Đelekovec

Đelekovec je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Koprivničko-križevačkoj županiji.

Ime U izvorima na mađarskom jeziku naziva se Gyelekóc.

Zemljopis

Općina Đelekovec nalazi se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, 10 km udaljena od Koprivnice, uz rijeku Dravu i hrvatsko-mađarsku granicu.

Uprava Dan općine se obilježava 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe. Općinski načelnici su do sada bili Branko Bedeković, Ivan Punek, Zvonko Čanji, Drago Drvarić, dok je na izborima 17. svibnja 2009. godine za načelnicu izabrana Štefica Sirutka. Prvi đelekovečki općinski načelnik Branko Bedeković je rođen 1954. u Đelekovcu, osnovnu školu je završio u Koprivnici, a gimnaziju i zrakoplovnu školu u Zagrebu. U vrijeme kada je bio općinski načelnik bio je zaposlen u koprivničkom poduzeću «Podravka», a nije bio član ni jedne političke stranke. Nakon dijela mandata dao je ostavku na dužnost načelnika općine Đelekovec.

Drugi načelnik đelekovečke općine je bio Ivan Punek. On je bio rođen 1953. u Imbriovcu, osnovnu školu je završio u Imbriovcu, nakon toga se bavio poljoprivrednom proizvodnjom na obiteljskom imanju, a kasnije je položio kvalifikaciju za vozača te se zaposlio u koprivničkom poduzeću «Komunalcu». Bio je član HDZ-a i prvi zamjenik općinskog načelnika od 1993. godine. Bio je načelnik od ostavke Branka Bedekovića do 1997. godine, a 1997. je izabran za potpredsjednika đelekovečkog općinskog vijeća.

Treći načelnik Zvonko Čanji je rođen 1946. u Pustakovcu, završio je višu poljoprivrednu školu u Križevcima. Radio je u «Pletarstvu» Legrad, poduzeću «Podravka» i potom se bavio poljoprivrednom proizvodnjom u Imbriovcu gdje i živi. Od 1997. do 2001. vijećnik je u županijskoj skupštini Koprivničko-križevačke županije. Načelnik je bio od 1997. do 2000. godine, kao član HSS-a.

Četvrti načelnik, Drago Drvarić na toj je dužnosti bio od 2000. godine do svibnja 2009. godine. Rođen je 1952. u Đelekovcu gdje je završio osnovnu školu. Srednju građevinsku školu je polazio u Pakracu. On je za vijećnika bio izabran 1997., a od 1998. do 2000. je bio predsjednik općinskog vijeća. Zaposlen je u koprivničkom poduzeću «Podravka». Dužnost načelnika (predsjednika općinskog vijeća) obnaša volonterski. Zaslužan je za pokretanje čitavog niza djelatnosti vezane uz razvoj u općini Đelekovec i za izlazak ove općine iz krize. Član je Hrvatske seljačke stranke.

Štefica Sirutka je rođena u Đelekovcu gdje i živi. U Zagrebu je završila Višu grafičku školu. Zaposlena je u tvrtki "Grafičar" iz Ludbrega gdje radi kao voditeljica pripreme rada. Članica je HDZ-a od 2007. godine. Do tada nije bila politički angažirana. Od školskih dana aktivna je u kulturom i društvenom životu Đelekovca, a jedno je vrijeme bila predsjednica tamošnjeg Kulturno-prosvjetnoga društva "Seljačka sloga".

Od 2005. predsjednik općinskog vijeća (načelnik) Drago Drvarić (HSS) iz Đelekovca, zamjenik predsjednika Mirko Fičko (HSS) iz Imbriovca, te članovi: Ivan Gregurek (HSS) iz Đelekovca, Slavko Glavak (HSS) iz Đelekovca, Marijan Posavec (HSS) iz Đelekovca, Vlado Perlok (HSS) iz Imbriovca, Marina Mihalec (HDZ) iz Đelekovca, Slavko Kadija (HDZ) iz Đelekovca, Zvonko Zvonar (HDZ) iz Đelekovca, Vladimir Peti (HSP) iz Đelekovca i Branko Dolenec (SDP) iz Đelekovca.

Dana 27.veljače 2006. ponovno je uspostavljeno Općinsko poglavarstvo. Načelnik je postao Dragutin Drvarić (HSS), njegovi zamjenici Slavko Samošćanec (HSS) i Zvonko Čanji (HSS), a članovi Branko Dolenec (SDP) i Jerko Kvakan (HDZ). Predsjednica Općinskog vijeća je Ljubica Celiščak, potpredsjednik Mirko Fičko (HSS), a članovi Ivan Gregurek (HSS), Slavko Glavak (HSS), Vlado Perlok (HSS), Marijan Posavec (HSS), Zvonko Zvonar (HDZ), Slavko Kadija (HDZ), Marina Mihalec (HDZ), Vladimir Peti (HSP) i Ljiljana Horvat (SDP).

