Hrvati su jedna od nacionalnih manjina u Mađarskoj. Nazočnost Hrvata u Mađarskoj je višestoljetna, i hrvatska zajednica u Mađarskoj je doseljenička, iako postoje teze da su neke hrvatske zajednice u mađarskoj Podravini, Zadravini, Međimurju i Pomurju izvorne.Glasnik br.14/2007. Sjevernohrvatske teme Hrvati su u Mađarsku dolazili u većim vremenskim razmacima, često kao dio izbjegličkih i prognaničkih valova, ali dio je dolazio i poslom, naseljavajući se na veleposjedničkim imanjima.
Dan Hrvata u Mađarskoj obilježava se na Martinje, 11. studenoga.Dan Hrvata u Mađarskoj obilježen u Sambotelu Glas Hrvatske (HRT), objavljeno 11. studenoga 2024.
Zemljopisna raspodjela mini|285x285px|Zemljovid s brojem Hrvata po županijama Hrvati su u Mađarskoj koncentrirani u nekoliko područja, a pripadaju brojnim hrvatskim etničkim podskupinama.
U područjima uz austrijsku granicu, u Gradišću, žive gradišćanski Hrvati.
U mađarskom dijelu Bačke i Maloj Kumaniji, današnjoj Bačko-kiškunskoj županiji, postoji zajednica Bunjevaca i rackih Hrvata te manja koncentracija u Segedinu, u Čongradskoj županiji. Njihov je govor ozbiljno ugrožen; danas ga govori samo nekoliko ljudiĐuro Vidmarović na dvodnevnom okruglom stolu na temu «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini» Radio Subotica Zlatko Romić: Okrugli stol «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini»: Fenomen razdvajanja i problem spajanja, 28. siječnja 2010., pristupljeno 30. siječnja 2010.
Sjeverno od Budimpešte, u Senandriji, žive Dalmatini. Postoje i u Segedinu, a zabilježeni su i u drugim krajevima. Danas nijedan od njih ne govori njihovim narječjem hrvatskog jezika, asimilirali su se u Mađare, ali su zadržali svijest o svojem podrijetlu i čuvaju svoje običaje.Hrvatski glasnik br. 3/2008. K.G.: Zapivajmo malenomu Kralju, danas rođenomu, 17. siječnja 2008. Njihov govor je zabilježen u posljednji trenutakVjesnik Ivo Horvat: Govor Dalmatina u Sent Andriji u Maðarskoj zabilježen je u posljednji trenutak - nužna su veća sredstva za istraživanja hrvatskih narodnih govora. 3. studenoga 2000.
Južno od Budimpešte (u prstenu oko BudimpešteĐuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 8 su zabilježeni Hrvati pod imenom Ilira,Klasje naših ravni br.5–6/2006., Đuro Vidmarović: Tragedija Hrvata Bunjevaca, str. 70.-72. ali i drugdje. Zajednica u prstenu oko Budimpešte je danas nestala zbog asimilacije te se njihovi potomci izjašnjavaju Mađarima.
U Baranji, u gradu Pečuhu, žive Hrvati iz skupine Bošnjaka,Croatica.hu Dinko Šokčević: Povijest Hrvata u MađarskojMVP RH Bilateralni odnosiGlas Koncila Kako dalje glede pastorala hrvatskih katolika u Mađarskoj?Živko Mandić: Obiteljski nadimci Hrvata Bošnjaka u MađarskojFolklorni ansambl "Tanac", Pečuh PričaPodravina.net Sanja Vulić: Međunarodni kroatistički znanstveni skupovi u Pečuhu 1998. i 2000. a i u selima Kukinju, Semelju itd.Hrvatski glasnik br. 34/2008. XIV. Bošnjačko sijelo u Kukinju Ova zajednica danas prijeti ugroza asimilacije. Dalje prema zapadu, u Podravini i Pomurju, raspršeni žive podravski i pomurski Hrvati. Na južnim obalama Blatnog jezera su se nalazili Hrvati koji su se nazivali Totima. Danas su u potpunosti asimilirani u Mađare.Hrvatski iseljenički zbornik 2007. Marko Samardžija: Asimilacija i jezična raznolikost Hrvata u Mađarskoj, str. 124. 1970-ih su još bili postojali.Đuro Vidmarović na dvodnevnom okruglom stolu na temu «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini» "Još prije 40 godina pisali smo tekstove... danas više nema Hrvata Tota..., a kada smo mi to pisali bilo ih je."Radio Subotica Zlatko Romić: Okrugli stol «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini»: Fenomen razdvajanja i problem spajanja, 28. siječnja 2010., pristupljeno 30. siječnja 2010.
