakture i najsuvremenijih pomagala, materijala te najviše kvalitete u izvedbi instrumenta. Dispoziciju novih orgulja zajednički su načinili Ante Knešaurek i Pavao Mašić, u suradnji s akademikom Anđelkom Klobučarem, najboljim ekspertom po pitanju orguljske registracije u Hrvatskoj. Sva trojica bili su mišljenja da se dispozicija novih orgulja koncipira u francuskom stilu te se na taj način orguljski pejzaž Zagreba, ali i Hrvatske, obogati do sada nedostajućim ili rijetkim francuskim tipom instrumenta. U dispoziciji se vodilo računa da uz dovoljan broj temeljnih, osamstopnih registara bude njima proporcionalan odnos jezičnih i alikvotnih registara, koji su zaslužni za konačnu gradaciju prepoznatljivoga orguljskoga zvuka, koji u svim svojim segmentima nudi ujednačenu zvučnu sliku. Na žalost, upravo je po tom pitanju dosadašnji instrument pokazivao svoje najveće mane.“ Cijena čitavoga projekta iznosila je 450.000 eura te je financiran isključivo sredstvima župe i donatora.Mirta Špoljarić, Crkva sv. Marka u Zagrebu dobiva nove orgulje Vijenac, Broj 437, 2. prosinca 2010. (preuzeto 26. srpnja 2011.) Nove orgulje posvećene su i javnosti predstavljene 8. svibnja 2011. uz svečanu misu i svečanu kolaudaciju novih orgulja, na kojima su zasvirali orguljaši Ante Knešaurek, Alen Kopunović Legetin i Pavao Mašić.Zdenka Veber, Vjesnik.hr, Objavljeno: 08. 5. 2011. u 23:51 Zadnja izmjena: 08. 5. 2011. u 23:51 (pristupljeno 26. srpnja 2011.)
Dispozicija:Dispozicija novih orgulja u župnoj crkvi Sv. Marka u Zagrebu (preuzeto 12. prosinca 2017.)
I. manual (Grand Orgue) C–c4 1. Bourdon 16′ 2. Montre 8′ 3. Flûte grande 8′ 4. Bourdon 8′ 5. Gambe 8′ 6. Prestant 4′ 7. Flûte 4′ 8. Quinte 2 2/3′ 9. Doublette 2′ 10. Cornet V 11. Fourniture V 1 1/3′ 12. Trompette 8′ II. manual (Positif expressif) C–c4 13. Bourdon 8′ 14. Quintade 8′ 15. Prestant 4′ 16. Flûte douce 4′ 17. Nazard 2 2/3′ 18. Doublette 2′ 19. Tierce 1 3/5′ 20. Larigot 1 2/3′ 21. Cromorne 8′ 22. Voix humaine 8' Tremblant III. manual (Récit expressif) C–c4 23. Violon-Celle 16′ 24. Diapason 8′ 25. Flûte harmonique 8′ 26. Cor de nuit 8′ 27. Gambe 8′ 28. Voix celeste 8′ 29. Flûte octaviante 4′ 30. Viole 4′ 31. Octavin 2′ 32. Plein jeu V 2 2/3' 33. Cor anglais 16′ 34. Trompette harmonique 8′ 35. Hautbois 8′ 36. Clairon 4' Tremblant Pedal C–g1 37. Principal 16′ 38. Principal 8′ 39. Soubbasse 16′ 40. Basse ouverte 8′ 41. Bombarde 16′ 42. Trompette 16′ Spojevi: III-II, III-I, II-I, III-P, II-P, I-P, Sup III-II, Sup III-I, Sup III, Sub III-II, Sub III-I, Sub III.