Sadašnja načelnica općine je Štefica Sirutka (HDZ), a njezin zamjenik Marijan Posavec (HSS). Članovi općinskoga vijeća su Srećko Đureta, Branko Vuljak, Vlado Šipek, Jerko Kvakan i Sonja Vuljak, članovi Hrvatske demokratske zajednice, Tatjana Međimorec i Zlatko Horvat ispred koalicije SDP i HNS, Marijan Posavec i Zlatko Horvat iz HSS-a te nezavisni članovi Drago Drvarić i Tomislav Celiščak.

Stanovništvo

Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Đelekovec imala je 1824 stanovnika, raspoređenih u 2 naselja:

Đelekovec – 1372 Imbriovec – 452

Područje današnjeg Đelekovca ima tradiciju naseljenosti još iz predantičkih vremena stare povijesti. Slavenski stanovnici koji su naselili srednjovjekovno naselje na današnjem đelekovečkom prostoru došli su u očite veze s neslavenskim stanovništvom što se može jasno vidjeti kroz dio prezimena, strane utjecaje u jeziku i običajima te u nekim toponimima odnosno nazivima polja u okolici Đelekovca.

Moguće je utvrditi da je do 1900. godine trajao kontinuirani rast ukupnog broja stanovnika Đelekovca. Početkom 20. stoljeća došlo je do manjeg pada, ali je ubrzo slijedio oporavak te je broj stanovnika rastao do 1931. godine kada je zabilježen rekordan broj od 2125 stanovnika. Od te godine do današnjih dana traje stalno smanjivanje ukupnog stanovništva Đelekovec. Manje je tome uzrok iseljavanje, a više negativna demografska struktura, kao i veći broj umrlih od rođenih. Ima i još nekih faktora koji su na to utjecali. Npr. velika gospodarska kriza 1929-1934, drugi svjetski rat 1941-1945, deagrarizacija i industrijalizacija nakon 1945. godine itd.

Tome valja pribrojiti procese smanjenja nataliteta i mortaliteta koje počinje od prvih godina 20. stoljeća, da bi, uz vrlo male izuzetke, broj umrlih od početka 40-tih godina 20. stoljeća bio stalno veći od broja rođenih. To govori da je smanjenju broju stanovnika jedan od uzroka niži natalitet, ali ima i drugih uzroka kao što su iseljavanje te relativno nepovolja dobna struktura.

Đelekovec, dakle, lagano odumire i stari od 1931. godine – dakle punih 70 godina i to gotovo neprimjetno ali sigurno. Pitanje je na koji način ili da li uopće možemo zaustaviti taj negativni trend. No, vjerujemo, usprkos svemu, u Đelekovcu još uvijek ima demografske snage za revitalizaciju i obnovu stanovništva. U rješavanje ovog pitanja ili bolje reći problema od strateškog značenja valjalo bi uključiti sve nadležne institucije te hitno razraditi poticajne programe. Također je potrebno izraditi temeljitu demografsku studiju o strukturi i kretanju stanovništva u Đelekovcu.

Povijest

Antičko doba i etimologija

Prostor današnjeg Đelekovca imao je tragove naseljenosti od prapovijesti, kroz protopovijesna razdoblja i antiku, ali je teško moguće zaključiti da se na ovom prostoru nalazilo neko značajnije lokalno naselje. U kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju dolazi do velikih promjena u slici naseljenosti jer nestaje najveći dio starosjedilačkog stanovništva, a doseljava se novo, od kojih se stalno nastanjuju Hrvati i ostale slavenske skupine. Oni krajem ranog srednjovjekovlja najvjerojatnije formiraju čitav niz seoskih naselja u okolici o čemu svjedoče rijetki pisani i materijalni izvori te poneki toponim. Današnjim stanovnicima je najvjerojatnije slabo poznato da se u imenima Imbriovca i Đelekovca krije srednjovjekovna baština. Kod Imbriovca je, za razliku od Đelekovca, puno lakše riješiti zagonetku oko nastanka njegovog imena što je jedan od mostova prema nastanku i najstarijoj prošlosti ovih sela. Iako je moguće odabrati različite načine obrada srednjovjekovnih sela Đelekovca i Imbriovca korisno je poći od objašnjavanja imena jer se obično u imenima sela skriva njihov početak, često vremenski mnogo stariji od prvih pisanih imena u dokumentima. Do sada su postojala razna nagađanja o imenu Đelekovca – od toga da dolazi od mađarske riječi «gyilkos», do postojanja navodne crkve Sv. Duha (mađarski Szent Lélek) i davanja imena mjesta prema njoj (od Lelekovec do Đelekovec), a što je zapisao vrijedni istraživač povijesti nekih podravskih župa Franjo Brdarić – inače župnik u susjednoj župi Koprivnički Ivanec.