Bunjevački Hrvati i dalmatinski Hrvati se u starijim mađarskim izvorima spominju kao istoznačnice.Dalmata vagy bunjevác csaldok kutatása Heka László: A bunyevácok (dalmaták) Szeged életében. Tanulmányok Csongrád megye történetéből XXVI. Szeged 1998. p. 119. Dr. Szondy Ildikó – Heka László: A szegedi dalmaták I-II. Szeged, 11,12 1994 (p. 33-37 és p. 17-21)
U prošlosti su mađarski znanstvenici prikazivali Bunjevce kao poeban narod, a danas su takva pogrešna stajališta u potpunosti napustili i smatraju ih neospornim dijelom hrvatskog naroda,Hrvatska riječ Slaven Bačić: Nastavak dijeljenja Hrvata na sjeveru Bačke, 4. ožujka 2005. što je mađarska akademija znanosti jasno iskazala kada su ovo pitanje su ponovno nastojali pokrenuti neke pristaše nehrvatske opcije, a mađarski parlament na temelju mišljenja Mađarske akademije i jednogodišnje rasprave 18. prosinca 2006. s 339 glasova "protiv", 18 glasova "za" i 7 suzdržanih odbio je inicijativu za priznavanje Bunjevcima statusa nacionalne manjineHrvatski glasnik br.3/2007. Odbijena narodna inicijativa..., 18. siječnja 2007. i jasno ih definirao dijelom hrvatskog naroda.
mini|centre|700px|Hrvati na smotri folklora u Pečuhu, Mađarska
Povijest Stare zajednice Po jednim autorima je dio Hrvata u Mađarskoj autohtono stanovništvo i to je stanovništvo vjerojatno ondje doselio još od doseljavanja Hrvata iz Zakarpatja. Pri tome se misli na hrvatske zajednice u mađarskoj Podravini, Zadravini, Međimurju i Pomurju. Teza o autohtonosti je najprihvatljivija kod podravskih Hrvata jer postoje pisani dokumenti o njima još iz doba Arpadovića,Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 290 a isto bi se moglo utemeljeno reći i za pomurske Hrvate, s obzirom na to da čine cjelinu s Hrvatima s druge strane Mure. Mađarski su izvori tradicionalno sve do 17. st. nazivali pojmom Tóth označavali isključivo stanovnike srednjovjekovne Slavonije, a brojni toponimi u južnoj Mađarskoj sadrže tu odrednicu u svome imenu. Kod bunjevačkih Hrvata stvari postaju složenijima. Bunjevci su doselili na te prostore kasnije, no na tim je prostorima (Bačka i j. Ugarska) prije njihovog doseljavanja prema istraživanjima Ante Sekulića živjelo u neutvrđenom broju starosjedilačko slavensko stanovništvo rimokatoličke vjere koje se s doseljenim Bunjevcima stopilo u jednu zajednicu.Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 291
Doseljavanja U Mađarsku su Hrvati doseljavali sa skoro svih svojih područja na kojima žive ili su živjeli u Hrvatskoj, BiH, Vojvodini, pri čemu su najveći migracijski valovi bili za vremena turskih osvajanja, od 15. do 18. stoljeća.Religija i etničnost kod Hrvata u Mađarskoj: sociialno- historijski pregled, autor Josip Kumpes, Etnol. tríb. 2 l, Vol. 28, l998., str. 9-33
Drugi veliki selidbeni val Hrvata u Mađarsku je uslijedio nakon što se formirala Hrvatsko-Ugarska država. Osobito je bio velik za vlasti kralja Matije Korvina (1458. – 1490.).Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 377-378
Znan je podatak da su u Baji od 1229. do 1260. djelovali dušobrižnici iz Dalmacije i Bosne, što pokazuje narodnosnu pripadnost tamošnjeg stanovništva (mađ. izvori navode "Slaveni", "szlávok").Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi: povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bordoškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994. str. 95
1241. je ugarski kralj Bela III. vraćajući se iz izbjeglištva u južnoj Hrvatskoj, gdje se sklonio od Mongola, sa sobom u Budim i Peštu poveo veliki broj Hrvata koji su obnovili te porušene gradove i kasnije bili značajnim osobama u javnom životu u Kraljevini Ugarskoj.Matija Poljaković: Pregled povijesti Hrvata Bunjevaca, Subotička Danica, 1971.