Osnutak župe sv. Marka i izgradnja crkve Proglašenje Gradeca slobodnim kraljevskim gradom od strane kralja Bele IV. 1242. godine nije odmah podrazumijevalo i vlastitu župu, pa je župna crkva i dalje bila crkva sv. Margarete u Ilici, koja je bila pod biskupskom jurisdikcijom. Osamostaljenjem župe 1261. godine osnovana je župa sv. Marka.Horvat, Zorislav, Srednjovjekovna crkva sv. Marka, Crkva sv. Marka u Zagrebu – arhitektura, povijest, obnova, Hrvatski restauratorski zavod, 2013., str. 14 Crkva sv. Marka izgrađena je vjerojatno sredinom 13. stoljeća, s obzirom na to da se spominje sajam povodom blagdana sv. Marka 1256. godine, koji je po srednjovjekovnom običaju vjerojatno bio smješten u blizini crkve. U prilog toj pretpostavci ide i romanički prozor na pročelju crkve, otkriven tijekom konzervatorsko-restauratorskih intervencija 1970-ih.Dobronić, Lelja, Crkva sv. Marka u svjetlu pisanih vijesti, Slobodni kraljevski grad Zagreb, Školska knjiga, Zagreb, 1992., str. 49, 54 Međutim, postoji mogućnost da je ovdje postojala i starija crkva, jer je tijekom arheoloških iskopavanja 2005. i 2006. godine otkriveno groblje koje datira od XI. do XVI. stoljeća.Bugar, Aleksandra, Mašić, Boris (2008.), Srednjovjekovno groblje na Trgu sv. Marka u Zagrebu, Srednji vek - arheološke raziskave med Jadranskim morjem in Panonsko nižino, Narodni muzej Slovenije, Ljubljana, 173-176.
Tijekom 14. i 15. stoljeća, postojeća je crkva opsežno obnovljena u gotičkom duhu. Tada su vjerojatno zbog svođenja crkve postavljeni kontrafori, a moguće da je izgrađeno i svetište, sjeverna poligonalna apsida, kao i zvonik. U časopisu Vienac iz 1875. godine, uoči Schmidtove obnove crkve, spomenuto je da je prvo u 13. stoljeću bila izgrađena središnja apsida crkve, a da su tek nešto kasnije prizidane sjeverna i južna apsida, trobrodno tijelo crkve, te 1492. godine i sakristija.Crkva sv. Marka u Zagrebu, Vienac, 52: 856-857, Zagreb, 1875. Kapela sv. Fabijana i Sebastijana, kao i sakristija, vjerojatno je bila izgrađene u drugoj polovici 15. stoljeća. Iz kapele potječe nadgrobna ploča župnika Franje Polara iz 1472. godine. No, uskoro se spominje rušenje kapele, odnosno moguće premještanje prema zapadnom kraju u svrhu proširenja sakristije. Tada je vjerojatno u kapelu ugrađen gradečki grb iz 1499. godine. Vrata sakristije iz 15. stoljeća danas se čuvaju u Muzeju grada Zagreba.Horvat, Zorislav, Srednjovjekovna crkva sv. Marka, Crkva sv. Marka u Zagrebu – arhitektura, povijest, obnova, Hrvatski restauratorski zavod, 2013., str. 30-31.
Iz vremena gotizacije crkve potječe i južni portal crkve. Od dva postojeća portala crkve sv. Marka, južni je onaj reprezentativni, unatoč tome što se crkva proteže u uobičajenom smjeru istok-zapad. Ovaj figuralno najbogatiji gotički portal u Hrvatskoj, čini petnaest skulptura raspoređenih u jedanaest niša, i to jedanaest gotičkih skulptura načinjenih od kamena i četiri drvene barokne skulpture. Skulpture prikazuju Bogorodicu s Djetetom, Krista, patrona crkve sv. Marka i apostole.Ivančević, Radovan, Cevc, Emilijan, Horvat, Anđela, Umjetnost na tlu Jugoslavije – Gotika u Sloveniji i Hrvatskoj, Prosveta-Jugoslavija, Beograd; Spektar, Zagreb; Prva književna komuna, Mostar, 1984. str. 64 Gotičku dataciju potvrdila su i istraživanja 1949. godine, kada je utvrđeno da portal ima nekoliko slojeva boje, od kojih prvi potječe iz razdoblja gotike, kao i drugi sloj boje.Rašpica, Branimir, Jengić, Ivan, Južni portal u svjetlu konzervatorsko-restauratorskih istraživanja i obnove, Crkva sv. Marka u Zagrebu – arhitektura, povijest, obnova, Hrvatski restauratorski zavod“, 2013., str. 155. Taj se portal često pripisuje praškoj radionici Parlera ili se barem priznaje utjecaj te radionice u izvedbi ovog portala.Buntak, Franjo, Da li su praški Parleri klesali srednjovjekovni portal Sv. Marka u Zagrebu?, Iz starog i novog Zagreba, 3: 65-76, Zagreb, 1963.
Obnove i intervencije Renesansno-barokne obnove