Iako su vrlo maštovita, ova domišljanja o nastanku imena Đelekovca ne čine se pouzdanima. Ipak postoji mogućnost, premda vrlo mala, da je na spomenutom Cirkvišću postojala nekad (nemoguće je bez arheoloških istraživanja odrediti kada) kapela ili crkva Sv. Duha, najvjerojatnije nema nikakve veze s nazivom Đelekovca. Argument da je ova moguća kapela ili crkva mogla biti sastavni dio đelekoveče župe mogli bi tražiti u tome da se spomenuti cirkvišće nalazilo na području današnje katastarske općine Đelekovec koja najvjerojatnije obuhvaća i srednjovjekovni, a svakako ranonovovjekovni đelekovečki teritorij. Mongoli su stvarno opustošili ovaj kraj što potvrđuju arheološka istraživanja srednjovjekovnog groblja u središtu Đelekovca (stari naziv ulice je Ščapovo, a to je danas ulica Mihovila Pavleka Miškine) gdje je potvrđen prestanak ukopa sredinom 13. stoljeća, no ista arheološka istraživanja su utvrdila kontinuitet naseljenosti (odnosno uporabe groblja) u današnjem središtu Đelekovca od vremena bjelobrdske kulture (do sred. 13. st.) do prve polovice 16. stoljeća.

Arheolozi su istraživali samo dio srednjovjekovnog groblja koje se protezalo do prostora današnje župne crkve u Đelekovcu pa bi se novim istraživanjima na širem prostoru moglo dobiti još više podataka o tamošnjem srednjovjekovnom naselju i njegovim stanovnicima. To potvrđuje zapis župnika Ivana Malančeca iz 1904. godine koji je u đelekovečkoj župnoj spomenici zapisao o nalazu kostiju kod đelekovečke crkve: «Kod kopanja jama za stupove iskopali su u dubini od ½ metra čitave ljudske glave – znak da je ovdje bilo groblje.» Istražujući prve vlasnike posjeda Đelekovca, Franjo Brdarić je bio na dobrom tragu zabilježivši: «Koncem XIII. stoljeća vlasnik je Đelekovca plemić Gardun, na kojega potsjeća rudina Gradun. Od njega prijeđe posjed na plemiće Gutkeled i postane integralnim dijelom imanja rasinjskog.» To bi značilo da je posjed Đelekovec prvobitno bio samostalan, a tek se kasnije uključio u sastav vlastelinstva Rasinje.

Josip Adamček je imao potpuno drugačiji stav, smatravši da se posjed Đelekovec izdvojio iz vlaselinstva Rasinja. «Vlastelinstvo Rasinja podijeljeno je u XIV stoljeću među više vlasnika koji su se međusobno parničili oko svojih posjedovnih prava. Tako su se npr. oko «possessio Rascina» parničili plemići Stjepan, sin Herborta, i Stjepan, sin Ibrahona. Čini se da se već tada iz vlastelinstva izdvojio posjed Đelekovec oko kojeg su se također vodile parnice.»

I Mihovil Pavlek Miškina je zabilježio svoja razmišljanja o starom Đelekovcu: «Tako npr. na jednom brežuljku zvanom Batjan, za koji neki kažu da je dobio ime zato što se na njem utaborio Batuhan, dugi vele da je to riječ ilirskog korjena, nastala od riječi bat, što znači brežuljak – uzdignuta zemlja, a narod priča da je tu propala crkva. Jedno polje nosi naziv Cirkvišče i u spomenici župe spominje se da je tu postojala crkva. Na drugoj strani sela zove se jedna uvalina Gradun a priča hoće da je tu bila ckrva. Koliko u tome ima istine, ne znam... Na istim poljima, u neposrednoj blizini crkve, postoje jame i bare i kojekakvi kutovi koje narod poznaje kao sjedišta zlih duhova ili mjesta za sastanak vila...»

Srednji vijek