Prema istraživanjima Ladislava Heke, prvi od Hrvata su se na područje Mađarske doselili bosanski franjevci 1339. te Hrvati iz Dubrovnika. S obzirom na to da su franjevci pratili hrvatski puk na izbjegličkim putovima, realno je smatrati da je ondje već živjela značajno velika skupina Hrvata radi koje se moralo poslati svećenika.Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 271-272
1366. je hrvatsko-ugarski kralj Ljudevit molio bosanske franjevce neka pošalju svoje ljude na jug Kraljevine Ugarske, a papa Grgur XI. je to odobrio pismom iz 1376., u kojem je dopustio franjevcima djelovati na području čanadske, kalačke i pečuške biskupije jer "mađarski svećenici ne znaju jezik tamošnjeg slavenskog življa pa ne mogu obavljati dušobrižništvo". S obzirom na to da franjevci nisu dušobrižnici pravoslavnima, utemeljeno je tvrditi da su i Hrvati bili među njihovom pastvom.Ante Sekulić: Ulomci iz somborske povijesti do kraja XVIII. stoljeća, Zbornik Kačić, 1981., str. 161-162
Hrvati su bili brojna zajednica među Slavenima u Budimu, koji su još sredinom 19. st. činili značajni dio stanovništva, a tad su Mađari onda bili samo trećina. Među tim su Hrvatima za u crkvenom ustrojstvu vodeću ulogu imali redovnici franjevačke provincije Bosne Srebrene. To je osobito bilo jako za osmanske vlasti (1526. – 1686.), a vodili su župe u Budimu, Pešti, Tabanu, Jarčinu, Tukulji, Čepulju, Vizivarosu, Oj Budi.Ante Sekulić: Objelodanjeni prinosi proučavanju filozofske baštine s rubnoga narodnog područja Podunavlja, Prilozi 61-()2 (2005), str. 211-212 Pritome valja naglasiti da nakon podjele vikarije Bosne 1514. na Bosnu Srebrenu i Bosnu Hrvatsku, samostani koji su bili na području pod osmanskom upravom, spadali su pod nadležnost franjevačke provincije Bosne Srebrene, a oni koji su bili u krajevima izvan osmanske vlasti spadali su pod nadležnost franjevačke provincije Bosne Hrvatske.
S turskim osvajanjima u 15. i 16. st. je uslijedio treći veliki selidbeni val, a po nekim procjenama je obuhvatio polovinu Hrvata, dok je od onda druga polovina Hrvata bila izložena stalnoj asimilacijskoj prijetnji. Osobito su doseljavanja u 16. st. iz Bosne povećala broj Hrvata.
Poslije krbavske bitke uslijedilo je teško razdoblje za Hrvatsku. Zbog stalnih turskih i akindžijskih upada, nemoći ugarske vlasti i nezainteresiranosti europskih sila, već 1515. se na područje Željeznog u zap. Ugarskoj doseljavaju prve hrvatske izbjeglice. Prvi masovni odlazak je uslijedio nakon neuspješnih apela Krste i Bernarda Frankopana Saboru njemačkih staleža u Nürnbergu 1522. Hrvati su iselili iz Gacke, Krbave i Like u Šopronsku županiju. Iseljenički val je trajao do 1527.Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str.320-321
Poslije mohačke bitke 1526. se trgovci iz Dalmacije i Bosne nastanjuju u Budimu, Baji, Kalači, Lipovi, Radni, Pečuhu i Segedinu. I sami Turci su naseljavali Hrvate u Podunavlju u tom razdoblju.